Priča o ravnatelju Doma u Vukovarskoj priča je o Hrvatskoj. On je tek jedan od mnogih partijskih uhljeba koji su postali direktori svega i svačega

“Slobodna” je tada objavila ekskluzivu. Iako, ne’š ti ekskluzive. Kakva je to, naime, ekskluziva u vijesti da se u Hrvatskoj Partija pobrinula za svog čovjeka. Godinama je on njoj dobro služio, pa je red da mu ona to i vrati.

Hrvatska je tako puna škaričića raspoređenih po raznoraznim institucijama. Jedne, s više sreće i zasluga, dopala je kakva sinekura u nekoj bogatoj državnoj tvrtki, a druge, eto, županijski starački dom.

Kad smo Ivana Škaričića pred taj Božić 2013. priupitali je li istina da će baš on, bez ikakvih kvalifikacija, bez ikakva iskustva i bez ikakvog natječaja, biti novi ravnatelj Doma za starije, mega ustanove s više od 300 korisnika, ponudio je znakovit odgovor:

– Pa, moram i ja negdje raditi, dosta sam bio bez posla.

Da, baš je tako kazao. Da mora i on negdje raditi. Zanimljivo, kao nastavniku povijesti nije mu palo na pamet posao potražiti u struci. Umjesto Zavodu za zapošljavanje – pogledajte samo koliki su ovih dana tamo redovi – obratio se Partiji. Koja ga je uhljebila čim mu je isteklo onih slavnih šest mjeseci primanja dužnosničke plaće.

Ivan Škarićić, i na to treba podsjetiti, 2. lipnja te 2013, godine dobio je otkaz. Smijenili su ga građani Omiša. U drugome krugu lokalnih izbora uručili su mu radnu knjižicu. I to nakon što je u prvome krugu svog protukandidata vodio za naizgled nedostižnih 28 posto glasova.

Tek 72 glasa manjkala su mu do pobjede u prvome krugu. Imao je 44,72 posto.

– Jedan autobus, eto koliko mi je falilo, tek jedan autobus – govorio je tada uvjeren kako će se ubrzo vratiti u fotelju koja je bila njegova praktično od početka devedesetih.

Taktički se povukao kao kandidat za gradonačelnika – svidjelo mu se u staračkom domu, a službeno je i adresu promijenio preselivši se iz Podgrađa u Podstranu gdje je, zgodno je spomenuti, uspješno živio i ranije, čineći tako dobar dio svog vladanja Omišom protuzakonitim – te je u prvi plan isturio svog dugogodišnjeg zamjenika Miju Mimicu.

Bili su pometeni. Jedva da su uhvatili 30 posto. A izgubili su i većinu u Gradskom vijeću.

Izazivanje prijevremenih izbora pokazalo se kao očajan potez. Nadasve neinteligentan. Umjesto da nezavisnoga gradonačelnika drži u šaci većinom u Vijeću te da ovaj de facto pleše kako HDZ svira, Škaričić je, bez imalo osjećaja za puls naroda, zaigrao na kartu koja mu je odnijela sve.

Nekoliko tjedana kasnije podnio je ostavku na mjesto predsjednika omiškog ogranka HDZ-a. S figom u džepu.

A to je, pokazalo se, bio još jedan potez nedorasla političara.

Umjesto da svojim konačnim odstupom pomogne reformaciji ogranka i njegovoj dezinsekciji, Škaričić je, uz pomoć nikad razjašnjenih veza s čelnikom županijskog HDZ-a Antom Sanaderom, u travnju 2016. ponovno izabran za predsjednika omiškog HDZ-a.

Stranka je godinu dana bila obezglavljena, spekuliralo se s mnogim imenima, a zapravo je svo to vrijeme Škaričić u stranci uspješno rovario protiv svih i svakoga.

– Omiški HDZ je pokazao svoju snagu – rekao je nakon trijumfa te bez ikakva pokrića obećao pobjedu na idućim lokalnim izborima.

I još je nešto rekao:

– Na prijevremenim izborima izgubili smo zbog medijske hajke.

Kao svog kandidata ovaj put je predstavio klapskog pjevača Juru Šabana Stanića. I opet su ih nezavisni pomeli. U prvome krugu. S time da ovaj put ni 30 posto nisu uhvatili.

“Medijsku hajku” više nitko nije spominjao.

Mi, međutim, hoćemo. Pod “medijska hajka” Škaričić je onomad mislio na brojne afere koje su ostale iza njegovih mandata i koje su mjesecima zabavljale javnost.

Jedna od njih u rujnu 2018. rezultirala je i nepravomoćnom presudom kojom je Ivan Škaričić na splitskom Župnijskom sudu proglašen krivim i osuđen na godinu dana zatvora s rokom kušnje od dvije godine.

Razlog: zlouporaba položaja.

Bez obzira na tu ružnu činjenicu ostao je u fotelji direktora Doma za starije i nemoćne.

Partiji ružne činjenice ne smetaju. Ona brine o svojim ljudima, Pa čak i o takvima kakav je Ivan Škaričić.