MILE PRPA: Galaksija, VIHOR ORHIDEJA (8)

Za čitatelje našeg portala, donosimo nekoliko pjesama u prozi iz neizdane knjige, autora gospodina Mile Prpe (br.7) (Knjiga sadrži 110 pjesama u prozi)

Galaksija
VIHOR ORHIDEJA

Paun i njegove družice

Paun je kralj svih ptica.
Čudesna ljepota
njegovog repa, kojeg pokazuje
pred svojim družicama,
šepureći se u krugu,čini ga kraljem
pa i carem svih ptica na svijetu.
Ljepotan do najvišeg stupnja divljenja,
sklada i kreativnosti,kako u oblicima
još više u svom prelijepom koloritu.
Nije glazbeno nadaren, on je kralj vlastitog harema,
jer mora imati više ženki.Ženke su skromnog izgleda,
one su zaljubljene u raskoš svog kralja,
a on sam u sebe. Na repu ima mnogo nacrtanih
prekrasnih očiju. Paun bi trebao imati toliko ženki
da svaku motri barem pet pari
njegovih nacrtanih očiju.
On je neprikosnoveni car ljepote
i kralj svih ptica.

Kotrljanje kotača

Bio jedan čovjek
koji je često kotrljao kotač
niz brijeg ispred svoje kuće.Netko bi ga uvijek donio natrag,
a bila to ponajčešće djeca.To je radio često.
Upitaše ga djeca zašto to radi, da li se zabavlja time, ili to ima neko
drugo značenje?! Čovjek odgovori da se igra svemira.
Djeca ostadoše zbunjena. Kakva je to igra svemira?!Čovjek im objasni
da se svako nebesko tijelo, uključujući i Zemlju kotrlja po svemiru.
Reče im da se i Sunce kotrlja, i Mjesec i planet Zemlja,
Da se kotrljaju i sve zvijezde
i planete u svemiru,
pa i cijele galaksije.Doda još,
zašto se ne bi kotrljao i moj kotač,
jer i on je dio materije u svemiru.

Slapovi

Ništa u prirodi nije tako lijepo
i plemenito kao slapovi rijeka.
Bistra voda u punoj raskošipljušti s visina,
voda prska, stvaraju se prekrasne male duge
uslijed loma sunčane svjetlosti.
Slapovi ne teku, već se volumeni voda
obrušavaju niz stijenje, i što su te stijene više,
to je snaga slapa veća.U našem hrvatskom jezičnom izražaju
slap nazivamo i riječju – buk.Buk vode, kao tutanj stvara buku,
stvara huk već tisućama godina.
Taj iskonski buk prirode, stvara duševni ugođaj.
Slapu se svatko raduje od djeteta do starca,
ali i brojna bića flore i faune. Voda život znači.
Čuvajmo naše slapove,
jer takva čarolija vode je nezamisliva
u pustinjskim zemljama.
Slapovi su najljepši dar prirode.
Slap i pjesnik su najbolji prijatelji,
jer se uzajamno nadahnjuju.

Miris ozona

Poslije ljetnog pljuska s grmljavinom
a poglavito u južnim krajevima
osjetimo miomiris ozona. Ozon je mirisni kisik
koji nastaje nakon više udara munja
kad dolazi do električnog pražnjenja.
Znanstvenici se međusobno glože
po pitanju o kojem je plinu riječ.
On je poput mirisa zumbula za koji se nikada ne pitamo
kojem mirisnom plinu pripada.Naučili smo da sve u prirodi
što daje ugođaj našim osjetilima, da je u funkciji života.
Ozon donosi u prirodu radost
i vrlo ugodan miomiris.
To je za pjesničku dušu sasvim dovoljno
da o tome napiše pjesmu. Mnoge stvari je ljepše ne znati,
i uživati u njihovim ljepotama i miomirisima,
nego od toga praviti
nepouzdanu znanost.

Proljetni rascvat prirode

Hvala ti Zemljo i zemaljsko tlošto nas obdaruješ
bezbrojnim biljkama
koje u proljeće bukte čudesnim cvatom
božanske ruže miomirisa.Hvala ti zemljo,
za sve plodove što nam daješ,
a daješ nam više nego što možemo shvatiti
da ne kažem nabrojiti.
Oprosti nam što našim nogama i grubim cokulama
gazimo po tebi. Zgazimo maslačak,
cvijet sljeza, cvijet zlatice, cvijet ljubičice
i bezbroj drugih.I nikome ništa, nitko nas zbog toga
ne poziva na odgovornost. Sve je prepušteno našoj savjesti
koje nemamo. Oprosti majko prirodo
ljudskoj rasi što te gazi nogama,
što u tebi ne vidi svetost. Ti si velikodušna
i pokraj svega toga uvijek nas
ponovno darivaš čudesnom ljepotom
svog cvijeća i njegovog miomirisa.
Hvala ti!

Misterij postojanja

Kao ljudska rasa
postojimo u ovom svijetu.
Postojimo već dugo,
a nitko ne zna koliko. I nismo sami,
prati nas flora i fauna
gotovo u bezbroj mogućih
oblika života. Na Zemlji vlada trojstvo života:
čovjeka, flore i faune.Da se održimo, u sve većem broju,
potrebno je apsolutno suglasje
ove tri živuće kategorije. Ali to suglasje se pomalo gubi,
ljudske rase je sve više i više,
a bilja iz flore i bića iz faune, sve manje i manje.
Nestale su brojne vrste i zauvijek su izgubljene.
I dan danas nestaju, nestaju svaki dan,
svaki mjesec i svake godine po nekoliko vrsta.
Otkud si došao živote tako bujan i osebujan,
a sad sve brže i brže nestaješ?!
Što činiš čovječe?!

Vrutak

Kraj moje kuće postoji vrelo
svi ga zovu Vrutak. U sveopćoj Sahari duha
ja se napajam na tom Vrutku.
I svi koji su žedni, željeli bi se napiti te izvorske vode.
I stalno me priupitkuju gdje se taj Vrutak nalazi,
kako doći do njega.
Gdje je ta kuća kod koje se nalazi
tako čudesno vrelo. Ali taj Vrutak nije kod moje kuće,
on je kraj moje duše, ma gdje ja bio.
Nesporazum je u tome
što ja svoju dušu zovem kućom.
Kad kažem vraćam se kući,
ja se istinski vraćam svojoj duši
i njenom Vrutku.
Gdje pijem vodu nadahnuća.
Vraćam se svom oblutku.

Noj s glavom u pijesku

Postoje stvari koje ne vidimo.
Postoje i stvari koje ne želimo vidjeti.
Postoje i stvari koje ne želimo ni znati.
Postoje i stvari koje skrivamo.
Noj, plemenita i najveća ptica na svijetu,
gura glavu u pustinjski pijesak,
da ne vidi počesto ni nas ljude.
On od svoje svijesti skriva svoje tijelo da ne bude vidljivo.
Ali noj ne zna da gurajući glavu u pijesak
bježi od problema. Ako mi ne vidimo neprijatelja,
to ne znači da neprijatelj ne vidi nas.
Noj zacijelo nije glup, jer što je god stvoreno u prirodi
nije glupo već ima i te kako određeni smisao.
Noj ima svoje razloge zašto gura glavu u pijesak,
ali to ne znači da trebamo
slijediti njegov primjer.

Numerologija

Numerologija
je znanost o brojevima,
to nije matematika već filozofija brojeva.
Jedan i tri u zbroju jesu četiri,
ali u numerologiji to je broj točaka s kojim se već
može označiti križ, kvadrat, pravokutnik i sl.
I sve to ima svoje značenje,
ili barem ljudi misle da ima svoje značenje.
Pitali jednog nepismenog čovjeka
da li zna brojiti. On odgovori – Znam sinko, kako ne bih znao.
Potom reče, vidite ovaj vinograd u njemu ima puno kolaca,
Na svaki kolac postavim ruku i dam mu ime.
A vi kako god da ih zbrajali, dijelili ili množili
oni će uvijek imati svoje ime. i neku tajnu matematiku
koju samo Bog razumije. I neće ih biti ni više ni manje,
nego ih je sada Upravo onoliko koliko ih ima.

Mile Prpa/Hrvatsko nebo