Trabunjanja Jovana Pejina na crti svetosavlja i velikosrpstva

Trabunjanja Jovana Pejina na crti svetosavlja i velikosrpstva

Veliki zemljovid na istaknutom mjestu u beogradskoj Patrijaršiji s krupnim natpisom Pećka patrijaršija pod Makarijem Sokolovićem 1557. godine, koji obuhvaća područje od Bugarske do Nina, Gomirja i Karlovca, Zagreba i Varaždina nije samo povijesni dokument koji pokazuje što su Srbi s Turcima ratujući protiv Zapada i kolonizirajući tuđe zemlje bili stavili pod svoje kopito, nego je to teritorij koji i u 21. stoljeću svojataju, polažući na njega pravo. Na svoj način potvrdio je to u dvosatnom intervjuu za Balkan info povjesničar i bivši direktor Istorijskog arhiva Srbije notorni promicatelj velikosrpstva Jovan Pejin koji kaže da je ‘Vukovar srpski grad, jer su u njemu najstariji spomenici kulture srpski’. Po njegovim riječima, od Vukovara počinje Fruška gora – središte pravoslavne duhovnosti. ‘To što se danas Vukovar nalazi u okviru Hrvatske jedna je vrsta okupacije’, izjavio je, dodavši kako Hrvati nemaju u etničkom pogledu pravo ni na Slavoniju, jer Šokci nisu Hrvati, tek su u 20. vijeku kroatizirani. Objašnjava nadalje da su Šokci najstariji slovinski sloj, koji je u vrijeme Turaka nestao pa su Srbi katolici došli iz Bosne i naselili se pored Srba. Šokci su sasvim drugi narod od Hrvata, po običajima itd., kaže, navodeći da Vukovar gravitira prema Istoku, a ne gravitira prema Zagrebu, beznačajnoj stanici Mitteleurope. ‘Zagreb je mimo puteva, ni danas nema značaj. Rupa u prometnom smislu. Mali je značaj dobio kad je Madžarska napravila željezničku prugu prema Rijeci’, rekao je, dodavši kako bi, da nije bilo Srba u 19. i 20. stoljeću, Zagreb bio kao Vranje. Hrvatska je, za Jovana Pejina, samo Podvelebitje, od zapadnih obronaka Dinare do Učke, ispod Velebita, sjeverno od Velebita nije Hrvatska. Po njemu hrvatski je jezik čakavica, od 16. vijeka kajkavski, a od 20. vijeka srpski. Hrvati kajkavci, kako kaže, su Slovenci. Plemstvo izbjeglo iz Podvelebitja koje je dobilo posjede nametnulo je hrvatsko ime Zagrebu i Varaždinu, tvrdi Pejin.

“Srbi nisu ratovali s Hrvatima jer nisu imali s kim ratovati”

Za Srbe kaže da su ratnički narod, koji su imali svoju državu, za razliku od Hrvata koji osam vjekova nisu imali državu, nisu imali vojsku, bila je carska, nisu imali vojnu terminologiju, nisu imali državnost, već unutarnju, kao svaka županija. ‘Srbi nisu ratovali s Hrvatima jer nisu imali s kim ratovati’, kaže, napominjući kako su Hrvati nesposobni za vojsku, bili su uvijek pomoćne trupe, koje su vozile hranu. Hrvati su politička ‘veštačka nacija’ zaslijepljena mržnjom, tvrdi Pejin, dodajući da ne zna ima li koji narod u Europi, među kršćanima, koji je toliko zaslijepljen ‘konfesionalnom mržnjom’. Po srbijanskom povjesničaru, Dalmacija nije imala veze s Hrvatskom, u Dalmaciji su živjeli Slovini koji su njegovali srpsku tradiciju, njihove epske pjesme vezane su za srpsku književnost, a to je sve krajem 19. i početkom 20. vijeka potisnuto po nalogu Beča i Rima. ‘Split je centar dalmatinskih Slovina, koji su njegovali srpsku tradiciju i danas su skloni jugoslavenstvu, osim mlađih generacija koje su zaslijepljene američkim pobjedama’, kaže, dodajući da između Frankovaca i suvremenih demokrata nema razlike, a ni komunisti nisu bili bolji. ‘Ono što su ustaše radili Srbima, partizani su radili Talijanima, kao poslijeratna genocidna država’, rekao je. Franju Tuđmana opisuje kao plagijatora. ‘To je marginalna ličnost, a u političkom smislu katastrofalna i za Hrvate, ne samo za Srbe’, kaže, dodajući da nije bio inteligentan nego je napredovao po nacionalnoj crti. Dok je bio u vojsci, bio je zaštićen, kao da se računalo na njega za neka krupna djela, koja je odradio, rekao je. Ban Jelačić je za Pejina podrijetlom Srbin, kao i Josip Runjanin koji je ‘napisao hrvatsku himnu’. Istrijani sebe smatraju Srbima jer ih ništa ne vezuje za Hrvatsku, vezani su za Veneciju, kaže srbijanski povjesničar, koji tvrdi da Hrvata nikada nije bilo u Vojvodini jer Šokci i Bunjevci nisu Hrvati. Po riječima Jovana Pejina Drugi svjetski rat kod nas je jedna nepoznanica, historija NOB-a pisana je po uputama partijskih kongresa i plenuma i mišljenja druga Tita. Tvrdi da nema ozbiljnih istraživanja, davana je konotacija ustanku u Srbiji koja nije bila, kao i u BiH i Hrvatskoj. ‘Osnovni problem za Hrvate je što ustanak nije počeo u hrvatskim, nego srpskim krajevima’, kaže Pejin, navodeći kako su ustaše i komunisti “zajednički dočekali Nijemce”.

Imaju oni svoje “bunkere” po Hrvatskoj

Ovo su samo neki naglasci iz opsežnoga trabunjanja Jovana Pejina, na crti svetosavlja i velikosrpstva, što je bilo glavno pogonsko gorivo za agresiju na Hrvatsku. Od 1902., kad je u Srbobranu objavljen članak Srbi i Hrvati Nikole Stojanovića – ništa novo se ne čuje iz Beograda. Samo su se vremenom autori mijenjali. Sada imamo priliku slušati Jovana Pejina, koji nastavlja u još žešćem stilu. Sve to što srpski političari, historičari, episkopi i sveukupna bratija priča – moglo bi sutra biti podlogom za neke nove ratove. Naučeni na ratovanje i pljačku, od osmanlijskih vremena, kao jedini modus vivendi, ne treba biti naivan da i sutra ne bi krenuli u nove ratne pohode za ostvarenje granica istaknutih na spomenutom zemljovidu u beogradskoj Patrijaršiji, kad bi ih u tome imao netko pratiti. Istodobno nisu još stvorili ni dovoljne ‘petokolonaške zalihe’ u zemljama koje su im cilj. No u međuvremenu rade žestokim tempom na promidžbenom planu držeće svoje ciljeve stalno na nišanu. U tome osim vrlo umreženih prorežimskih srbijanskih medija, imaju potporu od dobro utvrđenih “bunkera” po Hrvatskoj, kojima nije skandalozno što govori Jovan Pejin i čitava nahuckana velikosrpska svita, ali im predstavlja prvorazredni politički događaj jedan obični huliganski napad koji se dogodio u Splitu spram beogradskih vaterpolista.

Marko Curać/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo