Objavljena knjiga Vere Primorac “Iskrivljena vaga pravde”

– Knjigu proznih zapisa književnice Vere Primorac “Iskrivljena vaga pravde”, objavila je zagrebačka nakladna kuća Tkanica.

Prozni zapisi književnice Primorac, ističe nakladnik na koricama knjige, nisu samo osvrti na hrvatsku zbilju, nego dobro iznijansiran, zapravo izoštren autorski odnos prema stvarnosti odjeven u književno ruho.

Autorica je zapise strukturirala uglavnom kroz dijaloge dvaju likova – Lucije i Monike, napominje nakladnik i dodaje kako se one samo prividno iščuđavaju događajima što se valjaju na površini.

Svojim pripovijedanjem, navodi, likovi otkrivaju dublju pozadinu onoga što je vidljivo tek očnim osjetilima.

Ocjenjuje kako specifičnim stilom, u kojem se miješaju jezici iz okruženja, što pojedinim dijelovima teksta daje prizvuke ironije i neizravna druga značenja, proze Vere Primorac pristiže u prostor trajne vrijednosti.

Knjiga “Iskrivljena vaga pravde” (200 str.) sadrži osamnaest proznih tekstova, među kojima su Iskrivljena vaga pravde, Kad nenormalno postane normalno, Prošla je i ne ponovila se, Granica izvan granice razuma, Kako stići nigdje te Što je previše, previše je…
Vera Primorac rođena je u Mostaru. Svjetsku slavu stekla je svojim haiku stihovima. Poezija joj je prevođena na francuski, slovenski, engleski, japanski, talijanski, poljski i rumunjski. Zastupljena je u jedanaest svjetskih te jednoj hrvatskoj antologiji haiku poezije. Objavila je više knjiga, među kojima i zbirke pjesama “Utočišta”, “Komadić duše na dlanu”, “Mirisi zemlje te zbirka proze “Druga strana zrcala”.

RIJEČ UREDNIKA

Vrsna kroničarka aktualnih događanja

Haiku je japanski stih od 17 slogova (5–7–5) i jedan je od najvažnijih oblika tradicionalnoga japanskog pjesništva. Haiku osobito opisuje prirodu i izravno životno iskustvo, koristi sugestiju, ističe važnost zahvaćanja u bit predmeta i izbjegava sentimentalizam. Uz poeziju, prikaze, recenzije, zapise, reportaže, kolumne, priče i aforizme Vera Primorac piše i haiku i kao takva poznata je diljem svijeta. Ali uz sve nabrojeno, hrvatska književnica Vera Primorac, ujedno je i vrsna kroničarka aktualnih događanja u Hrvatskoj i oko nje. Iako se misli da se političkim temama uglavnom bave suhoparni režimski političari, karijerni diplomati i novinari, kod Vere Primorac vidimo da se politikom bavi i osoba koja piše haiku i poeziju. I upravo njezino bavljenje političkim temama, koje su od velike važnosti za opstanak hrvatske države i Hrvata u rodnoj joj Bosni i Hercegovini, pa i diljem svijeta, samo obogaćuje spoznavanje cjelokupne političke zbilje zadnja tri iznimno burna desetljeća.

U ovoj knjizi, Iskrivljena vaga pravde, koja se sastoji od 18 poglavlja, Vera Primorac prati zbivanja u Hrvatskoj i BiH u zadnjih nekoliko godina. Nu, kako se kod nas ponavljaju ne samo politička događanja, tako su i njezina zapažanja iz toga nedavnog razdoblja ustvari analiza događanja od 1990., od raspada bivše države, preko obnove hrvatske državnosti i srpske agresije na Hrvatsku i BiH, sve do poratnih turbulentnih vremena kojima se ne vidi kraj, posebice u BiH.

U Bosni i Hercegovini Vera Primorac je rođena, u njoj je odrastala i sazrijevala. U BiH je sricala prve riječi i pisala prve stihove. BiH je njezina domovina. Zato je bilo i za očekivati da će njezina knjiga započeti s političkim događanjima otprije dvije godine kada je Haaški sud donio sramne i neutemeljene presude protiv šestorice Hrvata koji su branili Hrvate u BiH tijekom srpske agresije na BiH od 1992. do 1995. od Srba, i od 1993. do 1995. od dojučerašnjih saveznika Muslimana, koji su u međuvremenu zbog krize identiteta “evoluirali” u Bošnjake, što god to značilo. Dakako, autorici se najviše dojmio junački čin hrvatskoga generala Slobodana Praljka, koji nije htio priznati lažnu političku presudu političkoga suda u Nizozemskoj. Njegov junački čin je, prema autorici, dokaz kako su Hrvati pošten, ali i hrabar narod, koji se i po cijenu života ne će pokoriti neprijatelju. A kada piše o nepravednim haaškim sucima i neutemeljenosti njihovih optužaba, a posebice o presudama protiv Hrvata koji su se branili protiv dvojice neprijatelja u BiH, Vera Primorac se je opravdano zapitala: »Pa zar je moguće, da će itko razuman, zanemariti sve priložene dokumente i argumente, i tek tako, prijeći preko dokaza? Zar je moguće da se sve ovo ne prihvati kao činjenice, a ignorira se istina i prihvate perfidne laži i konstrukcije? Zar je moguće da se žalbe uvaže, a kazne ne smanjuju?« I bilo je “moguće”. »Nenormalno je postalo normalno«, napisala je autorica.

A “nenormalnih” je puno zbivanja i fenomena koja se događaju u Hrvatskoj od godine 2000., kada je našu domovinu zahvatio revizionistički virus proteklih vremena u kojima se razvio “koljački antifašizam” do neslućenih visina. Vera Primorac prati srbijanska svojatanja svega hrvatskoga, te dizanja glava poraženih snaga, koje su zadnja dva desetljeća ovladala hrvatskom sveukupnom zbiljom donošenjem protuhrvatskih zakona na svim razinama koja razaraju preostalo zdravo političko tkivo. Uz dva bivša hrvatska predsjednika, ona analizira i druge političare koji su se na razne načine uključili u rashrvaćivanje Hrvatske i Hrvata. U formi književnoga razgovora autorica kirurški raščlanjuje vođu hrvatskih Srba, čelnike brojnih civilnih udruga, političare izdajnike, koji su Slovencima pokušali dati hrvatski teritorij, razarače hrvatskoga školstva, klanjatelje srbijanskom predsjedniku, Bafometu i protukršćanskoj Uniji, zagovornike Istanbulske konvencije, razne prodavače magle…

Ali nije sve pesimistično. Ne! Vera Primorac piše i o lijepim stvarima, a jedna od najljepših bajki, koja nam se 2018. dogodila, bio je uspjeh hrvatske nogometne vrste na Svjetskom prvenstvu u Rusiji kada su osvojili srebro. »Bože, Bože dragi, jesu li naši dečki svjesni koliku su nam radost priredili? Jesu li svjesni i koliko su nam suza od prevelike sreće iznudili?«, napisala je autorica. Kada je umro humanitarac Slobodan Lang autorica je zapisala: »Veliki Domoljub i veliki Čovjek. A kada nas napusti čovjek, tuguju ljudi«. U vrijeme dok je domoljubna Hrvatska slavila svoje nogometaše, na Markov trg stigli su aktivisti s potpisima za dva referendumska pitanja – o promjeni izbornoga praga za ulazak u Hrvatski sabor i glasanju manjina – što je također oduševilo autoricu, ali kasnije i razočaralo, jer se Andrej Plenković priklonio političkom preživljavanju na račun poštenja, pravde i istine. Ali, unatoč svemu i onima koji rade za svoje interese, a ne za interese hrvatskoga naroda, autorica je uvjerena da će nam biti bolje i da će se sve hrvatske žrtve isplatiti, pa i po cijenu žrtvovanja, jer »navik on živi ki zgine pošteno!«, zapisala je ona.

Marijan Majstorović

Auktoričina proza – sastavni dio hrvatskoga integralizma

Svijet u kojem danas živimo u svojoj biti sazdan je na odnosima sile i moći pa su mu, unatoč kvazibaroknoj urešenosti mnoštvom udruga civilnoga društva, interesno-političke odluke glavno obilježje opstojnosti. Zato se u običnom, malom čovjeku koji još uvijek baštini zasade kršćanske uljudbe stvara posve prirodni otpor prema odlukama svjetskih moćnika, koje ga i bez njegove privole pokušavaju poživinčiti, odnosno pretvoriti ga u poslušno biće neslobode.

Koliko se takve totalitarne odluke reflektiraju i na hrvatsku zbiljnost nije teško dokučiti iz javnoga hrvatskog svakodnevlja, gdje lokalni moćnici gotovo na karikaturalan način provode direktive neprozirnih središta svjetske moći u život hrvatskoga čovjeka.
Nesadržajne, iskrivljene pa i izopačene upute u kojima se suvremenoga čovjeka pokušava obezbožiti, odnosno u njem dokinuti božanski pečat – osjećaj pravde, poštovanja ljudske osobnosti, solidarnosti i slobode tema su ovih proznih zapisa Vere Primorac. Nu, auktorica ne zastaje tek na površnim zapažanjima i skeptičnom odnosu prema zbilji, nego u svojim proznim zapisima, od primjerice dramatične smrti hrvatskoga generala Slobodana Praljka na sudu u Den Haagu, pa sve do masovne potpore hrvatskih ljudi uspjesima nacionalne nogometne vrste koja se u dočeku nogometaša na svojevrstan način pretvorila u spontanu manifestaciju tradicionalnih vrijednosti.

Osamnaest proznih tekstova: Iskrivljena vaga pravde, Kad nenormalno postane normalno, Prošla je i ne ponovila se, Granica izvan granice razuma, Kako stići nigdje, Kad je bal nek’ je maskenbal, Magla, magla svugdje oko nas, Opet nam prodaju maglu, Kako smo im dopustili, Povijesne konstrukcije našega Iveka, Kad se naša srca slože, Sve se vraća, sve se plaća, Igrali su za nju, našu voljenu, Što je previše, previše je, Dalmacijo, iz duše te ljubim, Bože, čuvaj Hrvatsku, Tko je ta, odakle je ta, da prostiš, hrvatska elita i Navik živi ki živi pošteno – tematizira trenutke haaške drame generala Slobodana Praljka, političke laži, odnose sa susjednim državama, posebno sa Slovencima, Srbima i Bošnjacima, pitanja totalitarizma i njegova posljedičnoga nasilja, potvrđivanje “Istambulke”, odnosno Istanbulske i Marekeške deklaracije u hrvatskom političkom životu, mitove o navodnoj hrvatskoj krivnji svjetskih razmjera i njihove nositelje, srpske velelaži, trenutke nacionalnoga oduševljenja hrvatskim športskim uspjesima, podmetanje sezonskih šumskih požara, zločine srpskih okupatora u Domovinskom ratu i karaktere hrvatskih političara.
Naposljetku, knjiga, kao što i počinje, završava motivima iz haaške sudnice i smrću generala Praljka.

Prozni zapisi Vere Primorac nisu samo osvrti na hrvatsku političku zbilju, premda oni jesu i to, nego dobro iznijansiran, zapravo izoštren auktorski odnos prema hrvatskoj stvarnosti odjeven u književno ruho. Vera Primorac ih je strukturirala uglavnom kroz dijaloge dvaju likova – Lucije i Monike. One se prividno iščuđavaju događajima što se valjaju na površini, a zapravo svojim pripovijedanjem otkrivaju znatno dublju pozadinu onoga što je vidljivo tek očnim osjetilima.

Svojim specifičnim stilom, u kojem se miješaju različiti jezici iz hrvatskoga okruženja, što pojedinim dijelovima daje prizvuk ironije i neizravna dodatna značenja proze Vere Primorac, bez obzira na političku motivaciju, pristižu u prostor trajne vrijednosti.
U političkom pak smislu auktoričine proze sastavni su dio hrvatskoga integralizma, koji jednako osjeća bol prema svakom ozlijeđenom hrvatskom udu, kao i što se raduje svakom hrvatskom uspjehu.

Zaborav je velika pošast suvremenoga informacijskog doba. Zato treba čitati knjigu Vere Primorac! Da se ne zaboravi!

Mate Kovačević

Hrvatsko nebo