Mile Prpa: Vrabac Tvrtko turistički vodič

Jednoga dana vrabac Tvrtko ušeta u poznatu turističku agenciju u gradu i vidi brojne ljude kako se prijavljuju za turistička putovanja u Rim, London, Pariz i druge gradove. Svi pitaju službenike za pultom

– Tko će nam biti turistički vodič?

Tvrtko iziđe vani i proskakuće gradskim parkom razmišljajući da bude turistički vodič. Posebno ga zanimalo putovanje u Pariz. Čuo je da je Pariz kulturna prijestolnica Europe, a želio se popeti i na Eiffelov toranj.

Čim svoju želju povjeri dvojici vrabaca, poznatim brbljivcima, ubrzo se ptičjim svijetom pronese glas da vrabac Tvrtko, kao turistički vodič , organizira izlet u Pariz.

Dočuli to i pingvini uvijek željni putovanja, pa se ubrzo počeli skupljati pred kućom vrapca Tvrtka – prvog ptičjeg turističkog vodiča.

Kako većina ptica na to sumnjičavo klimalo glavama Tvrtko odluči da na prvu turu povede samo pingvine.

Naruči autobus s pedeset sjedećih mjesta i iskusnog vozača. Svih pedeset pingvina uđe u autobus i udobno se smjeste na sjedala. Taman kad je autobus krenuo ugledaju još jedngog pingvina kako im maše da stanu. Bio to nestaško, vragolan a zvali ga Gricko. Autobus odmah stade i Gricko uskoči. Sva su sjedeća mjesta bila popunjena pa je, bogec, morao sjediti na podu odakle ništa nije vidio. Dok su drugi pingvini spavali Gricko je šetao autobusom i gdje je god što našao to je svojim oštrim kljunom grizao. Bio je ljut što nema mjesta za sjedenje. Ime Gricko je i dobio zato što je uvijek nešto grickao.

Družina krenula na put, prešli su granicu i ušli u Francusku, tamo ih dočekalo mnogo novinara. Vijest o neobičnim turistima pronijela se na sve strane. Čule to i ptice i počele letjeti oko autobusa, a mnoge se smjestiše na krov. Autobus je bio sav prekriven različitim pticama od slavuja do gavrana i orlova.

Putem se skupljao narod, i pljeskao im, a ptice uzvraćale ptičjim glasanjem od najobičnijeg kreštanja, pa sve do prekrasnog biglisaja slavuja. Pojavila se i prometna policija i stala ispred autobusa, upalila rotirajuće svjetlo i zvuk sirene, te probijala put između ljudi koji se sve više skupljali. Kad se približiše Parizu cijeli grad je bio na nogama, kao da im se iz mrtvih vraća njihov car Napoleon Bonaparte.

Vođa puta, vrabac Tvrtko, naredi da nema zaustavljanja i da se vozi izravno do Eiffelovog tornja. Kad su se kod njeg iskrcali, na brojnim mu željeznim polugama stajalo je mnoštvo ptica, a pogledom u nebo vidjela se silna jata kako lete prema tornju. To sve toliko je uzbudilo Parižane da su sa svih strana nahrupili prema Eiffelovom tornju.

Ubrzo stigao i pariški gradonačelnik sa stotinjak mladića obučenih u svečane uniforme Napoleonovih grenadira i vrapcu Tvrtku i njegovim putnicima ukaza veliku vojnu počast. Potom Tvrtko sa svojim putnicima pingvinima uđe u veliki lift koji ih doveze do najviše terase pod sam vrha Tornja. Pred njima pucao pogled na veličanstveni grad Pariz.

Sa svih strana, bezbrojna jata raznih vrsta ptica letjela su prema Eiffelovom tornju. Nakon sat vremena toranj je vrvio od milijunske mase ptica pa se nisu vidjele željezne strukture tornja. Toranj je izgledao poput grane na stablu na koju se ulovio roj pčela. Na samom vrhu Tornja tri velika orla borila se za najviše mjesto. A brojne papige svojim šarenim kričavim perjem djelovale su kao cvjetni ukras.

Cijeli Toranj izgledao kao živo biće, koje se miče, vrpolji, a kad se počeo glasati milijun ptičjih grla, čuo se zvuk kao huk silnih voda, kao nebeska arija s tisuću raznih glazbala, vođena dirigentom Božje ruke. Veliki ptičji koncert trajao je puna tri dana. Parižani bili van sebe od sreće i uzbuđenja. Oko Tornja skupilo se više od milijun građana svih uzrasta.

Gradonačelnik Pariza slao dva puta dnevno helikopter pun raznog zrnja; pšenice, raži, prosa, kukuruza i slično da zrnje prosipa po tornju da bi ptice imale što jesti. Ptičje opsjedanje Tornja, trajalo je puna tri dana i tri noći.

U svemu tome svi se dobro snašli osim pingvina Gricka. On se u toj masi ptica posve izgubio i više nije znao gdje se nalaze njegovi pingvini. Lutajući unutrašnjosti Tornja uđe u malu prostoriju punu nekakvih kabela. A kako već dugo ništa nije grickao, prihvati se trganja kabela, od bijesa što se izgubio i što njemu nitko nije poklanjao pažnju. To je činio uspješno, premda su ga povremeno neke iskre opekle i stresle, od svog nagona da sve trga nije odustajao dok svi ti kabeli nisu bili potrgani i bačeni na pod.

Nakon tri dana svečanosti i kaosa u cijelom Parizu, koji su prenosile i tv postaje diljem svijeta, došlo je vrijeme povratka. Ptice, koje su doletjele na Toranj, na isti način ga i napuste u velikim jatima, presretne što su sudjelovale u veličanstvenom festivalu ptičjeg pjeva. Na tornju su ostali samo pingvini sa svojim turističkim vodičem vrapcem Tvrtkom. Svi zajedno uđoše u lift i kad se vrata zatvore pritisnuše dugme za pokret, lift je ostao na mjestu. To su pokušali još tri četiri puta, a lift se ne pomaknu, niti je davao znak da u njemu ima struje, vladao je polumrak. Vrabac Tvrtko dojavi to nadležnim službama, jer se pingvini, obzirom na svoje kratke noge ne mogu spustiti stubištem, stalno bi padali i prevrtali se.

Tehničke službe, nadležne za popravak struje, utvrde da je kvar nastao pri samom vrhu Tornja, točno u onoj maloj prostoriji gdje je pingvin Gricko potrgao strujne kabele, ali gore se moglo samo liftom koji nije radio.

Tvrtko se dosjeti jadu i preko mobitela zamoli gradonačelnika da se u podnožju Tornja postavi veliki plavi plastični bazen i da ga napune vodom. To odmah i učini, ali pingvini se bojali s tolike visine skakati u bazen. Tad se javi nestašni pingvin Gricko, koji usput kaza da je on kriv za nestanak struje, i da će zato skočiti prvi, pa ako njemu ništa ne bude, mogu skakati i svi drugi pingvini.

I doista on skoči. Među pingvinima gore i skupljenim znatiželjnicima dolje zavlada tajac. Gricko je skočio točno u samo središte bazena, pritom je prsnula voda i u krugu od dvadesetak metara poprskala znatiželjnike, a među njima i gradonačelnika. Svi mu glasno zapljeskaše. Potom i ostali pingvini jedan za drugim sretno skočiše u bazen. I kad su sa sebe otresli vodu, onako čisti i umiveni pozvani su na prijem kod Predsjednika Republike Francuske. Tvrtko ih sve poreda pred Predsjednikom, koji se svima zahvali i na njihove frakove pričvrsti Orden legije časti.

A vrapca Tvrtka, uz dobiveni Orden legije časti od Predsjednika, na svečanoj sjednici Gradske uprave Pariza gradonačelnik proglasi počasnim građaninom Pariza i tom prilikom odlučeno je da se svake godine ujesen u trajanju od tri dana na Eifellovom tornju održi glazbeni festival svih vrsta ptica iz cijeloga svijeta.

Pingvini sjedoše u autobus za povratak Tvrtkovoj kući, mnogi Parižani donesoše im brojne i raznovrsne darove. Kad je autobus krenuo pingvini su međusobno komentirali da je Pariz doista prava metropola ne samo europske već i svjetske kulture. Potom se glasno javio pingvin Gricko vičući; I mi, Pingvini, smo pridonijeli toj kulturi.

Zagreb, 18. listopada 2015

Mile Prpa/Vrabac Tvrtko i Federacija ptica d.o.o/Hrvatsko nebo