Prosinačke žrtve – 1918.

Samo četiri dana nakon proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 5. prosinca 1918., pale su prve žrtve novog režima. Naime, da bi se pokazalo kako Hrvati podupiru novonastalu državu i dinastiju Karađorđevića u Zagrebu su organizirani skupovi potpore te misa u zagrebačkoj katedrali. Istodobno je krenula povorka nezadovoljnih građana, predvođena pripadnicima 25. i 53. pješačke (domobranske) pukovnije, koja je izvikivala parole potpore hrvatskoj republici, Stjepanu Radiću, kao i boljševičkoj revoluciji.

Na saznanje o prosvjednicima netom imenovani šef policije u Zagrebu Grga Anđelinović na Jelačićevom trgu je razmjestio tri mitraljeza na kućnim adresama 6 i 12. Do prvog sukoba došlo je u Frankopanskoj ulici kada se koloni suprostavio odjel mornara. Nakon što su domobrani ispalili nekoliko hitaca u zrak mornari su pobjegli, a prosvjednici su se Ilicom zaputili prema Jelačićevom trgu. Pošto su stigli na Jelačićev trg, vladine snage počele su pucati iz okolnih kuća. Poginulo je 13 osoba, a više od 20 ih je ranjeno, a ostali su se razbježali. Iste noći zagrebački garnizon je razoružan, ubrzo potom bile su ukinute spomenute dvije pukovnije.

U svezi tog događaja Anđelinović se kasnije hvalio: „Po svojoj dužnosti smatrao sam da trebam prvi početi i tim krvavim rukama se ponosim!“.

Radi tog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu ogorčenje o kojemu se nitko nije smio javno govoriti, kako ne bi bio uhićen. Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškog dnevnika Hrvatska, kojem je zabranjeno izlaženje. Nakon pokolja na gradskim se ulicama pojavila brojna vojska novog režima, čitavi odredi pješaštva i konjaništva. Uskoro su bile uvedene izvanredne mjere; bilo je ograničeno radno vrijeme javnih lokala, zabranjeno je okupljanje i javno oglašavanje.

Dražen Krajcar/Povijest.hr/https://povijest.hr/Hrvatsko nebo