Tajna jednog poslovnog uspjeha

Matu Rimca, kojega poznajemo najviše kao proizvođača najnaprednijega superautomobila na svijetu, teško možemo uklopiti u hrvatsko društvo, a još više u hrvatski ekonomski sustav. On je antipod domaćega poduzetnika stvorenoga u privatizacijskoj pljački devedesetih. Polovica je takvih već nestalo s ekonomske karte jer su jednostavno zdrpili lovu i zbrisali dok se brojni još uvijek bore, ali poput Ivice Todorića gube tržišnu bitku. Glavni je razlog tomu što su to uglavnom ljudi bez vizije, kojima je netko drugi financirao poslovni početak, a koji kao temelj uspjeha vide isključivo profit i fizički rast kompanije. Ono što je bitno, zapostavlja se, poput inovacija, boljega upravljanja, traženja prednosti nad konkurencijom specijalnom uslugom ili proizvodom itd. Odnos prema zaposlenicima ne treba niti spominjati, oni su samo sredstvo za postizanje cilja, a s obzirom na to da je cilj isključivo profit, radnik je logično trošak. Rimac nudi nešto drugo, profit mu je zasad sekundaran i doći će kao posljedica dobroga poslovanja, a horizont koji gleda udaljen je dvadesetak godina.

Poput Microsofta

Poslovni rast Rimac Automobila za hrvatske je prilike nevjerojatan, iako je u svijetu veliki broj takvih primjera. Radi se o novoj kompaniji utemeljenoj na strasti i viziji njezina osnivača, oslonjenoj na znanju i inovaciji te paralelnom donošenju ispravnih poslovnih odluka tijekom zadnjih desetak godina njezina postojanja, usporedivo s početnim rastom danas vodećih svjetskih kompanija poput Microsofta ili Amazona. Iako je uporaba električnih sklopova i motora odavno na visokoj razini, u Rimac Automobilima sve su podigli na još viši stupanj. Uz brojne inovacije i unaprjeđenja električnih komponenti, sve je vrhunski usklađeno u jednome proizvodu, superautomobilu koji u stvari služi kao reklamni primjerak potencijala njegovih stvoritelja inžinjera.

Broj zaposlenih dosegnuo je tim od 400 visokomotiviranih stručnjaka, dok se prije tri godine kretao oko stotine. Za razliku od brojnih drugih proizvođača opreme, Rimac Automobili u svojoj režiji razvijaju doslovno svaku komponentu automobila, a koje se kasnije mogu primjenjivati i u drugim industrijama. Baterijski sustavi, motori, upravljački softver, ovjes, mjenjački sklop, doslovno svaka komponenta stvara se u jednoj malenoj kompaniji, a pri tome je od velikoga značaja što se sve razvija i testira paralelno. Vertikalna integracija svih proizvoda donosi neusporedivu komparativnu prednost nad konkurencijom. Tehnološka razina svake od komponenti nevjerojatna je, čak i za kompanije sa znatno duljim iskustvom.

Ulazak Porschea

Veliki proizvođači automobila danas razvijaju prosječan automobil i sklapaju dijelove proizvedene negdje drugdje, dok specijalizirani proizvođači naprave nešto bolji i skuplji proizvod. Za razliku od Tesle koji je vjerojatno pogriješio ranim ulaskom u masovnu proizvodnju električnih automobila, Rimac se odlučio za razvoj novih rješenja koja od njega već kupuju masovni proizvođači, a od svake će prodane komponente dio ići Rimac Automobilima. Za iskorak u masovnoga proizvođača trebalo bi preuzeti znatan rizik, a ionako hrvatsko tržište kapitala i radne snage zasad nemaju dovoljnu snagu podržati ga.

Doduše, ulogom od pet milijuna eura i znanjem stekao je udjel od preko 60 milijuna eura u novoj tvornici elektropogona i baterija koju otvara kineska Camel grupa, što se može smatrati masovnom proizvodnjom, ali tuđim novcem i malim rizikom. Da je uspjeh gotovo siguran, potvrđuje i kupnja desetpostotnog udjela u Rimac Automobilima od strane Porschea, same svjetske kreme autoindustrije, ali koja očito nema sve ono što imaju Rimac Automobili. Otprije je već poznata suradnja s Aston Martinom, Renaultom, Brembom i drugima.

Mate Rimac ipak ne skriva kako jednoga dana želi pokrenuti masovnu proizvodnju, za koju naravno treba dobro pripremiti teren. Električni će automobili za desetak do dvadeset godina u potpunosti izbaciti ona na konvencionalni pogon. Što bi za našu zemlju značilo da se pogoni jednoga od najvećih proizvođača nalaze u Hrvatskoj, ne treba niti spominjati, a takav scenarij više nije nezamisliv.

Mudar izbor investitora

Rimac je već imao ponude preseliti kompaniju u inozemstvo, ali je ostao ovdje unatoč manjku političke potpore i sveopćem ozračju nepoštivanja tuđega uspjeha. Do sada je mudro birao investitore s kojima ima obostranu korist: kineska kompanija nudi veliko tržište i kapital dok Porsche može pomoći u razvoju velikoserijske proizvodnje automobila. Ako i kada dođe do izgradnje tvornice automobila za prosječnoga kupca, bit će važna podrška države preko poreznih poticaja, povoljnih zemljišta i slično. Ništa drugo od države i ne treba očekivati.

Primjer Mate Rimca pokazuje kako se i u apatičnoj Hrvatskoj može stvoriti vrijedna kompanija i uspješno poslovati. Nova generacija poduzetnika s tržišno orijentiranim pristupom i jasnom vizijom ono su što ovoj zemlji treba. Da bi ih bilo što više, treba nam i nova generacija političara koja se ne miješa u gospodarstvo izravnim intervencijama, već ona koja će stvoriti zakonodavni okvir koji bi bio potpora za poduzetništvo. Porezni sustav treba biti poticajan i blag prema novim kompanijama i onima koje ulažu u razvoj. Poduzeća i njihovi zaposlenici moraju imati osiguranu infrastrukturu za bezbolno obavljanje posla, naročito onu administrativnu. Tržište kapitala treba modelirati po uzoru na američko gdje dobra startup ideja lako dolazi do kapitala. Stotine mladih potencijalnih poduzetnika postoje, samo im treba omogućiti makar pokušaj.

Marijan Jović/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo