Hrvatsko zajedništvo

Kamere IN Magazina u Varaždinu zabilježile su susret Zlatka Dalića s igračima Al Aina, kraljevskog kluba iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, s čije je klupe i preuzeo kormilo hrvatske nogometne reprezentacije i osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Dalić je s arapskim klubom ostvario najveće uspjehe, izuzev naravno osvajanje srebra u Rusiji.

“Posebne su to emocije. Ja sam s njima proveo tri godine. Bili smo prvaci države. Osvojili smo President Cup, Super Cup, bili smo jedanput u finalu, a prije mog odlaska i u finalu Lige prvaka Azije… Ja sam proveo tri godine u tom klubu i to nikad neću zaboraviti. Ja i danas kažem da sam ja Ai Navi, tako se zovu navijači tog kluba i čak sam na ime svoje kuće u Novalji napisao Ai Navi, jer ta kuća je zarađena u Al Ainu i ja sam tako njima odao priznanje”, rekao je izbornik i dodao je kako napravio samo jedan pogrešan potez dok je bio trener Al Aina, a to je što nije otišao dok je bio na vrhu.

“To je ono o čemu i sad razmišljam, jer čovjek kad je najbolji, kad je najcjenjeniji treba otići. To me naučila i praksa i život, i iskustvo”, zaključio je izbornik. Kaže i kako nitko tada nije pitao o njemu niti se pisalo o njegovoj karijeri i obitelji.

Dalić kaže da se nekada i čudi sam sebi: “I sad se čudim sam sebi. Otišao sam u Saudijsku Arabiju, nisam znao ni tko me tamo zove, ni gdje idem. Nisam znao engleski jezik, ni što ni kako, ništa nisam znao. Ali, valjda sam ja takav tip da se ne bojim ničega, da nemam nikakvih predrasuda, da idem. Znao sam da moram tražiti svoj rezultat, svoj uspjeh, jer mogao sam ostati u Hrvatskoj i ponovno biti trener po malim klubovima, ali to nije bila moja ambicija.”

Koliki je trag Dalić ostavio na miljama udaljenom istoku zemaljske kugle svjedoči i činjenica da reprezentacija Hrvatske ondje danas ima milijune vatrenih navijača.

“Svi su bili navijači Hrvatske. Pomoćni trener mi je rekao da je njegova mama molila za Hrvatsku. Twit koji sam ja objavio, zahvala Emiratima na podršci je pogledalo milijun ljudi. Milijun ljudi je tad pogledalo Hrvatsku, što je fantazija za Hrvatsku. Pored ove naše regije, oni su bili naši najveći navijači. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.”

Trenutačno najboljeg ambasadora Hrvatske u svijetu mnogi su u zanosu pobjede poželjeli vidjeti i na istaknutim državnim funkcijama. Iako neupitnih liderskih sposobnosti, politika ga ne zanima.

“Ja sam sportaš cijeli život, nogometaš. To je ono što ja znam najbolje raditi i od čega živim cijeli život. Lijepo je kad čovjek radi posao koji voli i od njega može živjeti. A to se meni, hvala Bogu, ostvarilo. To je ono što sam rekao da me neće prebaciti da ja sad počnem pametovati, izmišljati neke stvari. To se neće dogoditi…”

Izbornika ipak raduje oživljeno hrvatsko jedinstvo:

“To zajedništvo je krenulo od ekipe. To se prenijelo kasnije i na narod, na ljude i na navijače, da su ljudi gledali zajedno utakmice, živjeli skupa, cijela ulica prvo, pa cijeli kvart, na kraju je cijeli grad živio skupa i navijao, da bi na kraju cijela država bila zajedno. Daj Bože da tako nastavimo, da Hrvatska bude i dalje ovako jedinstvena, ovako složna i da se to prenese na druge segmente života u Hrvatskoj”.

“Neki dan sam sreo čovjeku u Livnu koji mi je rekao da je otišao iz Hrvatske prije tri mjeseca, ali da je znao što će se dogoditi i da je mene tad poznavao da ne bi nikad otišao”, rekao je na kraju izbornik.

hkv/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo