Mile Prpa: Trinaesta zgoda Malog viteza – Don Quijote modni kreator
Trinaesta zgoda
Malog viteza – Don Quijote modni kreator
Vijest o Malom vitezu Don Quijoteu i njegovom “slugi” Sancho Panzi pronijela se cijelom metropolom, a i mnogo dalje. Prepričavale se njihove razne zgode i nezgode, ponekad istinite, ponekad poluistinite, a počesto su bile i obična laž. Ne kaže naš narod uzalud – Za dobrim se konjem diže prašina. Bilo je logično očekivati da se digne prašina i oko Malog viteza Don Quijotea i njegovog Sancho Panze.
Don Quijote nosio je kratke crvene čizme, žute hlače s desnom nogavicom znatno kraćom, crnu košulju preko koje je oblačio žuti prsluk, a na glavi žutu kapu sličnu Napoleonovoj. A njegov prijatelj Sancho Panza nosio je sivkaste kratke čizme, hlače tamno crvene boje trule višnje i bijelu košulju, preko nje je nosio crvene hozentregere koje su mu držale hlače na njegovom izraženom trbuhu i prsluk crne boje. Na sebi nije imao kapu, a oko vrata mu visjelo kravlje zvono, klepetuša.
Takva modna kreacija dvojca o kojem se pričalo na sve strane nikako nije mogla ostati nezamjećena. Malo pomalo pojavljivali se pojedini učenici u takvoj odjeći. Taj trend se brzo počeo širiti, pa su krojači imali pune ruke posla zbog brojnih narudžbi.
Djeca gnjavila svoje roditelje da žele odjeću kakvu nosi slavni Don Quijote ili njegov sluga Sancho Panza. Brojne klepetuše su skinute s kravljih vratova i sada vise na vratovima dječaka.
Don Quijote i Sancho Panza u očima školske djece bili su junaci, na neki način poput Robin Hooda, istjerivali nepravdu na svoj način, a zagovarali poštenje, istinu i zaštitu ugroženih, zaštitu prirode i životinjskih bića. Ubrzo su stekli i puno neprijatelja, koji su ih se na svaki način pokušavali riješiti, jer su ponekad svojim postupcima nanosili i štetu.
Sve je to nekako išlo dok se nisu počele pojavljivati skupine dječaka obučene u njihovu modnu kreaciju, na koje se gledalo kao na moguće društveno opasne skupine, iako to nisu bili, ali su se svakog trena u tako nešto mogli pretvoriti. U gradu ih je bilo više od nekoliko stotina, a kad bi se skupili na jedno mjesto djelovali su gotovo zastrašujuće.
A poneki u takvoj odjeći znali su doći i u školu. Svako druženje s njima Don Quijote i Sancho Panza su izbjegavali. Don Quijote je bio vitez samotnjak, on je bio imitator pravog viteza Don Quijotea o kojem je često čitao u istoimenoj knjizi Don Miguela de Cervantesa. Sve to ubrzalo je zabranu dolaska u školu u odjeći znanoj kao Don Quijoteova obleka.
Ali čim su dobili brojne imitatore, ubrzo je odora postala razlog zbog kojeg je slijedila jedina moguća mjera – isključenje iz škole Don Quijotea i njegovog perjanika. Školske i druge vlasti vjerojatno su razmišljale da se dvojica učenika izvan škole mogu glupirati kako hoće, ali se to ne smije dogoditi masovno i organizirano.
I pored toga, još se poneki učenici nakon njihovog isključenja mogu vidjeti u tim donquijoteovskim odorama. Prijetilo im se isključenjem iz škole, a nije im zabranjeno nošenje te odjeće po gradu, toga se nitko nije sjetio.
Don Quijote i njegov Sancho Panza razlikovali se od skupina njihovih imitatora ponajprije po svojim djelima. Nitko nije mogao znati gdje će i po čemu Mali vitez i njegov pratitelj Sancho Panza hrabro udariti. O svojim planovima nikome nisu govorili. Za njih su znali samo njih dvojica i zato je i bilo moguće njihovo djelovanje.
Odlučili su jedno vrijeme prekinuti svoje akcije dok se cijela stvar ne smiri, a posebno dok se drugi dječaci ne prestanu pojavljivati u njihovim modnim kreacijama, koje su među učenicima postale vrlo popularne.
Mile Prpa / Zgode i nezgode Malog viteza Don Quijotea/Hrvatsko nebo