Anđelka Borošak: Hrvatska svakidašnja jadikovka
Istanbulska konvencija, Marakeški sporazum, te mnogi drugi dokumenti i kojekakve konvencije sve nam više kucaju na vrata. Prodaju nam se kao nešto jako dobro, neki „novi čovjek“ se probudio i neke nove poglede na svijet utjelovio. Brišu se granice, stvara se novi svijet, pa onda u tom novom svijetu ne vrijede ona ista pravila i načela, koja su vrijedila do sada, evolucija se nova rađa! Probudio se neki Novajlija, pamet neku novu nameće i u pravima toga novoga žića i bića nam ih nameće.
Marakeški sporazum nam daje smjernice, kako i na koji način moramo pristupiti tim novim stanovnicima naših prostora, ne mareći za domicilno stanovništvo, ono nije bitno, ono je toliko pametno i vrijedno da se zna brinuti samo za sebe, pa mu dajmo malo prtljage na leđa, može ono to! Natovarirti novog stanovnika svoga doma, u kojemu mu, u najmanju ruku treba prepustiti svoj topli ležaj, a za njega što ostane, a ako ne ostane, sretno mu bilo, neka se snalazi kako zna i umije, pa ni Irska (i ne samo ona), nije daleko, neka se snalazi, ako se ne snađe, vrlo važno, tko mu je kriv što nije famozni imigrant, onda bi imao sve na dlanu. Zanimljivo je to i nadasve „ljudski!“
Ma bravo, hrvatska državo, strancu dajmo sve, ta nije li, ljudski i kršćanski pomagati!?
Slavonija (i ne samo ona), prazna zjapi, uselimo ih u napuštene kuće, zar one ne propadaju ako se u njima ne živi?! Zato, ne dajmo se smesti, neka svaki napušteni dom useli imigrant, neka se domovi sačuvaju od propadanja, pobrinimo se da nas što prije nestane!
Zašto se migrantu može osigurati sve, a svome narodu ništa, u čemu je problem bolesna vlado!? Hrvatska postade ekspozitura bjelosvjetskih tortura, objeručke prihvaćenih od hrvatskog mogula, koji sve najbolje zna, njemu ne treba raja, njegovoj ludosti nema kraja.
Premijeru naš vrli, tako mogu vladati svi, bez imalo razuma, glavno da je taština zadovoljena, a baština, što je to, to je nešto primitivno! Užas!
Ako ću zbog ovoga biti proglašena ksenofobom, ustašom, nacionalistom, katolibanom, primitivkom i ne znam čime još, samo dajte, ma nema problema sve sam to ja, jer volim i poštujem svoj Dom!
Anđelka Borošak/Hrvatsko nebo