Uloga “Nacionala” u unutarstranačkim izborima u HDZ-u
Nije dobro kad te budala hvali i računa s tobom, to obično završi loše i sramotno. Kad te hvali Josip Manolić onda si i kao osoba i kao političar dosegnuo samo dno. A što tek znači kad se „Nacional“ u ovim HDZ-ovim unutarstranačkim izborima zauzima stranu i svrstaje se uz izborni stožer Andreja Plenkovića?
Jesu li maske samo neiprezno pale ili trenutni predsjednik HDZ-a Andrej Plenković – najperspektivniji pulen stare partijske nomenklature – eliminacijom „nacionalista“ iz HDZ-a ima povijesnu prigodu preuzeti svu vlast u HDZ-u pa je došlo vrijeme vraćanja dugova. Andrej Plenković je taj koji će spomenutoj partijskoj nomenklaturi omogućiti ono mjesto u politici koje joj sve vrijeme pripada – naravno uz uvijet da ga duboka partijska država još jednom i na svaki način podrži u osvajanju novog predsjedničkog mandata u HDZ-u? Sugerirana „demontaža Milijana Brkića“ u posljednjem broju „Nacionala“ samo je dio opsežnije kampanje partijske nomenklature koja traje od kad je Andrej Plenković instaliran za predsjednika HDZ-a.
Pukanićev/Jelinićev „Nacional“ nije uopće tjednik, čak ni dio tragikomičnog hrvatskog medijskog prostora, već glasilo, bolje rečeno „organ“, ishlapljelog sovjetskog uma u kontinuitetu od OZNA-e, UDBA-a, SDB-a pa sve do ostatka ostataka u liku i djelu Josipa Manolića. „Nacional“ je žutilo partijskog crvenila (ali ne od stida) i otrovni žalac jednog od Manolićevih potrčka, Berislava Jelinića. Josip Manolić već tridesetak godina krca „Nacional“ dokumentima iz vlastite pričuve i daje gorivo agitpropovskom novinarstvu, danas nepismenom Berislavu Jeliniću i krugu njegovih poslušnika, kao što je to prije radio s Ivom Pukanićem. Svima je poznato kako je Ivo Pukanić završio svoju novinarsku karijeru političkog zabadala i plaćeničkog lažljivca, samo se još ne zna nalogoavac njegova ubojstva. Naime, „Nacional“ je godinama tolike ogrezao u reketarenju da je teže naći tko nije imao motiv likvidirati Ivu Pukanića. U dosluhu s DORH-om, u maniri organiziranog kriminala „Nacional“ se nastavio baviti medijskim reketom i poslije Pukanićeve likvidacije. U tom „poslu“ medijskog utjerivanja pomoć i zaštita od Jože Manolića i drugova nije nikad izostala.
Dobro je poznato iz kojeg je legla Berislav Jelinić i nije tajna da je kao EPH-ovo grlo (uglavnom šport u „Sportskim novostima“) prešao Ivi Pukaniću u „Nacional“, dovršio „zanat“ dežurnog medijskog spadala i nastavio biti Manolićev lakej. U međuvremenu je Jelinić svoj životopis ukrasio članstvom u rotarijancima („Rotary club Zagreb Medvedgrad“), ali je javnosti prešutio i skrivao činjenicu da usprkos rotarijanskom pedigreju iz više pokušaja nije uspio postati članom regularne slobodnozidarske lože (VLH). To je bio razlog zašto je zajedno s još jednim slobodnozidarskim šarlatanom, Nikicom Gabrićem, radio na projektu osnivanja (nigdje u svijetu priznatog) Velikog orijenta Hrvatske (VOH). Projekt je neslavno i u groznom skandalu propao; ti Gabrićevi nazovimasoni javno su izvrgnuti ruglu i stigmatizirani su kao pravi šarlatani, a glavni državni odvjetnik (Dražen Jelenić) čak je bio prisiljen dati ostavku.
Jelenić se “pokliznuo” zbog afere SMS
Zbog pretjeranog samoljublja Nikica Gabrić je ispao napirlitani klaun, a Jelinić šaptač klaunima. No, glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić nije se pokliznuo zbog članstva u masoneriji nego zato jer nije uspješno odradio Milijana Brkića u „aferi sms“. Na vidjelo je izašlo koliko je masonskim šarlatanima stalo do takve vrste društvenog ugleda – i do grabeži. Naime dečkima (Gabriću i Jeliniću) mora se priznati da su lakovjernoj hrvatskoj „kremi“, tzv. masonima iz večernje škole, na ime upisnina i napredovanja uspjeli dignuti preko petnaest milijuna kuna! To je razlog zašto je Berislav Jelinić tako razložno i staloženo na televiziji objašnjavao da masoni imaju pravo postojanja u građanski uređenom društvu, da imaju pravo legalizirati svoj status i ciljeve, da su to sve fini i odabrani ljudi. Sve izdaleka, a neprestano u istom refrenu velikog razumijevanja za slobodno zidarstvo.
Iz tjedan u tjedan, iz jedne novinarske konstrukcije u drugu, u „Nacionalu“ se redaju „afere“ i „slučajevi“ koje targetira Josip Manolić. Veliki meštar svih pokvarenjaka je mrtav, samo mu to još nisu rekli, ali svoj kažiprst drži na okidaču i bira mete. Sjetimo se samo „slučaja“ od prije koju godinu: Tomislava Karamarka (udbaški doušnik) i Tomislava Tolušića, ili najnovije nacionalovo podgrijavanje „sms afere“: uzaludnog Manolićevog pokušaja u kojem je trebao biti kompromitiran i politički odstreljen Milijan Brkić. Ali Milijan Brkić je kroz cijelu „sms“ namještalku prošao neokrznut i ojačan, a to je za Josipa Manolića i njegovog štićenika Andreja Plenkovića može biti problem.
Kad „Nacional“ brani HDZ i očinski se brine o Plenkovićevoj pobjedi na unutarstranačkim izborima („demontirati Vasu Brkića pod svaku cijenu!“), onda tu nešto ne štima. Ili je sve razvidno, pa i stolovanje streljnikova Zorana Milanovića na Pantovčaku, njegov pokušaj da s Kaptolom istrguje suglasnost za da promijeni bijeli crijep s crvenim na krovu crkve Svetog Marka, jer se zbog „ustaškog“ grba nije htio zavjetovati ispred spomenute crkve.
L.C./HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo