M.Prpa: Prigodom godišnjice pada Gvozdanskog 12/13. siječnja. 1578. Pjesma G V O Z D A N S K O

Prigodom godišnjice pada Gvozdanskog 12/13. siječnja. 1578.

Pjesma G V O Z D A N S K O

1. Zvjezdane vedre siječanjske noći –

iz dâlja šuma praska lomljavom grana.

Gvozdansko se opire turskoj moći.

Utvrda zrinska sva ledom okovana.

2. Diže se tvrđa k svjetlosti zvijezda –

upire oči Bogu, nadi i spasu.

Turska sila ispod zrinskog gnijezda –

Ferhat-paša drhće u srcu i u glasu.

3. Utvrdom zgasle vatre, svud noćca vlada,

Turci se prenuše, strah ih hvata.

Zar juriš prijeti iz samog grada?

Uzbuna se diže zbog hrabrih Hrvata.

4. A zima reže, studen oštra i Turke mori,

Paša pali vatre i na kulu oko baca.

Al’ dostojanstvo kâmno tek mirom zbori,

prozebla šutnja tek s tišinom se klaca.

5. Zora rudi, turska sila u napad krenu,

čete gaze, ali puška i ne planu.

Zidine mukom zrače tek smrtnu sjenu.

Paša probija vrata, mrtav grad na dlanu.

6. Grad na dlanu, ali gle tuge, jada –

zgranut Paša, snaga prizora ga trže.

Ukočeni junaci na braniku i sada

zaleđeni i mrtvi, gle, još puške drže.

7. Kud krenu tvrđom – ukočeni ljudi,

oslonjeni o zid il’ na snijegu leže.

Krvave rane i ogoljele grudi

– mraz tjelesa steže, sve jače steže.

8. Branitelj mrtav, zamrzla majka kleči,

s ruku joj vise dva ukočena čeda.

Gle,od plača muk još jače ječi,

od jada još jadnija biva tek bijeda.

9. Tamo starac neki ko led’na klada,

i rudar mrtav, snijeg ga upola skriva.

Sumor na Pašinom licu, teško se svlada.

Do tijela tijelo – nigdje nikog živa.

10. Nigdje nikog živa, što činit mu sada?

Ganut, svoje zapovjednike gleda!

I njihovim licima sad bljedilo vlada –

sjena smrti kâmna, kao sumor leda.

11. Grad pokoren nije, među mrtve kroči.

Upitno Paša sebe sâma kao da kori.

S prizora strašnog svoje sklanja oči

– i u nemiru duše sa savješću se bori.

12. Ganula osvajača ta hrabrost junaka.

Mrtvima počast odati treba – zbori!

Pod križem svečan ukop za heroja svaka!

Iz Paše samilost kao kiša romori!

13. Gvozdanska tvrđa vjekove broji,

dalekojoj sunce, teku dani sneni.

Ruševna premda, al’ ponosno stoji

– čeka da stignemo k njoj, mi, sinovi njeni.

Zagreb, 08. siječnja 2010.

Mile Prpa

(Dana 10. siječnja 2010. g. na Prvom spomen-pohodu u Gvozdansko, autor je

prvi put u ambijentu Tvrđe, na samom mjestu mučeničke smrti branitelja

pročitao pjesmu „GVOZDANSKO„ na zadovoljstvo svih nazočnih hodočasnika.

Pjesma je ušla u sastav knjige GVOZDANSKO Damira Borovčaka u prvo i

drugo dopunjeno i prošireno izdanje)

Mile Prpa /Hrvatsko nebo