“RANE”
Vrijeme:35 sec
RANE
Ne bole rane što se vide,
nego one što leže na duši!
Koliko nas u tuđinu ide,
koliko samo snova se ruši?
Kad u kofer život ti stane,
ideš,a ne znaš što te čeka!
Hoće li zarast ove rane,
hoćemo li pronaći im lijeka?
Sanjali smo snove o slobodi,
ginuli za neka bolja jutra,
sad nas put u tuđinu vodi,
nekog danas,a nekoga sutra!
Nestalo je radosti na licu,
sjaj u oku više isti nije,
sad i ono krije žalosnicu,
ni ponosa nema kao prije!
Pa ima li ovom jadu kraja?
Dokad će nam svićat tužna jutra?
Dokad ćemo bježati iz raja
u kojem ne vidimo ono bolje sutra?!
Velimir Velo Raspudić/Hrvatsko nebo
