M.Dubravac: BLAGOSLOVLJENI KORAK MJESTA (Svjedočanstvo Marije Kovačević)
Vrijeme:2 min, 19 sec
Nakon Domovinskoga rata živeći u izbjeglištvu, u Sibinju (kod Slavonskog Broda) jednoga jutra jako se začudih videći na jastuku veliku krvavu mrlju. Zar je moguće da malena krastica pod mojim okom može toliko krvariti? Spomenuta krastica stvorila se je sasvim iznenada. Nije mi smetala niti je boljela, ali, jer je krvarila obilno, a često, djeca me prevedoše specijalisti u Njemačku. Propisao je neki prašak naplativši pregled skupo. Zaista, prašila sam svoju krasticu redovno i držala ju čisto. Umjesto da nestane ili se barem smanji, porasla je veličine kukuruznoga zrna. Svakih par dana ponovno je krvarila zatim opet zasušila i tako se to nastavilo pune tri godine. Iza korištenja raznih masti bivalo je čak i gore. Konačno, kad krvarenje posta gotovo nekontrolirano i kad ni tisuću skupih flastera nisu pomogli, bila sam prisiljena obratiti se doktoru Grgiću u Brodu. Čuvši da je moj slučaj tri godine star, a shvaćajući da se radi o nečemu vrlo ozbiljnome, reče mi:
“Ženo, uzalud ti trošiti sve na svijetu. Tome nema lijeka. Mora se odmah uzeti isječak da točno ispitamo što je na stvari.”
Doktor bijaše u pravu, no ja, hrabra Bosanka, inače zdrava kao drijen, čitav život bježah od moderne medecine. Odlučila sam da neću dati nikakav isječak pa bilo što mu drago. Nek su mi djeca živa i zdrava, a sa mnom kako god se završi. Dakle, ja i moja krastica nastavismo se i dalje boriti jedna protiv druge. Nakon punih pet i po godina u svakom slučaju gubila sam bitku.
Prodajući na tržnici u Brodu plodove svoje bašče, opazila sam stariju ženu pretovarenu raznim povrćem. Htjede sirota smjestiti robu na jednu od mnogih klupa. Nažalost nitko se nije udostojao malo pomaknuti i ustupiti joj samo korak mjesta. Vukući u rukama i na leđima torbe i cekere, obzirala se jadnica oko sebe ne znajući što će. Ražalih se nad njom zovući je k sebi. U tren oka smjestila se je pored mene zahvaljujući na usluzi. Tada, videći pod okom moju krasticu koja po svoj prilici bijaše rak, htjede znati što mi je. Iza moje kratke “ispovijedi” ta žena, Katica Kokotić, obeća se za me moliti Bogu.
Na moje silno iznenađenje tri dana kasnije primjetila sam da krastica pod okom biva manja. U roku četiri tjedna nesta potpuno kao da nikada nije postojala. Taj događaj do dana današnjega osta za mene pravo Božje čudo izmoljeno ustima pobožne žene, kojoj ustupih samo korak mjesta kako bi sirota prodala na tržnici ono od čega smo obadvije kupovale kruh naš svagdanji. O, blagoslovljen bio onaj mali korak mjesta po kojemu primih ne samo krasnu Božju plaću ozdravljenja, nego i svjedočanstvo s Neba upućeno svakom čovjeku bez obzira na vjeru i naciju, a glasi: Bog vidi, Bog plaća. Hvala mu. Marija Kovačević
Iz knjige ZNACI I MILOSTI S NEBA
Marija Dubravac/Hrvatsko nebo
