Mile Prpa: Otuđenje, krađa, lažiranje

U kolokvijalnom razgovoru, pa čak i u pisanim materijalima, nerijetko i službenim dokumentima upotrebljava se riječ “otuđenje” za krađu nečega, na primjer za nekoga da je otuđio (ukrao) bicikl, otuđio novčanik i bezbroj drugih materijalnih vrijednosti. A riječ je o čistoj krađi koja je tim imenom i sankcionirana u Kaznenom zakoniku.

To je potpuno krivo, jer riječ “otuđenje”, nema nikakve veze s kriminalom, već znači, dobrom voljom vlasnika  prodati kuću, prodati bicikl, prodati njivu i sl. i to potpuno čistim pravnim poslim -kupoprodajnim ugovorom, darovnim ugovorom i slično i tim činom je odvlastio sebe (prestao biti vlasnik)  kuće, bicikla i sl.. Otuđiti je pravni posao kojim neka stvar ili nekretnina prestaju biti u vlasništvu dosadašnjeg vlasnika, prodavatelja, već prelaze u vlasništvo kupca. To je otuđenje.

Riječ “krađa”, a da ne kažem pljačka u korumpiranoj  hrvatskoj državi i njenoj vlasti nezgodno je reći da je netko nešto, a posebno političar, ili netko visoko pozicioniran na političkoj listi i sl. nije ukrao već “otuđio”. Taj pojam je niknuo među koruptivnim krugovima vlasti, jer obično, ne samo da ljepše zvuči, već se rijetko i kazneno procesuira. 

U povijesti demokracija, ali i u autokratskim državama poznata je pojava krađe glasova na izborima, po principu kojeg je uspostavio još Lenjin . “Oni glasaju, a pobjeđuje onaj koji broji glasove.” Hvala Bogu da glasove  ne možemo “otuđiti” već samo ukrasti, a to znači lažirati cijele izbore.

Hrvatska se nalazi pred predsjedničkim izborima koji i teoretski i praktično mogu promijeniti broj glasova nekog kandidata tako da ubace u izborne kutije određeni broj popunjeni lažnih glasačkih listića, a od drugih kandidata toliki broj izvade iz kutije.

Krađa glasova, gnjusno je djelo koje one političare, koji to čine, pretvara, u lopove ili bandite, a njihovu državu  banditskom.

U vrijeme AustroUgarske, koja je bila savršeno pravno uređena, bilo je nezamislivo  da bi netko lažirao izbore i to ni u najmanjem obimu. Već prva Jugoslavija poznaje brojne slučajeve lažiranja izbora, a komunistička Jugoslavija to je koristila u pravilu, namiještali su kako su htjeli.

Nažalost to se događa i u današnjoj Republici Hrvatskoj. Sjetimo se samo krađe na Izbornoj konvenciji u dvorani Lisinski HDZ-a, kad je Sanader zajedno s Šeksom i drugim lažirao izbore protiv protukandidata Ivić Pašalića koji je dobio znatno veći broj glasova, to su kasnije priznali. Osobno sam razgovarao s čovjekom koji je u tome sudjelovao  i rekao mi je da im je na neki način bio draži Sanader nego Ivić. Dobili su svoje, jer tko s vragom tikve sadi o glavu mu se i razbijaju. 

Danas se najviše lažiraju ankete tako da agencije koje izrađuju ankete  uglavnom se ponašaju prema narudžbi naručitelja.

U mainstream elektronskim i tiskovinama ponašaju se isto. Kandidat izvan njihovog miljea, na njihovim anketama uvijek slabo prolazi.

Evo, najnoviji slučaj, kandidat koji je dogurao do vrha ”žive ankete” koje su dostupne na internetu, gdje se prati svaki i najmanji pomak za sve kandidate Rezultate tih anketa ne priznaju.

 Mislav Kolakušić u nekoliko takvih izravnih anketa je  na vrhu liste ili vrlo blizu vrha čak s 30% glasova prešao je sve kandidate iz svih kategorija populacije, a na elektronskim medijima jedva da je osvojio 8%. Nije čudno, jer mnoštvo naroda u njemu vidi reformatora i svjetlost na kraju tunela. To sam brojno puta čuo od “običnih glasača”.

Gotovo svakodnevno, ponekad i po par puta dnevno, pojavi se naš Premijer i ističe da će sigurno pobijediti njihova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović. Nemam ništa protiv Kolinde, dapače držim da bi joj možda trebalo dati drugi mandat, a posebno zbog velikog međunarodnog ugleda. Takvim izjavama sa samog vrha hrvatske političke vlasti prejudicira se izbor kandidata. Ne znam da li iza toga stoji neka posebna rezerva, koja joj  garantira taj uspjeh. U najmanju ruku to je politički nekorektno prema svim drugim kandidatima, a da ne kažem da djeluje i suspektno.

Elektronsko brojenje glasova povjerava se državnoj Agenciji APIS IT kao  specijaliziranoj agenciji, nitko u ime glasača to brojanje ne kontrolira,  to nikome ne dopuštaju. Danas je putem Interneta moguće sve pa i lažiranje, koje se objavljuje kao službeni rezultati, koje jednostavno nitko ne može provjeriti. Ugrizla buha slona, i nikome ništa! A k  tome te namještene medijske ankete stvaraju podlogu za osjećaj istine, kao toliko smo u anketama i predviđali.

Sve mi se čini da se od izbora do izbora nama glasačima otuđuje pamet.

Ovi predsjednički izbori su vrlo važni, zapravo su povijesni jer su prijelomni. Hrvatska se nalazi na raskrižju i ne znamo u kojem će pravcu krenuti, to će ovisiti o rezultatu izbora. Najgore bi bilo da ostane status quo, jer se time ništa ne riješava.

U narodu vrije nezadovoljstvo politikom hrvatskih političkih elita, a među tim elitama prevladavaaju oni koji su uvijek smatrali da je Hrvatska neželjeno dijete, pa se puno i ne trude, gledaju samo svoje interese i umrežene su u korupcijski lanac koji je još od vremena stvaranja hrvatske države rak rana na njenom tkivu i ne vidi se kraj tom zlu.

Nitko više ne obećava kao političar, a nitko manje ne drži do svojih obećanja kao političar. (Codex moralis Croaticum)

Zagreb, 08. prosinca 2019.g.

Mile Prpa/Hrvatsko nebo