Razgovor s akademikom Vladimirom Paarom

Dana 5. ožujka podnijeli ste ostavku na dužnost predsjednika Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU. Nama se čini da u obrazloženju niste dotakli ključne razloge, a još manje povode za taj čin. Je li to točno? Postoje li opći i posebni razlozi u tenzičnome ozračju koje trenutačno vlada u Akademiji i u neslaganju pojedinih akademika oko stajališta i o kurikulnoj reforme ili Istanbulskoj konvenciji?

Da se izbjegne bilo kakav nesporazum, kao odgovor na ovo pitanje ponavljam tekst, odnosno dio obrazloženja, moje ostavke na dužnost predsjednika Znanstvenog vijeća u HAZU koju sam podnio Predsjedništvu HAZU, predsjedniku HAZU akademiku Zvonku Kusiću i drugim tijelima: ‘Prije dvije godine prihvatio sam nominaciju Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZU za predsjednika Vijeća, nakon čega sam izabran odlukom Predsjedništva HAZU. Razlog moga prihvaćanja bila je namjera da se sustavom stručnih recenzija od širokoga spektra učitelja i nastavnika iz školske prakse, sveučilišnih profesora, akademika i drugih kompetentnih stručnjaka dođe do argumentiranih prijedloga u vezi reforme školstva. Dobivenih 150 recenzija većim dijelom su objavljene u trilogiji knjiga, koje mogu znanstvenim i stručnim argumentima pridonijeti kvaliteti obrazovne reforme. Objavom tih triju knjiga moj zacrtani zadatak u Vijeću je ispunjen i završen. S druge strane, najvažniji motiv moga odlaska s čela Vijeća je znanstveni: na znanstvenom projektu kojega sam voditelj, suradnici i ja postigli smo po mojem mišljenju značajne znanstvene rezultate, s otkrićem i uvođenjem novih znanstvenih ideja i fenomena u bioinformatičkim istraživanjima problematike vezane uz postanak života (genetskog koda), genomski evolucijski razvoj kognitivnih sposobnosti čovjeka i otkriće novoga prirodnog zakona temeljen na novim genomskim simetrijama. Posljednjih godina na tome smo objavili sedam publikacija u uglednim znanstvenim časopisima. Trenutno smo u fazi znanstvene sinteze što zahtijeva moj povećani znanstveni angažman’.

To je puna i cijela istina kojoj se nema što dodati. Odluku sam donio mnogo ranije i s tom mojom odlukom su ranije bili upoznati oni s kojima sam u Vijeću blisko surađivao. Slučajna je koincidencija, ali ipak samo koincidencija, da je upravo tada, u vrijeme ostavke, došlo do nekih nepredvidivih zbivanja u vezi kurikula, postupaka i odnosa u HAZU, Istanbulske konvencije itd. Iako te ‘tenzične okolnosti’ nemaju veze s mojim ostavkom, spreman sam pobliže ih komentirati sa svoga stajališta.

Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić zabranio je akademicima, ali i Znanstvenim vijećima da u ime HAZU istupaju u javnosti, odnosno dopustio je da akademici mogu to činiti samo u svoje osobno ime. Kako ste doživjeli tu zabranu predsjednika HAZU? Zašto su onda osnovana i zašto postoje Znanstvena vijeća, pa i ono kojem ste bili na čelu i u kojemu su bili predstavnici svih devet Razreda HAZU, ako ne može objaviti svoj stav u javnosti?

Bilo kakvi postupak administrativnoga ograničavanja slobode mišljenja u Akademiji me rastužuje. Ograničenja nije bilo zadnjih 26 godina otkad sam akademik, sve do početka ove godine. Uloga 20 Akademijinih znanstvenih vijeća, koja okupljaju širi krug vrhunskih stručnjaka i iz HAZU i u još većem broju izvan Akademije mislim da može biti vrlo korisna i značajna, naročito kad se radi o važnim stručnim pitanjima.

Znakovito je da je predsjednik HAZU Zvonko Kusić posegnuo za zabranom nakon što se Znanstveno vijeće s vama na čelu izjasnilo protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. On je očito za ratifikaciju. Je li baš uobičajeno da predsjednik Akademije ide protiv akademika?

Moram reći da je predsjednik HAZU javno iznio svoj stav da je protiv izjašnjavanja Akademije o tom politički osjetljivom pitanju.

Navodno je na sjednici Vijeća protiv Vas vrlo ružno nastupio akademik Pave Rudan, a onda je i akademik Krešimir Nemec javno objavio da je za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Je li to točno i što se zapravo dogodilo, kako je došlo do toga nesklada?

Mislim da pitanje odnosa Znanstvenoga vijeća prema ratifikaciji Istanbulske konvencije nije presudno u ovome slučaju, nego su u pitanju negativne recenzije kurikula koje je dalo Vijeće. Za neke zainteresirane je sporno inzistiranje Znanstvenog vijeća na potrebi razmatranja stručnih i znanstvenih argumenata, koji upozoravaju na moguće štetne posljedice nekih dijelova sadašnjeg prijedloga kurikula (moguće pogoršanje umjesto poboljšanja stanja u školstvu!). Što se, pak, tiče stava Vijeća prema ratifikaciji I.K., desetak članova Vijeća, među kojima i nekoliko akademika, na samoj su sjednici iznijeli rezerve ili protivljenje prema izjašnjavanju Vijeća o tome pitanju kojemu se, predvidljivo, mogu dati političke konotacije. U tom smislu sam i ja izrazio rezerve po pitanju spada li to u okvir djelatnosti Vijeća, što je vidljivo iz Zapisnika sjednice Vijeća. No većina članova Vijeća podržala je prijedlog Izjave koju su najvećim dijelom pisali akademik Ježić i prof. Bežen. Oni su naglasili da u potpunosti podržavaju dio I.K koji se odnosi na sprječavanje nasilja prema ženama, ali da postoje dvojbe u vezi s mogućim štetnim djelovanjem dijelova I.K. koji se tiču pojma roda na hrvatski obrazovni sustav. Napokon, zašto bi bilo neuobičajeno da među akademicima postoje razlike u stavovima, dapače mislim da je široki spektar mišljenja i nazora prirodan i koristan za napredak. Ne zaboravimo, uvjet za izbor u Akademiju je znanstvena ili umjetnička izvrsnost, pa nema razloga zašto bi se od njih u nekim općim pitanjima očekivalo jednoumlje. Podsjetio bih da se u svijetu smatra da upravo raznolikost mišljenja i argumentirana rasprava pridonose napretku i uspješnosti razvoja gospodarstva i društva.

Ministrica Divjak ignorira prijedloge HAZU

Koje su Vaše glavne zamjerke toj konvenciji i je li to zaista svojevrstan ideološki dokument?

Dokument I.K. nisam čitao i ne mogu se o njemu kompetentno izjasniti. Mislim da bi bili potrebni stručno i znanstveno utemeljeni argumenti od strane kompetentnih stručnjaka iz područja prava, neuroznanosti, psihologije, pedagogije, da bi se sasvim rasvijetlili mogući direktni i indirektni učinci.

Znanstveno vijeće kojemu ste bili na čelu utemeljeno je 2016. Objavili ste trilogiju s 150 stručnih ocjena predložene kurikulne reforme. Navodno od samoga početka postojale su teškoće oko objave. Je li to točno i zašto ste imali teškoće?

To je bit razmimoilaženja. Na žalost, tih 150 kritičkih ocjena predloženog kurikula i konstruktivni prijedlozi i vizije za potrebne modifikacije potrebne za uspješnu obrazovnu reformu dosad nisu razmatrani na temelju stručnih i znanstvenih argumenata. Spomenute tri knjige, koje su izdali Hrvatsko pedagoško-književni zbor i Sveučilište u Zagrebu (slobodno dostupno na linku) gotovo da nisu korištene za šire stručno argumentirane rasprave, a i javnosti su te recenzije malo poznate zbog slabog interesa javnih medija da ih prikažu i omoguće da se o njima raspravlja. A radi se o našoj djeci i unučadi i budućnosti Hrvatske! I tko će snositi odgovornost ako se u školskoj praksi pokaže da su primjedbe i sugestije Vijeća na prihvaćeni kurikul zaista bile opravdane?

Kako ocjenjujete politiku i smjer koju kurikulnoj reformi daje aktualna ministrica Blaženka Divjak. Koliko u svojoj viziji i operativnim potezima uopće drži do stručnih mišljenja? Ima li reforma za svrhu izgraditi snažan i vjerodostojan nacionalni obrazovni sustav, ili se uskladiti s regionom?

Spremnost i zauzimanje za reforme koju pokazuje ministrica su pohvalne, ali recenzije Znanstvenog vijeća ukazale su na niz ključnih znanstvenih i stručnih argumenata koje bi trebalo uzeti u obzir da bi reforma bila uspješna. Dosad to nije učinjeno. Jedan od ključnih momenata je potreba da se naš obrazovni sustav treba približavati srednjoeuropskom i da se izbjegavaju obrazovne pogreške koje su već pokazale promašaj u drugim zemljama.

Kako doživljavate da predsjednik HAZU, premda je liječnik suvereno nastupa u medijima i daje ocjene za područja, primjerice povijesti, a priječi akademicima da istupaju u ime HAZU kada govore iz područja vlastitih struka… Što se događa u HAZU, je li to akademsko ozračje ili je sve inficirano politikom?

Mislim da svatko ima pravo da iznosi i brani svoje stavove koristeći stručne i znanstvene argumente.

Kako ocjenjujete dosadašnji mandat predsjednika HAZU na dužnosti predsjednika, posebice s obzirom na činjenicu da je predsjednik HAZU akademik Kusić dokinuo financijsku samostalnost HAZU mimo Predsjedništva i Skupštine HAZU?

Mislim da je predsjednik HAZU akademik Kusić u svoja dva mandata bio vrlo uspješan u tome što je intenzivirao neke znanstvene i stručne aktivnosti Akademije. No dokidanje financijske samostalnosti potkraj prošle godine bez znanja većine akademika izazvalo je nedoumice u vezi s daljnjom slobodom znanstvene i stručne aktivnosti akademika. Nakon što su slučajno doznali da je Akademija izgubila financijsku samostalnost, više akademika zamolilo je akademika Kostovića i akademika Rudolfa da pomognu u komunikaciji s Upravom Akademije da se dobiju informacije i pojašnjenja te da Predsjedništvu ponude pomoć u nastojanjima za povrat financijske samostalnosti u prijašnje stanje. Ta je inicijativa naišla na odziv tako da je Uprava potom započela raspravu po razredima Akademije. U inicijativi je iznijeto mišljenje da je to ključna tema za budućnost Akademije i da bi je trebalo raspraviti na razini Skupštine HAZU. Što se, pak, tiče Akademijinog Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo, nadam se da će Uprava Akademije s dolaskom novog predsjednika Vijeća pokazati veću podršku stavovima Vijeća u vezi potrebe stručnih i znanstvenih argumenata o viziji obrazovne reforme.

Marko Curać, Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo,