Lovel Franić : RAZMIŠLJANJA O UČINKOVITOJ IZBORNOJ STRATEGIJI PRAVAŠA
Vrijeme:4 min, 31 sec
Nedostatna politička i izborna kultura brana zajedničkom nastupu!
U razmišljanjima oko utvrđivanja strategije nastupa pravaša na predstojećim izvanrednim parlamentarnim izborima 11. rujna 2016.g.predlagali su se i „ujedinjenje“ te „jedinstvo“ svih pravaških stranaka, što nije potrebno jer su to totalitarni pojmovi a zapreka su u dogovaranju i usuglašavanju svima prihvatljive i k tomu učinkovite izborne strategije. Dakle, nisu potrebni „ujedinjenje“ i „jedinstvo“ (a što je onda s „bratstvom“?) nego „udruživanje“ i „zajedništvo“ koji stvaraju u odnosu na postojeći izborni sustav potrebnu sinergiju glasova svih pravaških birača, a svakoj stranci ostavljaju njezin identitet i samostalnost!
Prijedlozi koji su se čuli o potrebi odustajanja pojedinih poznatih pravaša od sudjelovanja naizborima odnosno stavljanja na izborne liste radi postizanja „jedinstva“ nisu racionalni,nego su u tom procesu političkog dogovaranja i usuglašavanja prijeko potrebne kreposti kao što su to samokritičnost i realnost u ocjeni osobnog i stranačkog političkog rejtinga te prepoznatljivosti i ugleda u javnosti, a kojima je jedan od najvjerodostojnijih pokazatelja brojka dobivenih glasova na zadnjim saborskim izborima održanim 7. studenog 2015. godine. K tomu, logično je te jasno samo po sebi da veći ugled u javnosti te potencijalnu potporu birača imaju pravaši i njihove stranke koji su donedavno bili politički subjekti i čimbenici u izvršnoj vlasti na državnoj razini odnosno zastupnici u Hrvatskome saboru, nego oni pravaši i njihove stranke koji su u predstavničkim tijelima i izvršnoj vlasti bili zastupljeni i djelatni samo na lokalnoj i područnoj razini. U postupku pak sastavljanju izbornih lista morali bi dominirati altruizam, odgovornost prema svim pravašima te pravaškoj ideologiji i tradiciji a ne samo prema sebi i svojoj stranci, etika, tolerancija i solidarnost; trebalo bi dati prednost mladima a poznati i afirmirani pravaši potporu bi im trebali dati s nižih mjesta na izbornim listama! Osim toga, deset je izbornih jedinica i jedanaesta za dijasporu, pa tu ima mjesta za sve osim ako „kuća nije tijesna jer su čeljad bijesna“.
A proteklih se godina i izborâ nažalost pokazalo da su neki pravaši egoisti, nesamokritični, nerealni, nesolidarni i (auto)destruktivni; te ispod svake očekivane i poželjne intelektualne, etičke i domoljubne razine. Apsurd je te i „ slijepcu“ očigledna proturječnost odnosno contradictioinadiecto govoriti o ljubavi za pravaštvo i Hrvatsku, a odbijati zajednički nastup na izborima! Pa jedan manje ili više predstavnik pojedine stranke na izbornoj listi ili jedno niže ili više mjesto na izbornoj listi, nikako i nipošto odnosno apsolutno ne mogu i ne smiju biti ikakav racionalan razlog za odustajanje od zajedničkog izbornog nastupa.
Pravaška i demokratska javnost ne mogu i ne će prihvatiti kao politički i društveno racionalan i jedan jedini argument kao opravdanje za odustajanje od udruživanja i zajedničkog nastupa na predstojećim saborskim izborima. Zašto? Jer to može biti i jest samo i jedino lažni argument kao pokušaj da se prikriju prave namjere i cilj a to su politička i izborna diverzija, sprječavanje da pravaši uopće ili s većom brojkom zastupničkih mandata uđu u Hrvatski sabor te dovršenje dugogodišnjeg danas se i više nego osnovano može ustvrditi i reći – projekta uništavanja pravaške ideologije i pokreta!
Glavne pak značajke izbornog sustava po kojem će se održati i predstojeći saborski izbori su male izborne jedinice sa samo 12 zastupničkih mandata i za broj birača u izbornim jedinicama visok izborni prag od 5 posto dobivenih glasova, što je doslovno apsurd za razmjerni izborni sustav jer drastično smanjuje njegovu „razmjernost“ odnosno ekvivalentnost u pretvaranju glasova birača u mandate i povećava brojku izbornih lista koje ostaju ispod izbornog praga odnosno brojku „propalih“ glasova, a čemu je zoran i valjan dokaz Savezna Republika Njemačka u kojoj za dio izbora koji se provodi po razmjernom sustavu nije slučajno da je izborna jedinica cijela država s blizu 62 milijuna birača i 300 zastupničkih mandata pa je tu i logičan zborni prag od 5 posto. Izborni sustav s tako visokim zaprekama za osvajanje mandata kao u Republici Hrvatskoj ima mnoge značajke većinskog izbornog sustava, pa bi mu stoga primjereniji naziv bio „razmjeroidni“ a ne razmjerni sustav, te da bi to bilo potpuno jasno može se reći da je to gotovo „lažni“ razmjerni sustav! Na lokalnim pak izborima gdje je brojka birača u izbornim jedinicama još i manji uz isti izborni prag od 5 posto dobivenih glasova, odgovarajući bi mu naziv doslovno trebao biti groteskni razmjerni sustav.
U uvjetima tog i takvog izbornog sustava za nastup pravaša na izborima 11. rujna 2016.g, s dvije izborne liste može se gotovo sa stopostotnom sigurnošću predvidjeti da će imati sljedeće posljedice: rasipanje glasova pravaških birača,ulazak u Hrvatski sabor Domovinske koalicije ali sa znatno manjom brojkom osvojenih zastupničkih mandata nego što je to stvarni birački potencijal svih pravaša odnosno da su nastupili sa zajedničkom izbornom listom, ostajanje izborne Koalicije POMAK ispod izbornog praga od 5 posto dobivenih glasova u svim izbornim jedinicama, te „propadanje“mnogobrojnih glasova pravaških birača u svih jedanaest izbornih jedinica!
A posljedice su to egocentričnosti, sebičnosti, megalomanije, nedostane političke i izborne kulture i znanja kao i nedostatka istinskog domoljublja te odgovornosti za domovinu i državu pojedinih pravaških političara, a nije daleko i od dvije značenjski i emotivno realne i neugodne riječi: diverzija i izdaja, već viđene i doživljene na mnogim izborima do sada! A jedan je pravaški političar upravo ovih dana pozvao birače da na izborima naprave pomak kzdravom razumu, pa se na to samo od sebe nameće logično pitanje: kako birači na izborima mogu napraviti pomak prema zdravom razumu nakon što su pravaški političari s dvije izborne koalicije napravili toliki odmak od zdravog razuma?
Lovel Franić/Hrvatsko nebo
