Katica Kiš: Prevara
Sestra Ljuba udala se za svoju prvu, veliku ljubav, šogora Tomicu u rodnom mjestu Martincima. Ona je jedne večeri samo pobjegla sa voljenim. Bila je to mala tragedija u našoj kući. Vidjela sam suze u očima oca koji ju je posebno volio. Ljuba se žrtvovala za boljitak doma, zarađujući teško novac u nadnici. Kad je jedne večeri pobjegla, moja majka ju je uzalud dozivala kući.
Ljuba je otišla samo s onim što je imala na sebi, te joj je majka morala poslati drugu odjeću.
Jedne zime, na ulicama je bilo snijega oko pola metra, zrak čist, a pod nogama je škripao suhi snijeg. Majka mi je spakovala nešto za sestru i ja sam pošla na drugi kraj sela da joj to uručim. Koračala sam po cesti, jer je tu bio dobar prolaz od saonica koje su utrle svježi snijeg. Bilo je divno udisati svježi zrak i koračati po snježnoj cesti.
Ubrzo sam stigla do Tomicine kuće i ušla unutra. Pozdravila sam ukućane, a sestra Ljuba me zagrlila i zaplakala od ganuća. Pružila sam joj paketić, a ona me tada ponudila toplim čajem. Ubrzo je stigao i šogor Tomica koji se nasmiješio pruživši mi komadić svježeg meda. On je naime sam imao nekoliko desetaka pčelinjih košnica i brinuo se marljivo o pčelama što je to bilo neobično i pohvalno u selu. Čak je išao i na tečaj učenja za njegovanje pčela.
Kao dijete sam vrlo voljela slatkiše pa tako i med. Zahvalila sam se na daru i s užitkom lizala ovu poslasticu.
Ostala sam neko vrijeme s njima i po izlasku iz kuće, šogor Tomica mi je pružio jedan zamotuljak, rekavši da je to med za roditelje. O, kako sam mu bila zahvalna! Moći ću i svojim roditeljima odnijeti ovu poslasticu.
Cijelim putem po snijegu čvrtso sam držala ovaj dragocjeni dar. Došla sam kući sva sretna, iako malo prozebla. Otac i majka su me dočekali pri upaljenoj petrolejki. Stala sam za kuhinjski stol, pozvala roditelje, rekavši im, da im je zet Tomica poslao meda. Roditelji su zainteresirano pogledali u omot kojeg sam polako otvarala.
Kad sam ga otvorila, pred mojim očima se stvorio komad pečene turkinje, bundeve, umjesto meda.
Moj otac se od srca nasmijao i reče mi:
„Pa, Tomica te prevario. Umjesto meda dao ti je turkinju.“
Prevara, prevara, prevara…, odzvanjalo mi je u ušima.
E, kako sam bila razočarana! Htjela sam roditelje obradovati s medom, a eto donijela sam komad pečene bundeve-turkinje. Ovaj dan mi je ostao do danas u ružnom sjećanju. Iako je Tomica htio napraviti samo šalu, čak se i zadivio meni i mom ponašanju, što nisam cijelim putem do kuće otvarala paketić. Ali meni to nije pomoglo. Bila sam prevarena.
No, to nije bio prvi put da su me ljudi prevarili. U mladosti su slijedile nebrojene prevare i ljudska lukavstva. Stoga prevaru i laž ne mogu smisliti u svom životu.
Katica Kiš/Hrvatsko nebo