Bajramsko kurbanisanje Hercegovine i Hrvata od strane reisa Kavazovića

Reis Islamske zajednice BiH (IZ BiH) Husein Kvazović je povodom današnjeg razmazanskog bajrama u svojoj hutbi (propovijed) muslimanski vjerski blagdan začinio velikomuslimanskom ideologijom ili točnije velikobošnjačkim hegemonizmom.

Nakon ramazana (jednomjesečni post) ramazanski bajram bi morao biti blagdan obnove duhovnosti dok je kurban (žrtva) bajram blagdan na kojem se prinosi žrtva klanjem ovce, krave, deve i sl. U multi-kulti BiH reis Kvazović je u ramazanski bajram ubacio kurbanisanje Hercegovine s ciljem stvaranja isključivo muslimansko-bošnjačke Bosne. U to ime reis Kvazović je poručio:

“Kako da zaboravimo našu Bosnu: njeno Podrinje i Hercegovinu, njenu Krajinu i Posavinu! Kako da ostavimo Sandžak, da nam uvehne otrgnut iz srca, iščupan iz prsa. Kako da to učinimo s bilo kojim krajičkom naše postojbine! Zovu nas i mame da pružamo ruke tuđini, a rodnu grudu nam otimaju. Ostat će pusti naši krajevi, a samo naše džamije će govoriti da smo nekada tu živjeli.”

Poruka je jasna: Hercegovina je tek bosanska regija poput Podrinja i Posavine. Ni slučajno autohtona kulturološka, teritorijalna, politička i povijesna cjelina u kojoj većinu čine Hrvati. Tko šiša Ustav države u kojem se ona naziva Bosna i Hercegovina, a ne samo Bosna. To što je reis rekao je i službeni stav bošnjačke politike – Hercegovina je u Bosni, a Bosna u Sarajevu. Nemuslimanima koji se s time ne slažu slijedi kurban kojeg su u zadnjem ratu nad Hrvatima u Hercegovini i središnjoj Bosni započeli vojnom akcijom “Neretva 93`”.

Neka sada kardinal Vinko Puljić uzvrati i čik kaže kako ne ćemo zaboraviti našu Hercegovinu i njenu regiju Bosnu, Podrinje i Posavinu.

IZ BiH djeluje na ostvarivanju velikobošnjačkog ratnog cilja – od Tuzle, preko Sarajeva, Lašvanske doline i Hercegovine izaći na Jadransko more u Neumu, što ne ide bez kurbanisanja tamošnjih Hrvata. U to ime je sada umirovljeni mostarski muftija Seid ef. Smajkić još ranije pozvao gradonačelnika Mostara Ljubu Bešlića da napokon uzmu u razmatranje dozvole za gradnju islamskoga kulturnog centra.  

„Mi moramo dokazati da smo faktor u Mostaru. Izgradnja ovog objekta bi neutralizirala uporne namete kršćanizacije i kroatizacije Mostara. Mislim da je to uteg, ali bi izgradnjom islamskog centra došlo do balansa” – rekao je Smajkić

Ovim pojašnjenjem je IZ BiH priznala kako islamski kulturni centar u Mostaru ne treba  zbog potreba vjernika i kulture nego poradi uništavanja hrvatskog-katoličkog karaktera grada Mostara. Dakle, na djelu je fašizam vjerskih vođa muslimana u BiH koji je u službi velikobošnjačkog fašizma i hegemonizma.  

Reis Kvazović je u svojoj baramskoj poruci istaknuo još jednu alatku kojom cijelu BiH pretvara u muslimansko-bošnjački Bosnistan.

“Drugi dan Ramazanskog bajrama u Bosni i Hercegovini se prema IZ u BiH obilježava i kao Dan šehida. To je dan u kojem se sjećamo svih onih koji su kroz dugu historiju zemlje Bosne dali svoje živote za slobodu.”

Šehid na arapskom jeziku označava onog muslimana koji je poginuo u borbi na Allahovom putu. Najbolji ŠEHIDI su oni MUDŽAHIDI koji svoje živote polažu u DŽIHADU, odnosno  svetom ratu za Islam i protiv “nevjernika”. Vidimo kako nema šehida bez mudžahedina, a njega pak bez džihada što čini jednu vrstu „svetog trojstva“ bez kojeg nasilni politički islam ne može postojati, mada u nekim surama zagovara i ljepotu: „Kada ubijate, uradite to lijepo“.

Ako se muslimansko-bošnjačka vojska (tzv. Armija BiH) nije borila za Allaha i vjersku državu nego za demokratsku, sekularnu i pravnu BiH, što je u suprotnosti sa šerijatskim učenjem po kojem su sekularizam i demokracija „nevjernički“ otrov, kako onda pripadnici te vojske uopće mogu biti šehidi?! Nema i nikada neće biti suživota između političkog islama i institucija neislamske, odnosno sekularne i pravne države.

To što muslimanski poglavari podmeću kako je šehid svatko tko pogine za obranu svoje obitelji i imetka tek je prazna priča jer npr. ako jedan pastir musliman na Vlašiću pogine od vuka braneći svoju obitelj, stado i imetak on nije šehid jer se nije borio protiv “nevjernika” niti za Allahovu državu.

Uoči otvaranje obnovljene džamije Ferhadije u Banja Luci u svibnju 2016. reis Kvazović je pojasnio čija je BiH i tko je neprijatelj, a tko ekskluzivna žrtva. „Čiji je to posjed, ne pitajte me. Ona nije republika, a kada to nije, onda vam je jasno kako se prema nama odnose. Uspostavljeni, da ne kažem nametnuti, mir bio je spas iz pakla u koji smo bili gurnuti u toj velikoj pomami rastakanja Jugoslavije i stvaranja velike Srbije, pa i velike Hrvatske, zašto to ne kazati.”

Tih dana je u bratskoj posjeti Sarajevu bio i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović –  nije posjetio ni jednu hrvatsku kulturnu udrugu niti hrvatske političare – ali se na Kvazovićeve izljeve mržnje i optužbe nije niti osvrnuo nego je svojoj braći Bošnjama na nagradu obećao nekoliko vreća hrvatskih dukata za unapređenje bošnjačke i “bosanske” kulture.

Par dana kasnije u svibnju 2016. reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u Švicarskoj je posjetio Bošnjake i predstavnike Islamske zajednice i tom prigodom je izjavio.

“Nećemo halaliti nikome ko bude mogao, a ne bude htio. Nećemo nikome halaliti. Svako ko može dati svoj glas, svako ko može se registrirati, svako ko može dozvoliti da ‘vlah’ ne vlada u Srebrenici. Bit ću potpuno otvoren, da ‘vlah’ ne vlada u Srebrenici. Nek’ mu je haram ako to ne učini, nek’ mu je haram. Mi to moramo zaštiti, moramo to čuvati. To je naše i to ne možemo ostaviti”.

Za muslimansko-bošnjačke fašiste kršćani u BiH nisu samo agresori nego i “vlah” – pogrdni naziv za kršćane iz doba otomanske okupacije i genocidisanja kojeg kvazovićevci veličaju i slave.  

Svim normalnim i poštenim muslimanima sretan bajram, a muslimansko-bošnjačkim fašistima poput reisa Kvazovića dabogda prisjelo.

Filip Antunović/Hrvatsko nebo