KATEGORIČNO Prema Arminu Hodžiću, svi hrvatski birači imaju pravo birati bošnjačkog nacionalnog predstavnika

Nevjerojatno je zašto bi se Armin Hodžić, generalni tajnik SDA Hrvatske, stranke kojoj za temeljno načelo u programu stoji “afirmacija i zaštita nacionalne samobitnosti i političke zastupljenosti Bošnjaka u Hrvatskoj”, zalagao za ovakvu političku ideju. Međutim, njegovo razumijevanje građanske države pretpostavlja upravo navedeno, zar ne? Pravo pitanje je sljedeće, zašto bi bilo koji građanin Republike Hrvatske birao bošnjačkog nacionalnog predstavnika?

Zakon Republike Hrvatske posve je jasan: pravo birati i pravo biti biran odnosi se samo na hrvatske državljane “koji su navršili 18 godina života, te su upisani u registar birača kao pripadnici nacionalne manjine”. Zakonska ograničenja su takva da Hrvat ne može birati zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine. I zašto bi? Zašto bi itko, osim pripadnika nabrojanih nacionalnih manjina, birao i/li mogao biti odabran u ime/klub istih? K tome, istovremeno se odričući svoga aktivnoga i pasivnoga biračkog prava kao pripadnika hrvatskog naroda, odnosno građanina Republike Hrvatske koji ne želi glasovati na izbornoj listi određene nacionalne manjine. Takva razina političke (ne)kulture, inverziranog prava i namjerne majorizacije nikada neće zaživjeti u Republici Hrvatskoj. Niti aktualna referendumska inicijativa, kako god tko tumačio istu, nikako ne zadire u ovo područje. Uostalom, zašto hiniti pozitivnu diskriminaciju prema nacionalnim manjinama, pritom ostavljajući prostor za izborne manipulacije i diskrepantno “obespravljivanje” danih prava?

Svima je razumljivo da pripadnici određene nacionalne manjine biraju svoje predstavnike na različitim razinama, od parlamentarnih do lokalnih, iliti, laički rečeno, Srbi biraju Srbe, Bošnjaci Bošnjake, Romi Rome itd. Prosječnom građaninu Republike Hrvatske posve je nejasno zašto bi bilo drugačije. No…

Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu

Točnije, dobro došli u Federaciju Bosne i Hercegovine. Federaciju koja je nastala preoblikovavši “unutarnji ustroj teritorija s većinskim bošnjačkim i hrvatskim pučanstvom u Republici Bosni i Hercegovini”, kako stoji u Ustavu FBiH, onom proglašenom 30. ožujka 1994.

Pratitelju vijesti iz Bosne i Hercegovine, ali i njezinom stanovniku, veoma je teško proniknuti kako se i zašto Federacija našla na vrhuncu političke krize. Kako bi što svjetlije objelodanili trenutačnu situaciju, konkretnost i konciznost su prijeko potrebni.

Stvar je sasvim jednostavna, Bošnjaci odabiru predstavnike Hrvata. Preciznije, svi bosanskohercegovački građani Federacije biraju hrvatskog (i bošnjačkog) člana Predsjedništva. Kako većina građana Federacije čine Bošnjaci (70,4% prema popisu stanovništva iz 2013.), potonjima pada na um, uslijed nedostatka elementarne političke kulture, svojim glasom odabrati hrvatskog člana Predsjedništva. Dva puta izabrani hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić dobio je izbore zahvaljujući upravo Bošnjacima koji su glasovali za njega. Nepotrebno je pokušati opovrgnuti ovu tvrdnju, statistički konstantno potkrijepljivanu unazad nekoliko godina. I Željko Komšić želi po treći put na isti način doći do predsjedničkog mjesta. Izgrađuju li se tako čvrsti, odavno narušeni, hrvatsko-bošnjački odnosi? Armin Hodžić šuti, SDA Hrvatske šuti.

Ne postoje nikakve zakonske sankcije kojima bi se spriječilo glasovanje nepripadnika hrvatskog naroda za predstavnika hrvatskog naroda. Naprotiv, takav glas ima puni pravni legitimitet, iako je njegova legalnost ispražnjenog sadržaja. Izborni zakon BiH ne pruža nikakve mehanizme zaštite po pitanju izbora hrvatskog člana Predsjedništva. Isti član predstavlja hrvatski narod, iako niti jedan pripadnik hrvatskog naroda ne mora glasovati za njega kako bi bio odabran. Sapienti sat.

Kulminacija permanente političke krize

Politička kriza dobila je novi oblik kada je Ustavni sud BiH proglasio neustavnom odredbu Izbornog zakona BiH u dijelu “Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu”. Za razumijevanje bh. izbornog sustava važno je istaknuti kako zakonodavnu vlast u Federaciji BiH čini gornji (Dom naroda) i donji (Zastupnički dom) parlament Federacije. Zastupnici u Zastupničkom domu biraju se neposredno, dok se izaslanici za Dom naroda biraju posredno u županijskim skupštinama. Dom naroda popunjavaju 17 izaslanika iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda te sedam iz reda ostalih. U najboljem scenariju Dom naroda bi trebao činiti sastav od 58 izaslanika, što nije slučaj zbog upražnjenih mjesta u Klubu srpskog naroda. Najvažnija uloga Doma naroda je zaštita vitalnih nacionalnih interesa sva tri konstitutivna naroda na prostoru Federacije.

Poništenje neustavne odredbe, prema zahtjevu Bože Ljubića, ticalo se ponajprije zastupljene (ne)proporcionalnosti u izboru izaslanika Doma naroda. Zbog toga je Ustavni sud BiH izrijekom ustvrdio kako “Dom naroda nije Dom federalnih jedinica nego Dom konstitutivnih naroda” (točka 50. obrazloženja predmeta “Ljubić”). Primjera radi, Izbornim je zakonom u Bosansko-podrinjskoj županiji, gdje zastupljenost hrvatskog naroda iznosi 0,01% prema popisu iz 1991., predviđen izbor jednog izaslanika iz reda hrvatskog naroda. Dotični izaslanik očito ne predstavlja 5,88% udjela u Klubu hrvatskog naroda u Domu naroda, koliko proporcionalno vrijedi jedan mandat hrvatskog izaslanika od njih 17. Očigledna razlika vidljiva je u odstupanju od 588 puta u odnosu na stvarni postotak zastupljenosti hrvatskog naroda.

Ovakva brojna odstupanja služila su kao poligon za makinacije pojedinih osoba koje su se predstavljale kao Hrvati kako bi ušli u Dom naroda. Može li izvjesni Edim Fejzić, svojevremeni predsjednik Stranke dijaspore BiH, postati, smatrati i proglasiti se Hrvatom? Očigledno može. I, kao takav, može biti odabran kao izaslanik Bosansko-podrinjske županije u Klubu hrvatskog naroda u Domu naroda. Usporedimo li broj Hrvata u Bosansko-podrinjskoj županiji (24) i Posavskoj županiji (33.600), prema popisu iz 2013., s činjenicom kako i jedne i druge predstavlja samo jedan izaslanik, dolazimo do razlike u vrijednosti glasa od 1.400 puta.

Kada bi sličan, prethodno objašnjen, način ostvarivanja biračkog prava postojao u Republici Hrvatskoj svoj glas bi protiv njega podigli različiti politički faktori, od nevladinih organizacija do predstavnika (zemalja) Europske unije. I bili bi u pravu. Zbog toga je još nejasnije zašto se Armin Hodžić zalaže za navedeni način glasovanja, odnosno biranja bošnjačkog nacionalnog predstavnika.

Kako se u Bosni i Hercegovini povlađuje najbrojnijem nacionalnom elementu/nacionalizmu/šovinizmu, bilo kakva diskriminatorska, segregacijska ili majorizacijska odredba, poništena i od strane Ustavnog suda BiH, ne će biti pod pritiskom nevladinih organizacija, kao ni predstavnika međunarodne zajednice.

No možda će Armin Hodžić ustati protiv njih. Napose u trenutku kada su Bošnjaci prekinuli svaki oblik dijaloga s Hrvatima.

*Tekst je i satirične prirode. Armin Hodžić ne zastupa iznesene promjene izbornog sustava. Nadamo se kako i neće, barem radi dobrobiti hrvatsko-bošnjačkih odnosa u RH

** Što bi, na izjavu rođenog Zagrepčanina i hrvatskog građanina Armina Hodžića “BiH doživljavam kao svoju domovinu”, rekla Duška Jurišić, poznata FTV voditeljica?

Marko Cmrečnjak/Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo