Plenković, Brkić, Jandroković, Stier i zasadi plavca malog na Grenlandu

Teoretski, kada bi Plenković na ljeto napustio Hrvatsku, u HDZ-u postoji zamjenik predsjednika, no kako se on zove Milijan Brkić Vaso, vjerojatnost da bi njemu Plenković ostavio stranku ravna je mogućnosti da se na Grenlandu posade vinogradi plavca maloga.

Hrvati vole klađenje, no kladiti se na to da će premijer Andrej Plenković završiti u vrhovima bruxelleske politike ne bi bila dobra oklada. Koeficijent bi, naime, bio prenizak jer nema baš puno dvojbi hoće li i želi li on nastaviti svoju karijeru izvan Zagreba ili ne. Vjerojatnost za to je toliko velika da bi klađenje na tu opciju bilo kao kladiti se da će Dinamo biti prvak 2019. Isto tako kriva je dvojba bi li Plenković želio napustiti političku karijeru u Hrvatskoj i nastaviti je u EU. Opet mizeran koeficijent.

O tome da bi mogao nastaviti EU karijeru počelo se govoriti još prije godinu dana, no kako je uz tu priču bila vezana teza da bi ga, ako “pobjegne”, na vrhu HDZ-a i države u nekim maštovitim kombinacijama mogla zamijeniti Kolinda Grabar-Kitarović, te se priče tada Plenkoviću nisu svidjele i oštro ih je demantirao. Kako sada te kombinacije s Grabar-Kitarović nema, a tvrdnje da bi se baš on mogao naći na vrhu EK ili na poziciji broj 2, onoj ministra sigurnosti i vanjske politike EU, nisu više proizvod domaćih nagađanja, nego ih iznosi Financial Times (FT), Plenković je na nove tvrdnje o odlasku u Bruxelles sada reagirao opušteno. “Vidjet ćemo što će biti”, odgovorio je na pitanje je li on rezervni kandidat za predsjednika EK. On, naravno, i dalje tvrdi da već ima posao, onaj hrvatskog premijera, no ovo “vidjet ćemo” mnogi su shvatili kao potvrdu da vjerojatnost odlaska postoji. Sve ovisi, naravno, o tome kako će na EU izborima proći EPP, europučani, i hoće li biti prisiljeni trgovati s ostalima oko glavnih pozicija u vladi EU. Plenković, naravno, nije u prvom planu, no ako EPP ne uspije postaviti ljude koji su im prvi izbor, neki misle da bi to moglo otvoriti put onima poput Plenkovića koji bi uskočili s rezervne klupe.

Kada bi Hrvatska bila potpuno sređena zemlja i u gospodarskom i u političkom smislu, mogućnost da jedan Hrvat avanzira u bruxelleskim vrhovima sigurno bi bila dobra vijest. Odlazak Plenkovića sigurno bi pozdravili i svi oni unutar HDZ-a koji ga ne vole ili ga se plaše. Njegov odlazak odgovarao bi i onom dijelu aktivne hrvatske oporbe koja priželjkuje novo miješanje karata. No puno je više razloga zbog kojih Plenković realno sada nikako ne može prihvatiti eventualnost skorog odlaska u Bruxelles. U sadašnjim uvjetima njegovo naglo preseljenje, u iduća dva do tri mjeseca, stvorilo bi neviđeni kaos. Prvo u HDZ-u, gdje bi odlazak označio trenutačnu propast svih njegovih glavnih i lojalnih političkih igrača koji ovise o njemu. Kaos bi potom zahvatio i njegovu Vladu jer bi se žestoko uskomešali strateški partneri poput Pupovca, Vrdoljaka i Bandića. Kako je Plenković u HDZ-u provodio politiku podčinjavanja, pa su iz vrhuške ispadali svi oni s kojima se svjetonazorski ne slaže, a riječ je o nosiocima konzervativnog, desnog i nacionalno-suverenističkog naboja, to je rezultiralo stvaranjem političke pustinje oko šefa. Kada je stvorio pustinju, Plenković je postao i nezamjenjiv. Stoga bi sada, da naglo digne sidro, u HDZ-u nastalo kaotično mrvljenje. Osim što je stvorio to čudovišno jednoumlje u HDZ-u i njegova Vlada izgleda čudnovato s obzirom na sve one dilove sa svima i svakakvima, jasno je da ta politička čudovišta može održavati jedino Plenković sam.

Ako netko misli da bi Plenković mogao iz Bruxellesa održavati taj sustav i u HDZ-u i u Vladi, to je iluzorno. Kada bi, ako do te ponude uopće dođe, Plenković sada pretpostavio osobnu karijeru interesima Hrvatske i svog HDZ-a, njegov bijeg u Bruxelles bio bi krajnje neodgovoran čin. Ima on i ovdje nedovršenog posla. Hrvatska ulazi u seriju važnih političkih izbora, predsjedničkih, parlamentarnih, unutarstranačkih u HDZ-u. Odmah poslije Nove godine Hrvatska na šest mjeseci preuzima predsjedanje EU i, ne bude li Plenkovića, pitanje je tko bi mogao preuzeti to predsjedanje, Marija Burić-Pejčinović, Gordan Jandroković…!? Ako se nekako i dogovori s partnerima i održi Vladu, tko bi u tom slučaju bio novi hrvatski premijer, je li moguć konsenzus sviju za Zdravka Marića, Davora Božinovića ili “Hvaljen Isusa” Lovru Kuščevića?

Teoretski, kada bi Plenković na ljeto napustio Hrvatsku, u HDZ-u postoji zamjenik predsjednika, no kako se on zove Milijan Brkić Vaso, vjerojatnost da bi njemu Plenković ostavio stranku ravna je mogućnosti da se na Grenlandu posade vinogradi plavca maloga. Kako mnogi dovode u vezu žestinu napada na Brkića upravo sa željom da ga se do ljeta počisti s funkcije zamjenika, to će Plenković možda i uspjeti napraviti, no tek bi mu se onda mogao otvoriti novi veliki problem – kako kao nasljednika instalirati, primjerice, Jandrokovića, koji, održe li se izbori u HDZ-u s više kandidata, nema puno šansi. Ne misle valjda da bi takvo što Davor Ivo Stier šutke odgledao. A on baš strpljivo čeka da se zvijezde preslože.

Davor Ivanković 

hms.ba/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo