N. Nekić: Igrifikacija s hrvatskim narodom

Svima je u Europi oprošteno za mnoga zlodjela, Hrvatima nije ni za jedno

Vrijedno je svjedočiti pa makar o događajima koji su se zbili vrlo davno ili vremenski nešto bliže. Na ovaj zapis natjerao me gospodin iz EP koji ne može zaboraviti gubitak Istre i Dalmacije kapitulacijom njegove domovine Italije 1943. godine. Dragom se domoljubu omakla istina pa se nastojao oprati bijednim smicalicama o našem nerazumijevanju njegova istupa. Jer mi smo vjerojatno glupi i nedostojni da shvatimo njegove riječi kao što su to isticali nekada fašistički okupatori istih hrvatskih prostora i to od 1919. do 1943. godine. Ulaskom egzaltiranoga D*Annunzia u Rijeku počela je kalvarija hrvatske i slovenske Istre koja je crnokošuljašima bila predjel za ostrel divljih zvijeri. Jer, zašto bi ispisivali po parolama i zidovima svoju poruku tom pitomom narodu: ROMA DOMA! Rim kroti! Zna se koga se kroti.

Ne možemo ovom prilikom ispisati sva zlodjela koja su za tih dvadesetak godina počinili dragi krotitelji, ali vrijedno bi bilo ponoviti izložbu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici koju je svojevremeno u novoj hrvatskoj državi postavio (mislim ravnatelj NSK) dr. Maštrović i koja izložba je prvi puta od 1943. prikazala dokumentirane zločine fašističke vlasti u tom dijelu okupirane Istre i Dalmacije. Tu su bile i fojbe i macolama istučeni spomenici s hrvatskim imenima i srušene crkvice; dokumenti ubijenih i protjeranih nekoliko desetaka tisuća pretežito Hrvata; iskrivljena i talijanizirana prezimena i imena stanovnika; fotosi mučenih i poniženih slavnim izumom lijevanja ricinusova ulja u ljude na ulici, pred crkvama; zatvaranje škola na hrvatskom jeziku i uopće zabrana uporabe hrvatskoga jezika na javnom mjestu; rušenje grobnih spomenika, spaljeni kulturni centri tzv. Hrvatski i slovenski domovi itd… itd…

Ne vjerujem da će se uskoro ova izložba ponoviti. Ja sam kao profesorica vodila sve razrede kojima sam predavala da razgledaju izložbu. Stoga su bili spremni na ono što nas je dočekalo upravo te godine najprije u Firenzi, a onda u Rimu. Naše divljenje umjetničkoj baštini Italije nikada nije jenjalo. U grobnici Medicejaca u Firenzi stajali smo pristojno u redu, a moji mladići nosili su majice s hrvatskim grbom i likom Šukera. Tada je on jurio travnjacima i blistao na čelu ekipe. Onaj dragi čičica koji kida ulaznice pogledao je prvoga u majici i komentirao da smo croati fasisti!!! Naravno da se moj maturant okrenuo i pitao me što da učini. Ništa, sine, možda je bio davno u našim krajevima pa stoga ovako reagira. Možda je bio u balilima, tko zna. A mi smo iznad toga. Mi nismo izumili ni fašizam ni nacizam. Ponosno prođi, digni glavu! I tako smo prodefilirali pred pomalo pakosnim gospodinom.

Talijanski fašisti krotili su tuđi narod

U Rimu se redovito posjećuje crkva Svetoga Petra u Okovima. Skraćeni put vodi kroz prolaz pokraj nekoga učilišta i tada na zidu ugledasmo velikim zidarskim kistom ispisanu parolu: croati=ustase=fasisti. Mladići su uzrujano stajali i smišljali kako bi to obrisali što dakako nismo učinili. Ali u njima je to zauvijek ostavilo trag. Važno je spomenuti da je to bilo tijekom obrambenoga Domovinskoga rata.

Ništa ne valja natovariti na cijeli narod. To i ne činimo. Ovo su incidenti. Beskrajno divljenje povijesnoj kulturnoj baštini Italije teško da se može nadmašiti. No istina je samo jedna, a ne kako govore oni koji lažu da svatko ima svoju. Istina je da je Tereza Nekić bila kao dijete s braćom i sestrama uz jadnu majku u talijanskome logoru na Rabu. I nema druge istine. Ne zato jer je nešto skrivila, niti itko od te obitelji, nego ih je – roma doma!

Istina je da su poslije u iste fašističke ili nove vlastite fojbe partizani bacali i vine i nevine, da sam gledala na Kornatima, Korčuli, Daksi, Golom otoku i još na mnogo tužnih mjesta te jame golubnjače ili profunde, kako ih narod na Velebitu zove i vjeruje kako u njima stoluje sam đavao. Tada je partija komunista krotila! Ali ona je krotila svoj vlastiti narod! Talijanski fašisti krotili su tuđi narod.

I svima je u Europi oprošteno za mnoga zlodjela, Hrvatima nije ni za jedno. Pobijena je cijela generacija mladih i nepoćudnih od čega se do danas nismo oporavili. Imali smo škole u kojima se to nije učilo, to o partizanskim fojbama, o ezulima, (osobno našim prijateljima koji su bili također nevini, a morali su optirati za Italiju). Laž i mrtve riječi gaze po žrtvama, laprdaju o školi za život! A u kakvu smo mi školu išli? U školu za smrt? Pa njihova je parola bila SMRT FAŠIZMU, SMRT PAPI, SMRT VATIKANU, SMRT STEPINCU, SMRT BURŽOAZIJI, SMRT POPOVIMA!

O životu i njegovoj vrijednosti i ljepoti učili smo u obitelji.

Smišljaju neku infantilnu igrifikaciju koja će donijeti mozgovni napredak hrvatskoj djeci, predlažu da se Goli otok preda u ruke homoseksualcima kako bi se mogli nesmetano zabavljati! Gospodo, prijatelji, ne možemo niže pasti, prepoznajte da svaka diktatura počinje napadom na Boga i Domovinu! Za to budite spremni!

Nevenka Nekić/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo