Zar Andreju Plenkoviću primjer Iva Sanadera nije dovoljno poučan?

Nakon što je dogovorna ekonomija uz pomoć „duboke države“ hametice dotukla ideju građanskog društva i tržišnog gospodarstva te uz pomoć medija ukrala Domovinski rat – zato tranzicija hrvatskog društva nije nikad ni započela – s Andrejom Plenkovićem i njegovom ulizničkom kamarilom suverena i samostalna Republika Hrvatska konačno se vratila u zagrljaj prokušanom socijalističkom društvenom poretku.

Aktualna vrhuška vladajuće stranke vođena od „duboke države“ samo se brine učinkovito ispuni briselske naputke, a kod kuće selektivno vodi računa o pojedinim privatnim tvrtkama, npr. Agrokor i „Uljanik/3. Maj“. Ponekad novo/staro samoupravno bezumlje ide toliko daleko da nije u pitanju tek financijska pomoć kao dio političke strategije, već se postavlja pitanje može li se takvom politikom spašavanje odabranih, dakle politikom bezrazložnog i neopravdanog „subvencioniranja i restrukturiranja“ tvrtki od posebnog političkog/stranačkog interesa, uopće obdržati državni proračun i konsolidirati financijsko stanje u državi.

Pohvale iz Europske Unije o neprestanom rastu i navodnom poboljšanju hrvatskog rejtinga gospodarstva samo su priprema za ulazak Republike Hrvatske u eurozonu kad će uvođenjem eura Hrvatska izgubiti dio svog ne samo financijskog već i državnog suvereniteta. Bruxelles će u svojim financijsko-gospodarskim analizama i predviđanjima neumorno podupirati i hvaliti ili kuditi i kritizirati Republiku Hrvatsku, ovisno želi li nagrađivati ili kažnjavati političku garnituru na vlasti. Krug europskih političara kojima se priklonio Andrej Plenković ima namjeru i plan, pa je sasvim nevažno objektivno financijsko-gospodarsko stanje u Hrvatskoj, važno je da se predsjednik Vlade drži zadanog hodograma.

Pobjeda na izborima i kult stranačkog vođe postali su u Hrvatskoj i u HDZ-u prioritetniji od države sâme. Dakle, i poslije Tita Andrej, da parafraziram antifi dragu mudrosnicu. Isto kao što su nekad hrvatski poslušnici bezglavo išli po mišljenje u Beograd, sada je to za Plenkovića Buxelles i njegovi oholi i prekomjerno plaćeni činovnici i Merkelini štićenici. Zato bi ipak trebalo upitati biračko tijelo, tj. porezne obveznike, o mnogim stvarima; na primjer, jesu li i dalje spremni dojiti najveće hrvatske gubitaše, Plenkovićeve pulene; na primjer, propalu brodogradnju ili „Agrokor“ i „Đuro Đaković“, posrnule samoupravljačke gigante. „Agrokor“ samo što nije proglasio novi bankrot, a kroz koji mjesec dušebrižnici samoupravljanja bit će zabrinuti za sudbinu posrnulog „Đure Đakovića“. Jer ovdje nije riječ o kozmetičkim brojkama kojima se krpa posrnula tvrtka i čuvaju radna mjesta ili se pak štiti prepoznatljiv hrvatski brend. Prije svega brodogradnja nije nikad bila hrvatski brend, osim ako ćemo preko svake mjere lagati pa ćemo skalameriju, koju su hrvatska brodogradilišta izvozila za bivši SSSR i zemlje komunističkog/nesvrstanog lagera, nazvati prvorazrednim brodovljem? Tu je uvijek bila riječ o „izvozu“ zabranjene zapadne tehnologije u SSSR i plaćanju sovjetske nafte. Uostalom Hrvatska nema niti jedan planetarno prepoznatljiv brend – osim Rimčevih bolida.

Milijarde koje se desetljećima utaču u restrukturiranje hrvatskih škverova toliko su velike da već opasno njišu hrvatski državni proračun za 2019. U „Uljanik“ i „3. Maj“ slilo se u ovoj državi preko 30 milijardi kuna ne računajući državne garancije koje još nisu došle na naplatu i milijarde kuna oproštenog plaćanja naknade za državno dobro. Od 1991. kompletna hrvatska brodogradnja progutala je jedan cijeli državni proračun da bi na kraju uvijek iste kreature govorile o pravima radnika – vlasnicima brodogradilišta! Koju to plaću od države sada traže neradnici riječkog i pulskog škvera, vlasnici tih istih brodogradilišta? Nisu li oni sami većinski vlasnici i zašto sami ne dokapitaliziraju svoju tvrtku, njihova je od prvog dana privatizacije! Bezglavim subvencioniranjem „Uljanika“ i „3. Maja“ sve su se poltičke opcije godinama dodvoravale IDS-u i riječkim crvenim kmerima, Plenković sada čini to isto. Dvijema županijama plaća rentu da bi se očuvali stari dogovori neprestanog političkog rata, ustvari tajna koalicija i s IDS-om u Istri i SDP-om u Rijeci.

Plenkovićeva se podgrijana samoupravna dogovorna ekonomija žestoko opire tranziciji, lustraciji i investicijama hrvatske dijaspore, a da bi počepila gospodarske kaverne nameće svu silu raznovrsnih poreza, paraporeza i nameta, čini sve samo da bi namakla dovoljno novaca za sve te „hrvatske Obrovce“. Sanacijom „Uljanika“ i „3. Maja“ Plenković kupuje uhodanu političku simbiozu u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji i želi sačuvati nepostojeći brodograđevni obraz. I Plenkovićeva Vlada i mediji žele zaboraviti činjenicu da je riječ o potpuno privatnoj tvrtki s poznatim vlasnicima, a ne o javnom poduzeću i Vlada nije nikad dala valjano objašnjenje zašto baš „Uljanik“ i „3. Maj“. Jer zašto ne, na primjer, „Varteks“.

Na koncu, barem što se tiče riječkog i pulskog brodogradilišta, nakon što se pronađe „strateški partner“, dogodit će se da ni „Uljanik“ ni „3. Maj“ nemaju radnika; ni plavih ni bijelih ovratnika i nema tko raditi, ni projektirati, ni variti, ni brusiti, ni farbati. U škverovima je ostalo nešto zarakijanih sindikalija i okorjelih samoupravljača podrijetlom iz bivših republika propale države, dakle neradnički soj legionara u punome profilu propale Jugoslavije.

I javna televizija HRT, je li se ikada ozbiljno raspravljalo o temi hrvatske brodogradnje i građanima doista predočilo što se i kako radilo, koliko je duboka rupa bez dna i koliko je novaca hrvatska država već uzaludno potrošila proračunskih novaca? Nije, javnoj televiziji je važno da je uz vlast pa su prometne nesreće, strašenje burom i snijegom, orkanskim ovim ili onim, žena u hladnjaku i bacanje djece kroz prozor… dobrodošle udarne vjesti. To se isto odnosi i na vanjskopolitičke emisije u kojima je stalno nazočan mrak dezinformacija, komunističkih predrasuda i laži, ali je važno što se u Srbiji i „regijonu“ govori i piše.

Mediji su, kao i u vrijeme Ive Sanadera, opet u ljubavi s presjednikom Vlade, teče med i mlijeko. Zar Andreju Plenkoviću primjer Iva Sanadera nije dovoljno poučan?

Josip Gajski

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo