Fragmenti hrvatske zbilje – D. Dijanović: Pred nama je velika neizvjesnost

Radikalna obnova ljudske odgovornosti

Posljedice korona krize bit će duboke i višestruke. Nadzor država nad građanima, povećan u svim zemljama u jeku aktualne krize, u budućnosti će nedvojbeno biti mnogo snažniji. Ovlasti dobivenih u jeku aktualne krize države će se kasnije teško odreći. Nadzor je posebno intenzivan u Kini gdje se za nj upotrebljavaju visoke tehnologije, tj. sustavi umjetne inteligencije. Kineski način borbe protiv virusa mnogi hvale, no rijetko bi tko na Zapadu zaista prihvatio njegovu provedbu. Evo što u Frankfurter Allgemeine Zeitungu zapaža Friederike Böge: „Predsjednik Xi Jinping rado govori o kineskom modelu čime želi sugerirati da je kineski sustav, koji je pod njegovim vodstvom postao još autoritarniji, nadmoćan zapadnim demokracijama. Zbog toga mu mnogi u Njemačkoj i danas plješću, dok svoje političare kritiziraju. No ti isti vjerojatno bi žestoko prosvjedovali kada bi im se zaštitar s crvenim povezom oko ruke pojavio pred kućnim pragom i naredio im da dva mjeseca ne izlaze iz kuće.“

Kineski model kao uzor za budućnost?

Međutim, da bi upravo kineski modeli mogli biti uzor i za budućnost zapadnih država, mogli smo doznati još 2013. godine. Tada je u Hong Kongu održan skup Instituta za novu ekonomsku misao pod pokroviteljstvom legendarnoga Georga Sorosa. Na konferenciji su sudjelovali brojni nobelovci, povjesničari, sociolozi, ekonomisti i politolozi koji su zaključili da je demokracija na izdisaju i da je ‘budućnost u dorađenom kineskom modelu političko-ekonomskog sustava’. Na istome skupu izrečena je i misao da je demokracija diktatura ‘neobrazovane i nemoralne većine’. U Kini je ne tako davno uveden sustav tzv. društvenoga kredita, kao oblik bodovanja svakoga pojedinca, tj. njegove ‘moralno-političke podobnosti’, što predstavlja temelj za napredovanje u životu. Kredit se provodi primjenom high-tech nadzornih sustava koje kontrolira umjetna inteligencija. Kako bilo, Kina se nalazi pred završetkom pandemije, s tim da još uvijek postoji opasnost drugoga vala zaraze što bi s pozornošću trebali pratiti i znanstvenici na Zapadu. Većina kompanija započela je s radom, a svakodnevni život polako se normalizira. S druge strane, dok gospodarstvo u Kini pokazuje prve znakove oporavka (ne treba zaboraviti da je i u protekloj krizi 2008. Kina dobrim dijelom povukla oporavak na globalnoj razini), zapadne su države uvele snažne mjere borbe protiv koronavirusa, koje snažno paraliziraju ne samo svakodnevni nego i ekonomski život. Kao posljedica mjera borbe protiv koronavirusa došlo je do krize ponude i potražnje i teških poremećaja u globalnome lancu opskrbe i suradnje. Bloomberg je još 6. ožujka pisao da će gubitci globalne ekonomije, uzrokovani kriznom situacijom, najvjerojatnije iznositi više od 2,5 tisuće milijarda dolara. Iz sadašnje perspektive gledano, ova su predviđanja možda bila i optimistična kao i ona da će svjetski BDP pasti za 1,5 posto.

Ne postoji niti jedno područje globalizirane ekonomije koje je ostalo pošteđeno posljedica krize. Svaki gospodarski subjekt, koji je i djelomično priključen na globalne ekonomske tijekove, osjeća posljedice, a posebno je na udaru područje turizma, prometa, trgovine i kulturno-umjetničkih događanja. Analitičari Standard & Poor’sa procjenjuju da će gospodarstvo eurozone ove godine pasti najmanje za dva posto, a ako se blokada poslovanja protegne na četiri mjeseca, BDP bi mogao pasti za čak 10 posto. Njemački analitičari govore o majci svih recesija.

Veliki povratak nacionalne države

Aktualna kriza ponovno je, kao i ekonomska kriza 2008. i migrantska kriza 2015., pokazala da u kriznim situacijama Europska unija jednostavno ne funkcionira. Prije nego što je Italija dobila bilo kakvu pomoć bilo koje države EU, u tu su zemlju stigle pomoći iz Kine, Rusije i Kube. U vremenu krize ‘svaka ptica svome jatu letu’, a Angela Merkel u dvanaest minuta govora njemačkoj naciji povodom pandemijske krize baš i nije spomenula EU. U prvim danima krize i u Njemačkoj i u Francuskoj postojala je zabrana isporuke respiratora i maski u susjedne države, članice EU, što je posebno pogodilo Italiju. Nema nikakve dvojbe da je aktualna korona kriza nanijela jak udarac globalizaciji, ali i projektu EU. Do klasične disolucije EU i smrti globalizacije ne će doći, to su pretjerana predviđanja u svijetu koji je nepovratno globaliziran. No niti jedan političar na Zapadu više ne će moći zaobilaziti nacionalne države. Jer aktualna kriza na velika je vrata dovela do povratka uloge i značenja nacionalnih država koje su glavni akteri rješavanja korona krize. EU se u ovoj krizi početno nije nikako snašla, a sami europski birokrati, od Ursule von der Leyen do Christine Lagarde, kao i europski političari kao što su Sebastian Kurz i Emmanuel Macron upozoravaju da aktualna pandemijska kriza prijeti samome opstanku Unije. Ni glede saniranja ekonomske štete izazvane pandemijom, u EU ne postoje suglasna stajališta. Sve države donose velike pakete mjera i pomoći, teške stotine milijarda eura, svojim gospodarstvima. No na široj EU razini nema konsenzusa. Francuska, Italija i Španjolska žele uvođenje zajedničkih korona obveznica kojima bi članice eurozone mogle zajedno posuđivati novac na tržištima kapitala i zajedno jamčiti za svoje dugove. Za uvođenje obveznica posebno se zalaže talijanski premijer Giuseppe Conte. Za tu ideju ne žele ni čuti Njemačka, Austrija i Nizozemska. Procjena je, naime, da bi samo njemačke porezne obveznike uvođenje euro obveznica stajalo oko 20 milijarda eura.

I kad je u pitanju Europski stabilizacijski mehanizam, postoje prijepori jer talijanski premijer ne želi dodjelu sredstava uz bilo kakve uvjete koji bi se odnosili na strukturne reforme i pakete štednje. Austrijski kancelar ističe da ne želi „pozajedničenje dugova“. Svatko prvenstveno gleda svoje interese, a lijepe pripovijesti o europskoj obitelji ostavljaju se za neka bolja vremena kad opet zasja sunce. Kad pada kiša, svatko gleda kako dograbiti svoj kišobran, ako treba i laktarenjem s onima oko sebe.

Ubrzat će se transfer moći prema azijsko-pacifičkoj regiji

Američki predsjednik Donald Trump potpisao je paket financijske pomoći težak dva bilijuna dolara kojim bi se trebale umanjiti ekonomske posljedice izazvane pandemijom koronavirusa. Iako je ranije najavio pokretanje biznisa do Uskrsa, Trump je odustao od toga jer se upravo tada očekuje udarni val. Mjere ograničenja ostaju na snazi do 30. travnja. A to je nešto što silno brine američkoga predsjednika: u Kini kreće oporavak, a Amerika se nalazi pred tjednima gotovo potpune stagnacije ekonomske djelatnosti. Pojedini ekonomski i financijski analitičari smatraju da Kina ne će pretrpjeti prevelike gubitke zbog ove krize. Štoviše, od ove bi kriza mogla i profitirati. Notorna je činjenica da se središte svjetske moći posljednjih godina seli iz Zapada (Macron: Zapad gubi hegemoniju) u azijsko-pacifičku regiju. Korona kriza taj bi proces mogla i ubrzati. Američki Foreign Affairs ističe da će Kina nastojati ovu krizu iskoristiti kako bi preuzela vodstvo u svijetu. Viši suradnik Instituta za proučavanje Azije pri Singapurskom nacionalnom sveučilištu Kishore Mahbubani smatra da korona kriza ne će fundamentalno izmijeniti globalne ekonomske trendove, ali će ubrzati one koji su već počeli: udaljavanje svijeta od amerocentrične prema sinocentričnoj globalizaciji.

No postoje i mišljenja da će, ako uzmemo u obzir da koronavirus nije prva epidemija koja je krenula iz Kine u posljednjih nekoliko desetljeća, mnoge kompanije početi preispitivati svoj lanac opskrbe. Tako razmišlja, primjerice, Ottó Sinkó, izvršni direktor Videotona, jedne od najvećih elektroničkih tvrtki u Mađarskoj, koja je među prvima osjetila izostanak opskrbe rezervnim dijelovima, tj. prekid lanca opskrbe. Globalnu ekonomiju danas karakteriziraju iznimno dugački lanci opskrbe koji u mnogo slučajeva započinju upravo u Kini. Prema američkome Forbesu, uloga Kine kao jedinoga najjeftinijeg proizvođača na svijetu nakon koronavirusa i američko-kineskog trgovinskog rata doživjet će svoj kraj. No teško je predvidjeti hoće li zaista doći do restrukturiranja međunarodne ekonomije koje bi Kinu moglo izbaciti iz sedla, posebno ako uzmemo u obzir inicijativu Pojas i put, kao globalizacije na kineski način, koja predviđa ogromna novčana sredstva i ogromne infrastrukturne projekte. Ulaganja u tu inicijativu čak su i u veljači ove godine bila veća u odnosu na isto razdoblje prošle godine. A dok se ne suzbije do kraja virus, Kina namjerava donijeti poticaje koji bi ojačali potražnju na domaćem tržištu.

Post-korona svijet

Što nam na planu života, ekonomije i međunarodnih odnosa donosi budućnost, za sada je teško točno predvidjeti, no nema nikakve sumnje da ćemo u budućnosti govoriti o post-korona svijetu. Prihodi država u ovomu su trenutku u slobodnom padu, a rashodi eksplozivno rastu, u mjeri koja nije zabilježena nikada u vremenu mira, pa niti u doba velike ekonomske krize (1929.-1933.). Ti procesi, dakako, jako pogađaju i hrvatsko gospodarstvo gdje već sada 95 tvrtki ima pad prometa, a ako posve izgubimo turističku sezonu, manjkovi će i u državnom proračunu i u privatnim proračunima građana biti golemi. Mnogi mikro i mali poduzetnici, ako se prekid ekonomske aktivnosti nastavi više od mjesec dana, stavit će ključ u bravu. Ekonomist dr. sc. Vuk Vuković predviđa da je dugoročno ugroženo oko 700.000 radnih mjesta u privatnome sektoru. I zato do sada predstavljene mjere jednostavno nisu rješenje. Poduzetnicima ne treba odgoditi, nego otpisati sve poreze i doprinose tri mjeseca, a možda i šest mjeseci. Inače će oporavak biti nemoguć. A ako izgubimo mikro i male poduzetnike, izgubit ćemo i kralježnicu ekonomskoga razvoja, a države će izgubiti poreznu bazu za javni sektor. Sav teret krize, ponovimo, ovoga puta ne će moći snositi samo privatni sektor.

Riječ kriza sastoji se u kineskom od dvaju znakova – jedan znači opasnost, a drugi prigodu – rekao je svojedobno američki predsjednik John F. Kennedy. U trenutačnoj situaciji njegova izjava ne može biti aktualnija. Možda je ova kriza prilika za reset u mnogim područjima ekonomskih, političkih i društvenih odnosa u svijetu, a u Hrvatskoj prilika za racionalizaciju javnoga sektora i državne potrošnje. A možda, ne dao Bog, živimo u vrlo opasnim vremenima jer ne treba zaboraviti što se nadovezalo na veliku ekonomsku krizu tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Svako restrukturiranje svjetskoga poretka i ekonomije uvijek je praćeno tektonskim lomovima. Pred nema je svakako velika neizvjesnost. Disident u vremenu komunizma i kasniji češki predsjednik Václav Havel svojedobno je izjavio: ‘Glavna zadaća sljedećega razdoblja bit će radikalna obnova ljudske odgovornosti.‘ Nikada aktualnija misao, posebno za svjetske državnike, ako takvih više uopće ima na današnjem propadajućem Zapadu.

Davor Dijanović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo