Kako je Orban pomogao Plenkoviću na dijeti i otišao u Budimpeštu

Mogao je to biti jedan baš potpuno uspješan dan u životu bruxelleskog činovnika Andreja Plenkovića, koji usput obnaša i dužnost premijera Hrvatske. Naime, u Zagreb na summit čelnika Srednjoeuropske inicijative, stigli su premijeri Slovačke, Rumunjske, Makedonije, Albanije i Viktor Orban iz Mađarske. I dok je tiskovna konferencija s premijerima Makedonije i Albanije prošla baš onako kako je Junckerov vjerni sljedbenik (ne mislim pri tome na učestala pijanstva i posjete konferencijama u cipelama različitih boja) Plenković i zamislio, uz nadmoćno klimanje glave i obećavanje svake pomoći na njihovom „europskom putu“, s Orbanom su stvari krenule, drugačije kako su mu ranije i nagovješćivali EU birokrati. Jer kako je mađarski premijer rekao “nije normalno stanje između dvije savezničke i susjedne države kad hrvatski premijer nije bio u Mađarskoj već šest godina”. “Do današnjeg posjeta ja nisam bio u Hrvatskoj sedam godina, rekao je Orban.

No, neke u Hrvatskoj takvo stanje čini sretnima. Zbog toga se dogodio sramotni prosvjed protiv premijera Orbana, u režiji desetak tzv. aktivista nevladinih udruga (koje inače između ostalih financira i Vlada RH?!) koji su istakli transparente; „”Smrdi na fašizam”, “Deportirajte Orbana, ne izbjeglice” i “HDZ – zadnja linija Orbane”. Prosvjed je demokratsko pravo, osim u slučaju vrijeđanja, a napisati: „Smrdi na fašizam“ svakako je uvredljivo.

Uostalom, kada je Plenković 14. svibnja 2017. boravio u Metkoviću,pred njegov dolazak skupina građana dočekala ga je s transparentima i porukama. Na sve je reagirala policija koja je oduzela transparente jednom od prosvjednika, pravdajući se sigurnošću prometa, iako nije bilo nikakvih uvredljivih poruka!

Hrvatska ne bi bila jedna od najgorih članica EU kada joj se ne bi „slučajno“ dogodilo da na dan dolaska Viktora Orbana, započne novi sudski proces protiv Hernadija, kojega USKOK tereti da je podmitio bivšeg premijera Ivu Sanadera. Inače u tom slučaju niti nakon deset godina nema pravomoćne sudske presude Sanaderu, što je bez obzira na ishod dovoljno poražavajuće za hrvatsko pravosuđe. Niti „čuvenih“ pet milijuna eura krunski svjedok Robert Ježić, nakon što je obećao na sudu vratiti „za mjesec dana“, nije nikada vratio. Inače, „slučajno“ je istoga dana tužiteljstvo i službeno odustalo protiv progona Luke Modrića zbog optužnice za lažno svjedočenje. Baš slučajno istu večer Luka je u Parizu osvojio Ballon d’Or. Tolike silne „slučajnosti“ u jednom danu vjerojatno ukazuju da se uopće ne radi o slučajnosti.

Tako je započela tiskovna konferencija i Orban je u svom govoru odmah spomenuo Domovinski rat i prvog predsjednika Tuđmana. I kako su se mogli osjećati svi oni pripadnici pete kolone koji zbog takvih riječi šalju priopćenja stranim novinskim redakcijama, da bi se moglo i nadalje optuživati Hrvatsku za „nesuočavanje sa prošlošću“, kako je to objasnio Ivica Đikić u interviewu za RSE.

Orban pomogao Plenkoviću u držanju dijete

“Naime, ja sam političku suradnju s Hrvatskom počeo već devedesetih godina. Ja sam bio zastupnik Mađarskog parlamenta kada se ovdje vodio Domovinski rat, tako da sam bio svjedok uspostave neovisne Republike Hrvatske i održavao sam prijateljske odnose s prvim hrvatskim rukovoditeljima. Ne znam je li to moderno ili nije, ali ja sam uvijek bio prijatelj gospodina Tuđmana”, rekao je između ostalog Orban.

Tada je Plenković prvi puta iz svoje čaše s vodom, otpio malo tekućine, jer on nije bio prijatelj predsjednika Tuđmana, a svjedok uspostave neovisne Republike Hrvatske bio je zbog slabokrvnosti u nekom od ureda MVP-a. Naravno, u Hrvatskoj koja je poznata po slobodi medija, što su Šoroševi plaćenici predbacivali Orbanu, državna novinska agencija HINA, „slučajno“ nije prenijela niti jednu riječ koju je mađarski premijer posvetio predsjedniku Tuđmanu. Moguće da je Marko Milić možda zaboravio upozoriti nadležne na tu „slučajnost“.

Orban je zatim rekao: “Mađari su i sentimentalan narod, a sentimentalni narodi uvijek itekako cijene prijateljstvo. Naime, mi imamo prijateljstvo od osam stoljeća. Ja doista ne poznajem niti jedan gospodarski problem koji bi mogao biti teži od 800 godina zajedničke povijesti.“

Bio je to trenutak u kojem je Plenković još jednom posegnuo za svojom čašom vode. Očito je dijeta kojoj se podvrgnuo iscrpila njegov organizam, a Orban mu je prijateljski pomogao u tom teškom procesu.

Naravno, u riječima državnika Orbana bilo je emocija. Nije to bio onaj poznati birokratski jezik kojim nas pukim frazama bez ikakvog stvarnog zmačenja obasipaju slijedbenici politike poznate pod nazivom „EU nema alternative.“ jer kako kaže viši savjetnik Instituta Montaigne u Parizu, Dominique Moisi; „I sam naslov moje knjige ‘Geopolitika emocija’ mnogi kritičirari će smatrati za čistu provokaciju, možda i oksimoron. Naime, zar se geopolitika ne bavi racionalnim stvarima, objektivnim podacima, kakve su granice, ekonomski resursi, vojna moć ili hladno političko sagledavanje interesa? Možda je sve to točno, ali svijet nije moguće razumjeti ako ne uzimamo u obzir i ne razumijemo i njegove emocije.“

Svoje emocije nije mogao sakriti Andrej Plenković, pa se mrštio dok je slušao mađarskog premijera. Naravno, njegov govor nije sadržavao nikakve emocije, jer tako su ga mentorirali u Bruxellesu. Orban je istu večer napustio Zagreb, pa na sastanku SEI uopće neće biti prisutan. Bit će zato na godišnjem odmoru u Hrvatskoj gdje ljetuje sa suprugom već više desetljeća. U međuvremenu Plenković će se truditi otvoriti europske perspektive Zapadnom Balkanu, iako će njegovi politički uzori prvenstveno Angela Merkel već za nekoliko tjedana otići s čela Kršćansko-demokratske Unije, a kako će otići Macron više je nego upitno uslijed prosvjeda Žutih prsluka, koji su čak blokirali i sto srednjih škola zbog nezadovoljstva reformom obrazovanja.Inače, Plenković je ovdašnjom reformom školstva i više nego zadovoljan.

Željko Sakić/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo