I. Šola: Na koga se odnosi poklič ‘Smrt fašizmu’!?

Izljevi netolerancije, mržnje i isključivosti

Bilo je to davno. Mjesto radnje – Berlin. Krimen – druženje. Gestapo je 24. listopada 1941. donio uredbu kojom se zabranjuje druženje sa Židovima. Tko god od “čistih” Nijemaca bude viđen da se druži sa Židovom, bit će tretiran kao Židov, bio je jasan Gestapo. To se odnosilo i na odlazak u sinagogu, ili, još drastičnija kazna, na svakog kršćanina koji bi prešao na židovstvo.

Nijemci su tako masovno počeli kopati po vlastitim fotoalbumima i počeli spaljivati obiteljske fotografije na kojima su u društvu svojih susjeda ili prijatelja Židova.

Ova uredba Gestapa oslanjala se na zakon donesen 1. lipnja 1938. godine (RGBI. I, 973) u kojem jedan članak autorizira ministra pravosuđa i represivne organe Trećeg Reicha kako treba zabraniti i sankcionirati, citiram, svako “ponašanje koje vrijeđa zdrav narodni osjećaj”. Druženje ili fotografiranje sa Židovima kršilo je također ovu odredbu.

Ne tako davno saznali smo da u Hrvatskoj takvi (nepisani) zakoni i dalje postoje. Mislim na druženje i fotografiranje s “nečistima”. Ili na odlazak u sinagogu, pardon, pogreška, u crkvu, na misu. Šef Socijaldemokratske partije, ne nacionalsocijalističke, da budem precizan, Davor Bernardić objavio je fotografiju druženja s riječkim vjeroučiteljem Marinom Miletićem.

Uz fotografiju je napisao: “Jutros na kavi s Marinom Miletićem koji doista sjajne stvari čini u gradu Rijeci i u Sušačkoj gimnaziji. Otvorili smo neke interesantne zajedničke teme…”

’Pomažeš HDZ-u’

Među članstvom nastao je šok, zgražanje i nevjerica. Slijedili su komentari: “Plizzz, reci da je fotomontaža!” Pa onda jedan “blaži” prijekor: “Srami se, primitivčino, fuj!!!”, a onda je postao i izdajnik “čiste rase” pa mu poručuju: “Ne mogu vjerovati da si se toliko ponizio. Znam da razmišljanje i ti ne idete rukom pod ruku, ali… Jesi li potpuno pobenavio

Stari, ti si odlepio i za tebe funkcija predsjednika fm je bila maksimum. Sve ostalo je, a to shvati kako hoćeš, ti samo pomažeš HDZ-u, što će reći da si izdajica građana RH).”

Kako vidite iz komentara SDP-ovaca, Bernardić je, točno kako piše u nacističkom zakonu iz 1938. i Gestapovoj uredbi iz 1941., uistinu učinio “ponašanje koje vrijeđa zdrav narodni osjećaj” i proglašen je – “izdajicom”.

Onda se do kraja zabetonirao pred svojima, koji su za toleranciju, protiv svake mržnje, uvjereni antifašisti čiji su preci porazili Hitlera i njegove zakone koji zabranjuju druženje sa Židovima. Otišao je kod Stankovića u prošlu nedjelju te progovorio afirmativno o vjeri i znanosti. Opet šok među članstvom, izvukli mu još jedan težak krimen, izjavu u kojoj kaže da ponekad ide u sinagogu, pardon, u crkvu, kao i na hodočašća.

Marin Miletić, izvrstan vjeroučitelj i čovjek, pomirljiv i inkluzivan, očito je krivo procijenio kada je u Novom listu, nakon dolaska Bernardića na čelo SDP-a, napisao: “Očito smo tek u procesu učenja i prihvaćanja različitih mišljenja i na tome moramo još mnogo raditi kao društvo u cjelini. Na ljestvici demokracije uvažavanje različitih mišljenja je nisko pozicionirano. U prvom planu je teška podjela: ‘mi’ ili ‘oni’, ‘naši’ ili ‘vaši’…

Članstvo SDP-a je biranjem Bernardića jasno dalo do znanja da im je pun kufer usijane atmosfere, drugarske borbe, vraćanja u 45.”, zaključio je tada vjeroučitelj Marin Miletić, pohvaljujući Bernardića i SDP-ovce, koji ga, eto, nakon fotkanja s Bernardićem u “usijanoj atmosferi” nazivaju talibanom i klerofašistom, a na Bernardića lijepo istresaju “fuuuuj”, kao da je izmet, a ne čovjek.

Izljevi mržnje

Što se pak Hitlerova stava prema judeokršćanskoj vjeri tiče, on je bio veoma jasan: “Konkordat me neće spriječiti da totalno iskorijenim kršćanstvo iz Njemačke, da ga eliminiram na kompletan način, radikalan i definitivan. Ključno je pitanje, ili će naš narod imati judeokršćansku vjeru sa svojim slabim i sućutnim moralom, ili snažnu i herojsku vjeru u boga prirode, u boga našega naroda, vjeru u vlastitu sudbinu, vjeru u boga naše krvi… Nije moguće biti kršćanin i Nijemac istovremeno.”

Iz reakcija Bernardićevih sudrugova na fotografiju s vjeroučiteljem, nažalost, kristalno je jasno da nije moguće biti SDP-ovac i katolik istovremeno, kao u nacističkoj Njemačkoj kršćanin i Nijemac, kako je jasno dao do znanja Hitler.

Ono što je u svemu skandalozno nije Bernardićevo druženje i fotografiranje s vjeroučiteljem, nije ni odlazak na misu ili hodočašće. Skandalozno je poklapanje nacističkih zakona s reakcijom SDP-ovaca koji su na istoj matrici. Ti izljevi netolerancije, mržnje, isključivosti nisu samo upereni protiv zdravog razuma, već u suprotnosti s hrvatskim Ustavom i svim međunarodnim deklaracijama.

Što je najgore, tu se radi o mladim ljudima koji mašu stalno nekakvim antifašizmom, a zapravo bi u svim tim nominalnim izljevima “tolerancije”, “antifašizma”, “ljubavi prema drugima i drugačijima”, sve te izbrisali s lica zemlje, pa i pitomog vjeroučitelja, jer “vrijeđa zdrav narodni osjećaj”. Ono što je ovdje nejasno, na koga se odnosi poklič “smrt fašizmu”? Odgovorite sami.

dr. sc. Ivica Šola/S.Dalmacija/https://slobodnadalmacija.hr/Hrvatsko nebo