ZORICA VUKOVIĆ: ZAŠTO NE TRG SV. MARKA?

Kontroverzna inauguracija građanina i patriota Zorana Milanovića obilježena je crvenim šeširom ispod kojeg je zavijala poznata pjevačica, nastojeći biti drugačija, dok su uzvanici kolutali očima, trpeći ovaj skandal. No ne možeš biti ono što nisi… jer ti si ono što jesi. Pokazala je to ‘Lisica’, a pokazala je to i ‘bontonski’ usklađena obitelj Musić-Milanović rukovanjem, sjedeći. Ustavni sudci djelovali su ‘Pipl mast trast as’ ne znajući, ustvari, što im je uloga. U toj humoreski, cvali su bajami, a kao izgubljeni u ‘svemiru’ djelovala je klapa HRM-a Sveti Juraj. I dok su naciju uveseljavali ‘ponosni’ masoni, nitko nije odgovorio zašto je svečanost ‘ustoličenja’ postala privatna zabava vladajuće sekte, a ne državnički čin.

Rekao bi M. Selimović: „Nitko na vlasti nije pametan jer i pametni ubrzo izgube razbor i nitko trpeljiv jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo… I nitko ih ne bi oborio da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. A uvijek dolaze novi i dovode svoju svitu i ponavljaju glupost svojih prethodnika jer drugačije ne može. I tako u krug neprestano.“

U duhu dobro odgojenog leftarda, Milanović je poput svojih prethodnika, koji su mijenjali datume hrvatskih blagdana, promijenio protokol inauguracije jer ‘od njega počinje sve, a poslije njega potop’…

Zašto je pobjegao s Trga sv. Marka? Je l’ bar oćutio trunak grižnje savjesti kad je na branitelje, 100 %-tne invalide, kad su prosvjedovali zbog teških okolnosti u kojima su se našli, poslao specijalnu policiju. Kako je to bilo svjedoči pater Ivan Ike Mandurić, isusovac. On je 28. na 29. svibnja 2015. s don Damirom Stojićem i još nekim svećenicima došao k prosvjednicima u crkvu sv. Marka gdje su se sklonili. U Glasniku Srca Isusova i Marijina, siječanj 2017. (4-15), piše da je te noći susreo zlo, iskonsko zlo, samoga Sotonu i njegovu  beskrajnu mržnju. Kada su specijalci nagrnuli na vrata crkve, pater Ike se probio kroz lanac, koji su napravili branitelji na vratima, i neobjašnjivo i neustrašivo stao pred kordon policije koja je ustuknula pred njim.

Nije mogao objasniti što se dogodilo.

Prilikom gostovanja na Žumberku, u župi Kalje, župnik ga je predstavio, između ostalog, i kao onoga koji  je zaustavio policiju pred crkvom sv. Marka. Pater Ike znao je da to nije učinio on i bilo mu je neugodno. U tom momentu pogled mu je pao na oltar, na kip sv. Mihaela Arkanđela: „Teško je objasniti kako u takvim časovima nastaje unutarnja jasnoća i sigurnost u sud koji se stvori u vama, ali poznat mi je i od prije. Tog časa sam s potpunom sigurnošću shvatio da znam odgovor: bio je to Arkanđeo Mihael.“

Nakon što je Milanović odabrao savjetnike, javila se bahata i samouvjerena ministrica i ‘znanstvenica’ Divjak iz Bruxellesa gdje je bila na sastanku Vijeća EU za obrazovanje: „Mislim da sve ovakve velike teme vodi predsjednik sam, a savjetnicu ne bih komentirala. Ako nemam nešto dobro reći o ljudima, onda bolje da zasad pričekamo prve poteze na tom planu.“ Naime, novi predsjednik je za savjetnicu o obrazovanju imenovao psihologinju, nekadašnju ravnateljicu Agencije za odgoj i obrazovanje Jadranku Žarković. Zašto je, leftardski ‘dobro’ odgojena, Divjak tako govorila o psihologinji Žarković? Zato jer je ona, navodno, slala učitelje i nastavnike na predavanja udruge U ime obitelji i Hrvatskog generalskog zbora. Koji gaf!

Zajedno s vječnim sindikalistom Vilimom Ribićem, Divjak je prijavila DORH-u Fakultet hrvatskih studija, u namjeri brisanja Fakulteta iz sudskog registra, implicirajući nezakonitost postupanja u njegovu osnivanju. Neki su ga proglasili ‘reliktom devedesetih’.

Ipak. Rješenjem Trgovačkoga suda u Zagrebu od 17. veljače 2020., Fakultet hrvatskih studija je upisan u sudski registar i tako je odluka postala pravomoćna. Sudski je pravorijek iznio na vidjelo nezakonitost rada ministrice znanosti i obrazovanja koja više od dvadeset mjeseci odbija izdati potvrdu o pozitivnoj akreditacijskoj preporuci. Nikom ništa! Ona je pouzdan kadar. Čiji? Na svu sreću Hrvatski studiji su postali fakultet!
Prof. dr. sc. Pavo Barišić, dekan Fakulteta hrvatskih studija, izrazio je zadovoljstvo što je poslije niza problema i podmetanja od aktualne ministrice i njezinih suradnika, Rješenje o upisu Fakulteta hrvatskih studija postalo pravomoćno. „Valja se nadati da će, nakon ove sudske potvrde o zakonitosti osnutka ustanove, Fakultet hrvatskih studija neometano ostvarivati svoju misiju i razvijati dragocjene sveučilišne djelatnosti u europskom prostoru visoke naobrazbe i znanosti,“ navodi se u priopćenju Pave Barišića.

Postavlja se pitanje: kakav je legitimitet ministra, koji ne poznaje temeljne zakonske odredbe u vlastitom resoru, za daljnje obnašanje dužnosti? O tome u javnosti treba raspraviti, ako već Vlada o tome šuti. I hoće li ona dobiti ‘nogu’ ako ne zna kojim sve zakonskim uvjetima mora udovoljavati jedna tako važna institucija kao što je fakultet? Il’ to u duhu ‘masonskih’ previranja i podmetanja, bode oči i uši ono ‘hrvatski’ jer kod nas se mogu registrirati kojekakvi studiji i udruge s predznakom prava, građanska, LGBT kultura…

„Umjesto da izvrši svoju zakonsku obvezu i time okonča postupak reakreditacije, ministrica je u dva navrata vršila pritisak na Agenciju za znanost i visoko obrazovanje tražeći promjenu akreditacijske preporuke čime je narušavala ne samo autonomiju sveučilišta nego i zakonom zajamčenu neovisnost Agencije,“ rekao je Barišić 16. 1. o. g.

Fakultet hrvatskih studija, ‘pupavci’ su nazvali ‘Ustaški studiji’. O tome neki Goran Borković 13. VII. 2019. u ‘Novostima’ piše: „Senat Sveučilišta u Zagrebu odobrio je Hrvatskim studijima skandalozni novi studij demografije i iseljeništva pod vodstvom nacionalističkog demografa Stjepana Šterca. Iz dokumentacije je vidljivo da će u predmetu Hrvatski velikani u iseljeništvu studenti učiti o viđenijim ustašama kao što su bili Ivo Rojnica, Vinko Nikolić, Ivo Korsky i brojni drugi. Studij će trajati pet godina; obuhvaća 69 kolegija, od kojih 19 izbornih; pohađat će ga 25 studentica i studenata iz nacionalne kvote, dok je deset mjesta osigurano za Hrvate iz inozemstva. Među predavačima se nalaze Anđelko Akrap, bivši državni tajnik za demografiju Marin Strmota, povjesničar sklon revizionističkim tumačenjima Josip Jurčević i njegova supruga Katica Jurčević. Studij je prošlog tjedna većinom glasova prošao na Vijeću društveno-humanističkog područja Sveučilišta, uz protivljenje dijela predstavnika s Filozofskog i Pravnog fakulteta te Fakulteta političkih znanosti, čije ruke ipak nisu bile dovoljne da preglasaju Borasovu glasačku mašineriju, da bi u utorak bez veće rasprave bio podržan na sjednici Senata Sveučilišta.“

Eto što smeta neprijateljima Hrvatske. To je znao i Franjo Tuđman koji je inicirao osnivanje ovakvih studija jer se u fakultetlije s filozofskog, prava i politike nije moglo očekivati ništa drugo osim blaćenja. Tada je predsjednik Tuđman rekao: „Hrvatski je narod jedan od  najstarijih naroda današnje Europe. Našavši se na razmeđi civilizacija, on je svoju nacionalnu opstojnost i samobitnost održao prihvaćanjem i razvitkom naslijeđenih i svojih izvornih kulturnih stečevina, dajući svoj osebujni prilog kulturi čovječanstva na svim područjima duhovnoga i tvarnoga stvaralaštva.“ Tako su Hrvatski studiji osnovani 1992. godine s ciljem istraživanja hrvatskih vrijednosti. Godine 2017. postali su sveučilišni odjel za interdisciplinarno istraživanje i poučavanje tradicionalnih i suvremenih kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo, poput kulturne, političke intelektualne povijesti i zbilje, medijske javne i osobne komunikacije, djelovanja društvenih skupina, ljudskoga doživljavanja i ponašanja, odgoja i obrazovanja, razvoja jezika, otvorenih političkih, kulturnih, socijalnih i demografskih pitanja od nacionalnoga, regionalnoga ili sveeuropskoga interesa. Ima studije preddiplomske, diplomske i poslijediplomske razine, a studijske programe temelje na: teorijsko-metodološkoj, nacionalnoj ili kroatološkoj, europskoj i globalnoj razini.

Upisivanjem u sudski registar, djelatnici i studenti ovoga fakulteta moći će odahnuti i nastaviti svoj rad na ‘revizionizmu’ i ostalim ‘ustaškim’ djelatnostima.

Što je Plenković rekao svoj ‘uspješnoj’ ministrici? Ne znamo. Jer njena moć proizlazi iz činjenice da ona poput stupa drži Plenkovića i njegovu vladavinu uz pomoć 1 %-tnog HNS. Pa koliko košta nek’ košta. Na uštrb djece i trulosti ‘Škole za život’. Takva hazarderska igra ‘vjerodostojnog’ premijera koštat će nas, posebno mlade, a i Divjak je svjesna promašaja kad je, nakon neformalnog sastanka ministara zemalja EU-a zaduženih za istraživanje, prebacila odgovornost izjavivši da „nedostaje veće ulaganje iz industrije i privatnog sektora“. Čini se kao da je pala iz kozmosa svog pametnog prijatelja Puljaka i ostalih podupiratelja koji u međuvremenu utihnuše. A neki se uslikaše s masonskim pregačama.

Dubravko Papić (FB): „Kakve gluposti je nadrobila ili je to možda na tragu izjava ministra gospodarstva da bi ‘mirovinci’ trebali ulagati u start up-ove? Nek’ ulaže svoje novce…“

Ana Marić (FB): „Kako joj nije neugodno izvaliti takvu glupost? Je li ona ikada bila u privatnom sektoru? Možda bismo i ulagali, da ne moramo zarađivati za tuđe mirovine i plaće uhljeba… Zna li ona koliko parafiskalnih nameta plaćamo?“

Oliver Naumovski (FB): „Ajde konačno da netko detektira i otvoreno kaže tko je ‘pravi problem’ u HR. Ne znam kaj snifa, ali oštećenja su evidentna.“

Što se tiče ‘škole za život’, moja očajna prijateljica, profesorica kemije, provjerava je li skrenula s pameti ili nešto nije u redu. Njen unuk u 7. razredu osnovne škole po prvi put se susreće s kemijom, a dobiva pitanja da ti pamet stane. Da ne duljim. Jedno pitanje glasi: „Koja se svojstva mijenjaju kad se pomiješaju dvije tvari; fizikalna ili kemijska?“ Prvo što ti padne na pamet da pitaš je: „Koje tvari?“ Ali u pitanju toga nema… A doista se svašta može dogoditi. Recimo pomiješaš natrij i vodu… Ili aluminij i željezov(III)oksid… O kome, dakle, ovisi reforma? O učiteljima!

Evo primjera iz ‘šuvarevke’:

(FB): „Šuvar je napravio ogromnu štetu… Znam jer sam prva generacija njegovih suludih zamisli.

Išao sam matematiku-informatiku, i pazi ovo: programske jezike fortran, pascal …pišemo na papiru, a ne na računalu, jer ih nemamo. Da stvar bude totalno tragična i smiješna predaju nam profesori koji o tome nemaju blage veze, totalni diletanti. Ova tuka je završila PTO (proizvodno-tehničko obrazovanje), a druga ekonomiju. Samo su nam čitali iz knjige, koju su pusuđivale od nas učenika. I onda sam ja, par puta, uzeo sve knjige u smjeni. (Bilo je 2 razreda…heheee…) Tuka je šutjela 2 sata. A najbolje od svega, kad odgovaraš, odgovaraš na sasvim drugo pitanje, bitno da pričaš, jer tuke i onako ne kontaju ništa.

E, ista vam je i ‘olivina škola za život’, čak i puno gora.“

I onda se odnekud pojavi masonska loža i zabavi naciju. Koja je svrha te zabave kad se ustoličuje novi predsjednik države? Vidjet ćemo… Jer braća ne izdaju jedni druge samo tako. O tome se tijekom stoljeća oglasila više puta Katolička crkva. Zadnji put je poruku poslao papa Ivan Pavao II. i prefekt Kongregacije za nauk vjere Joseph Alois Ratzinger, a dobro je poznata enciklika o osudi slobodnog zidarstva Lava XIII., pod nazivom Humanum genus od 20. travnja 1884., u kojoj kaže:

„Štoviše, u njima postoje mnoge tajne – koje skrivaju ne samo od profanih, već i od mnogih svojih članova – kao što su njihove krajnje namjere, skriveni nepoznati nadređeni, tajni sastanci, odluke, metode i sredstva za njihovo ostvarivanje. Ovdje leži razlog razlikama u pravima i dužnostima njihovih članova, te razlika među redovima i stupnjevima i strogoj disciplini kojoj su podvrgnuti. Inicirani moraju obećati, štoviše, moraju prisegnuti, da nikada i ni na koji način neće razotkriti svoju subraću i znakove po kojima ih se raspoznaje, niti razotkrivati svoje doktrine. Tako lažnim predstavljanjem i patvorenošću, masoni se uvelike nastoje, poput nekoć manihejaca, skrivati – ne prihvaćajući nikakvih drugih svjedoka doli sebe samih…“

„…Masonska sekta jednodušno i smjelo cilja na preuzimanje obrazovanja djece. Oni znaju da su u toj nježnoj dobi ona najpovodljivija i da nema boljeg načina da takve građane pripreme za svjetovnu službu. Time zastupnicima Crkve ne ostavljaju nikakvu ulogu u usmjeravanju i nadzoru djece, čiji odgoj i obrazovanje žele preuzeti na sebe. U nekim područjima otišli su tako daleko da je tamo cjelokupno obrazovanje djece u rukama laika: iz moralnog podučavanja izbačena je svaka ideja o svetim i velikim dužnostima koje sjedinjuju čovjeka s Bogom.“

http://www.zupa-svanastazija.com/images/dokumenti/Humanum_genus.pdf

Koliko su masoni prirasli srcu Pusićki, svjedoči njena konstatacija: „U ime obitelji je puno opasnija organizacija, po mom mišljenju.“

O masonima je u više navrata govorio i nadbiskup Alojzije Stepinac. U knjizi ‘O sekti masona’, piše Ivan Mužić. Dana 17. veljače 1935. godine Stepinac izjavljuje: „Danas je bila zaista silna navala svijeta na papinskoj proslavi i sigurno je bilo neugodno protivnicima katolicizma. Bio sam neodlučan da li da istupim ili ne i ja na govornicu, jer nije običaj da biskup govori u ovakvim zgodama. Ali živimo u iznimnim, teškim i borbenim vremenima. U strahovitoj borbi s masonerijom, sektaštvom itd., a državna vlast pod uplivom masona goni nas gdje može. Ne daju nam da se javljamo u štampi, pa sam smatrao za uputno da ovdje jasno istaknem našu odlučnu volju da se poštuju prava Katoličke crkve. Masonske ‘Novosti’, taj najodurniji masonski list, tendenciozno je po običaju iznio neke stvari u krivom svjetlu.“

Početkom devedesetih kako piše Ivan Mužić, masoni su iz Hrvatske prešli u Austriju, a u rujnu 1996. završen je rad na stvaranju masonstva u Hrvatskoj. Tijekom vremena zauzimali su važne položaje u politici, gospodarstvu i kulturi. Paralelno s osnivanjem masonskih loža utemeljivali su se u Hrvatskoj i različiti klubovi (Lions i Rotary) koji su uz deklariranu filantropiju i međusobnu pomoć u karijeri postali prikladni i kao regrutni centri kandidata za masonske lože. Mužić piše:

„Tuđman nije uspio prekinuti polustoljetni kontinuitet vladavine eksponenata komunističkih i masonskih struktura nad Hrvatskom. On je htio ostvariti samostalnu Hrvatsku utemeljenu na kršćanskim etičkim zasadama, kojoj će se priključiti Hrvati iz zapadne Hercegovine i dijela Bosne. Masonski graditelji ‘novoga svjetskoga poretka’ motivirani antiteističkim svjetonazorom i stvaranjem svijeta bez granica, doživjeli su Tuđmana kao sablast prošlosti čije se obnavljanje po potrebi mora i nasiljem onemogućiti. Predstavnici tih snaga u Hrvatskoj (i to, dakako, iz oba spola) potjecali su velikim dijelom iz obitelji nehrvata, zatim od onih kojima je samo jedan roditelj bio Hrvat i naposljetku od potomaka jugounitarističkih i masonskih predaka. Oni se u svojoj subverziji služe novinama, radio i televizijskim emisijama.

…Najdostojnije priznanje neovisnoj osobnosti Franje Tuđmana odali su službenici masonskih državnih struktura na Zapadu kada mu, slijedeći volju svojih nadređenih, nisu došli na posljednji ispraćaj.“

O svemu više na: http://www.muzic-ivan.info/tudjman_masonstvo.htm

Jedan je mladi političar bio na Tuđmanovu pogrebu. Viktor Orban. On je u više navrata izjavio da mu je Tuđman uzor u vođenju domoljubne politike.

No jedan drugi političar se grebe oko Tuđmanova nasljedstva, ali mu narod ne vjeruje. Vjerodostojno. Taj se političar sastao u Davosu sa Sorošem juniorom, ali mediji o tome nisu izvijestili. Pohvalio se tatin sinek na Twitteru, kako bi dojavio svojti da nastavlja tatin posao.

With Croatia taking over the the @EUCouncil Presidency, it was great meeting with Croatian Prime Minister @AndrejPlenkovic to discuss solutions to demographic decline that threaten European integration and the importance of a European path for the western Balkans.
17:55 – 23. sij 2020. · World Economic Forum (WEF)
Prijevod: S Hrvatskom koja je preuzela @EUCouncil predsjedništvo, bio je sjajan sastanak s hrvatskim premijerom @AndrejPlenkovićem kako bi se razgovaralo o rješenjima za demografski pad koji prijete europskim integracijama i važnosti europskog puta za zapadni Balkan.

Tada su maskenbalski običaji pokazali sav jad i bijedu leftardske pameti. Narod je u Imotskom pokazao što misli o Staziću i odluci Ustavnog suda. A cijela se ‘napredna bulumenta’ digla da to osudi: od Kekecove Mojce, koja inače šuti k’o zalivena, pa do lijevog i desnog centra SK.

S Pantovčaka se oglasio i novoustoličenac: „Simbolično paljenje istospolnih partnera s udomljenim djetetom u Imotskom žalostan je, nehuman i posve neprihvatljiv čin pod krinkom karnevalskih Bakovih svečanosti. Organizatori koji su upriličili taj sramotan događaj, pozivajući se pri tome na tradiciju, zaslužuju najoštriju osudu javnosti jer mržnja prema drukčijima, netolerancija i nehumanost nisu i neće biti hrvatska tradicija.“

„Naša ljevičarska eskadrila i njijova sluganska pera tek sad skontala kako je Imocki konzervativan kraj. Vi se morete rugati s našin svetinjama i to je satira. Mi s vašin ne smimo niti na karnevalu,“ poručila je Imoćanka Barbara Jonjić komentirajući osude.

Doista, mržnja i nije tradicija hrvatskog naroda. On ima smisao i za ljepotu i za humor i za kritiku… Ali zna tko za to nema smisla. I tko je proglasio ratove gotovima. Jer ovaj rat između dobra i zla nije gotov. On će trajati još dugo, dugo…

Ivona Milinović (FB, Rijeka): „Dosta je bilo terora! Crkva, Domovina, nacija – to su naše svetinje. Palite naše biskupe kao krnje. Prihvatite da i neki drugi pale vaše svetinje kao krnje. Vješate našeg prvog hrvatskog predsjednika doktora Tuđmana na naslovnicama srpskih Novosti. Budite spremni na satiru paljenja Pupovca kao krnje kao antipoda svega ljudskog, poštenog i hrvatskog. Zapalili ste Kolindu Grabar Kitarović kao krnju. Budite spremni da se pali i Milanović i Stazić i Tito kao krnja.
Htjeli ste satiru? Imat ćete satiru. Nećemo se ispričavati. Plačite. Kukajte. Zovite pravobraniteljice. Prijavljujte za govor mržnje. Kako bilo da bilo, dosta je bilo. Nećemo se mi u svojoj Domovini sramiti što smo većina.“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo