Šestorka Herceg Bosna : Petkovićeva zapovjed od 30. lipnja, drugi zaglavni kamen teze o UZP-u
Vrijeme:20 min, 27 sec
Tužiteljstvo haškog suda u optužnici je navelo, a većina u vijeću (naravno, uz suprotno mišljenje časnog suca Antonettia) prihvatilo tezu da je Petkovićeva zapovjed od 30. lipnja o zatvaranju i stavljanju u izolaciju Muslimana u HVO-u diskriminatorna mjera na nacionalnoj osnovi koja potvrđuje namjeru počinjenja UZP-a.
Naravno, ta teza je monstruozna, apsurdna, netočna i po starom haškom običaju totalno istrgnuta iz šireg konteksta.
Zato ćemo mi sad pokazati puni kontekst i kako je došlo do ove Petkovićeve zapovjedi.
2. svibnja 1993. Arif Pašalić komandant 4. korpusa Armije BiH izdaje “izvještaj” kojom praktički zapovjeda aktiviranje muslimanskih spavača u HVO-u. Prema tome, ovo nije “izvještaj” nego zapovjed.
http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih6/7029.pdf
U točki 3. ove zapovjedi jasno stoji:
– “Izvršeno je uvezivanje s našim ljudima u HVO-u”
– “Ljudstvo iz HVO Čapljina ima zadatak da zauzme selo Tasovčiće i most u Čapljini s ciljem da ne dozvoli dovođenje snaga iz pravca Metković”
Nakon te zapovjedi uslijedila je izdaja većine Muslimana u HVO-u
https://www.youtube.com/watch?v=RQ2SCezOh-E&t=
https://www.youtube.com/watch?v=R0-ypNX4x5I&t=6s
Prije svega ovoga valja istaknuti jednu temeljnu činjenicu. VRS i ABiH bile su jednonacionalne vojske. Jedina multietnička vojska u BiH bio je upravo HVO!
Dokaz tome je dokument iz lpnja 1993. godine kojeg je sačinila personalna uprava odjela obrane HVO-a. (Referenca 2D00150)
Kao što je vidljivo iz ovog dokumenta koji je uveden u spis u predmetu, u pojedinim postrojbama HVO-a bilo je preko 50% Muslimana. Ono što je posebno zanimljivo je da je u toliko puta spominjanoj, kontroverznoj Kažnjeničkoj bojni pod zapovjedništvom Mladena Naletilića Tute bilo 41, 42% Muslimana. A ta bojna je nosila i nosi epitet najveće hejterske bojne prema Muslimanima. Možete li zamisliti da 4. muslimanska brigada “Muderis” ili 7. muslimanska brigada na čelu s oficirom KOS-a Amirom Kuburom, ili pak Odred El-Mudžahid na čelu s teroristom s UN-ove tjeralice Abu Maaliem u svojim redovima ima 41,42% Hrvata ili Srba?
Nakon napada Armije BiH na Mostar 9. svibnja 1993. i eskalacije sukoba, na incijativu predsjednika Tuđmana da se sukobi prekinu i uz posredovanje UNPROFOR-a 18. svibnja 1993. dolazi do dogovora u Međugorju iz kojeg proizlazi Međugorski sporazum.
Tekst sporazuma:
http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/SVJEDOCI/AkmadzicMile/69.pdf
Kao što je vidljivo iz teksta ovog sporazuma, dogovoreno je da Jadranko Prlić bude Predsjednik Vlade BiH.
Nakon ovog sporazuma sukobi su se smirili.
6. lipnja 1993. Predsjednik Republike Hrvatske doktor Franjo Tuđman odlazi u službeni posjet Narodnoj Republici Kini. To je za Hrvatsku, mladu državu koja je tek godinu dana bila članica UN-a bio neprocjenjiv vanjsko-politički događaj, dakl službeni posjet hrvatskog predsjednika jednoj od 5 stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a i u to vrijeme, uz SAD najveću svjetsku silu (Rusija u to vrijeme nije bila jaka kao danas).
Čim je predsjednik Tuđman otišao u Kinu, Alija Izetbegović je zapovjedio napad Armije BiH na Travnik.
O tome što se tad događalo u Travniku najbolje će posvjedočiti izvješća zapovjednika Operativne zone srednja Bosna Tihomira Blaškića.
Dana 07. 06. 1993.godine u 12.05 sati upućeno je slijedeće izvješće OZSB (Operativna zona srednja Bosna) HVO.
Republike Bosna i Hercegovina
Hrvatska zajednica Herceg Bosna
Hrvatsko vijeće obrane
Zapovjedništvo OZ
VOS
Stanje na teritoriji općine Travnik gore ne može biti. Hrvatsko pučanstvo iz Paklareva, Ovčareva i Jankovića, tako da od Travnika do Turbeta na tom pravcu nema više Hrvata. U gradu od crkve do Šarene džamije blokirano oko 350 Hrvata koji se nalaze u jednoj vrsti konc. logora. Nad istima se vrši masakr i strijeljanje. Podatke o pravim zbivanjima nemamo, ali je i ono što se sazna nepojmljivo. Napadi se, nakon pregrupiranja iz zapadnog dijela grada, usmjeravaju preko crte Dolac n/l – Polja S: Gavrančića / koja su zauzeli / u pravcu Viteza i N. Trvanika. Pritisak je strahovit uz jaka djelovanja MB, haubica, PZM i PZT, tenkova s tri strane. Narod se panično povlači a zbjegova ima prema Vlašiću. Sredstva i ljudstvo i dalje pristižu s drugih općina. Sela se kompletna pale i sravnjuju, a civilno pučanstvo ubija. Mnogo je istih i po šumama. Najkraće rečeno, stanje je takvo da se pučanstvo načazi u opasnosti od uništenja, a brojnost naših snaga i sredstava ne može biti ni najmanja garancija sigurnosti. Polako i sigurno nestajemo.
Zapovjednik OZ SB puk. Tihomir Blaškić
(Ovo izvješće poslao je Zapovjednik OZ SB pukovnik Tihomir Blaškić Glavnom stožeru u Mostaru, ali i ministru obrane RH Gojku Šušku. Nije nevažno upozoriti da je u zaglavlju memoranduma koje koriste zapovjedništva HVO-a, uvijek stajalo na prvome mjestu “Republika Bosna i Hercegovina”, a tek zatim ostalo kako je navedeno. Već sama ta činjenica upućuje da je bit političkog spora bila oko načela ustavnog uređenja BiH a ne njezine “podjele”)
Dana 08. 06. 1993. – Operativno izvješće o situaciji u OZ SB
1. Stanje na crtama je napeto jer je otpočeo opći napad na sve položaje HVO-a, kojih je svakim danom sve manje na području lašvanske regije, a odnos snaga HVO spram A BiH je 1:9 za Muslimane. Smatram da je započeo egzodus Hrvata Srednje Bosne jer drugog izbora nema, sem proboja prema Rami i Gornjem Vakufu i to svih preostalih Hrvata.
2. Znamo da je ovo posljednje izvješće koje potpisujemo, mi politički i vojno najodgovornije osobe za Hrvatski narod OZ SB, koji je primoran da bježi ispred muslimanskog noža sa svojih životnih prostora, čak i nakon 250 poginulih, poklanih, mnoštvo ranjenih i velikog broja nestalih civila i vojnika.
3. Otvaranje koridora prema Gornjem Vakufu više nije pitanje dana nego pitanje sata i stoga tražim da se do Sebešića uputi 40 vojnika radi osiguranja koridora i prihvaćanja ovog napaćenog naroda, a ionako smo primorani probijati se prema vama.
4. Pristupit ćemo uništenju dokumentacije pa ako imate nekih dodatnih uputa, molimo vas da nam proslijedite
5. Molim vas da izvršite sve pripreme za organizirani prihvat prognanika.
(Izvješće su potpisali: Tihomir Blaškić, Ignjac Koštroman, Anto Valenta i Dario Kordić; poslano je predsjedniku HZ HB Mati Bobanu i načelniku GS Mostar)
Dana 09. 06. 1993.godine u 04.00 sati poslano je izvanredno izvješće predsjedniku HZ HB Mati Bobanu.
1. Snage MOS-a nastavljaju sa sveopćim napadom i to od 03.00 h posebno na Novom Travniku, Busovači, Vitezu i granatiranje se vrši po svim hrvatskim prostorijama – sve gori i pakao je pravi.
2. U tijeku noći na suženom hrvatskom prostoru preostale tri(3) općine stiglo je novih 5.000 prognanika iz sela Čukle, Brajkovićii Grahovčića a ova sela više ne postoje kao ni crkva u s. Brajkovići i kapela u s. Čukle, sve spaljeno. U selu Brajkovići ubijena su dva fratra (Franjo Križanac i Perica Kurajica) a nestale su dvije časne sestre Tihoslava Bilnac i Izabela Puljić.
Svakog sata povećava se broj poginulih, ranjenih i nestalih i sigurno da je nastupio sudnji dan za Hrvate Srednje Bosne.
Borimo se zajedno s napačenim i preostalim Hrvatima protiv deseterostruko nadmoćnijeg agresora.
(Izvješće su potpisali: Tihomir Blaškić, Ignjac Koštroman, Anto Valenta i Dario Kordić)
Dana 09. 06. 1993.godine u 05.00 sati poslano je novo izvješće Glavnom stožeru HVO-a Mostar, Ivi Lozančiću u Žepče, svim brigadama OZ SB:
Muslimanske snage i mudjahedini izvršili su otvorenu agresiju na hrvatske prostore, lašvansku regiju. U ovome napadu sudjeluje 6 brigada, te domaći odredi mudjahedina Travnika i Ravnog Rostova i djelovi 7-me muslimanske brigade. Pvaj napad MOS-a i mudjahedina potpuno je un ištio i protjerao Hrvate travničke općine. Ni to im nije bilo dosta.
Silovito su napali iz pravca Zenice na Guču Goru.
Potpuno je iseljeno 39 hrvatskih sela, oko 25. 000 Hrvata. Zbog izuzetno zeškog položaja u koje se našla travnička brigada, a u želji da se sačuvaju životi civila, (žena i djece), bili smo primorani izvršiti evakuaciju hrvatskog civilnog pučanstva. Našavši se između srpskih cijevi i mudjahedinskog noža, dio travničkih Hrvata izabrao je izvlačiti se i pronaći spas na padinama Vlašića. Bjesomučni napadi ne prestaju ni sada. Podivljale muslimanske horde nasrću, pale i pljačkaju sve što je hrvatsko.
Prema neprovjerenim podacima, poginulo je oko 400 osoba, ranjenih je oko 400-500 a nestalih oko 500.
U nizu logora samo u samostau Guča Gora zatočeno je oko 800 civila. Njihovu sigurnost garantira UN, koji čuva samostan. Zbog svegha toga, mnogo nadmoćnijeg neprijatelja (odnos 1:10) a u cilju zaštite civilnog pučanstva, učinjeno je nekoliko manevarskih poteza kojima je osnovna zadaća bila sačuvati Hrvate lašvanske regije od totalnog egzodusa. Napadi znatno nadmoćnijeg neprijatelja odbijeni su. Crte obrane su konsolidirane. Vjera u moć samoobrane vratila se. Crte obrane kontroliraju postrojbe HVO-a. Hrvatski bojovnici shvaćaju da nas samo vlastita snaga može obraniti. Naš osnovni cilj i zadaća jeste obrana naših prostora.
U tom svetom i moralnom činu istrajat ćemo.
Naša odluka je konačna.
Pukovnik Tihomir Blaškić
Dana 10. 06. 1993.godine u 10.00 sati poslano je “izvanredno izvješće o stanju u OZ SB HVO HZ HB” predsjedniku HZ HB Mati Bobanu:
Agresorska muslimanska ofenziva se preko noći i jutra ponovo pojačava na svim crtama Travničke fronte.
Noćas su vođene žestoke borbe u preostalim selima Travničke, Novotravničke, Viteške i Busovačke općine.
Agresor vrši neviđena zvjerstva nad civilnim pučanstvom i nad svim što je nemuslimansko.
U Kaknju je noćas otpočeo napad na Hrvate, a intenzivirane su žestoke borbe u ranu zoru, gdje se vrši masakr nad Hrvatima.
Hrvati su u paničnim zbjegovima prema Vareškoj općini. Gore Hrvatska sela i kuće. Veliki je broj žrtava.
Uhvaćena je poruka iz sarajeva da se „posao“ u kakanjskoj općini mora završiti danas do 18.00 sati, kada se mora „stati“ zbog međunardone javnosti.
Trenutno su najžešće borbe pored Kaknja u Novotravničkoj i Busovačkoj općini, gdje muslimanske snage pokušavaju ovladati prometnicom Busovača-Vitez.
Veliki su zbjegovi naroda.
Pokušavamo konsolidirati redove na svim linijama.
Djelićemo sudbino s narodom koga volimo!
(Izvješće su potpisali: Tihomir Blaškić, Ignjac Koštroman, Anto Valenta i Dario Kordić)
Zbog svih ovih događaja Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman prekinuo je svoj službeni posjet Kini:
XI´AN, 9.lipnja (Hina) – Zbog dramatičnog pogoršanja situacije u BiH, u područjima koja graniče s Republikom Hrvatskom i područjima koja su naseljena hrvatskim pučanstvom, hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman je prisiljen skratiti svoj državni posjet Narodnoj Republici Kini i vratiti se u Hrvatsku.
…odluka o skraćivanju državnog posjeta prvenstveno uzrokovana nedavnim teškim napadima muslimanskih snaga na Travnik i hrvatsko pučanstvo u nekoliko drugih područja Bosne i Hercegovine, dovodeći do egzodusa hrvatskih izbjeglica sa tih teritorija u susjednu Hrvatsku i djelove BiH pod kontrolom HVO…
(Izvor, Hina, baza EVA, 9. lipnja 1993.)
Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman je 9. lipnja 1993. “uputio najoštriji prosvjed predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću ´zbog brutalne agresije Armije BiH na hrvatsko pučanstvo u srednjoj Bosni´” (Anđelko Mijatović, Pregled političkog i državničkog rada dr. Franje Tuđmana, str. 106.)
Vlada RH, 9.lipnja 1993.izdala je priopćenje u kojemu, između ostalog stoji:
ZAGREB, 9.lipnja (Hina) – Vlada Republike Hrvatske s ogorčenjem prati najnovije tragične događaje na području srednje Bosne, gdje je tijekom proteklih dana umoreno više stotina, a prognano na desetke tisuća hrvatskog civilnog pučanstva, dok je dvadesetak sela potpuno ispražnjeno i uništeno. Unaprijed pripremljena ofenziva armije BiH, potpomognuta mudžahedinima istjerava autohtono hrvatsko stanovništvo, vjekovima nastanjeno na tim prostorima.
Vlada Republike Hrvatske je obaviještena o brutalnosti i okrutnosti s kojom muslimanske snage masakriraju i ubijaju nedužni hrvatski živalj, čija zločinstva prelaze u genocid prema hrvatskom narodu. Hrvatska Vlada dosljedna svojoj politici i dalje se zalaže za mir i dogovorna politička rješenja, cjelovitu državu BiH, prihvaćanje i provedbu Vance-Owenova plana, provedbu sporazuma iz Međugorja, te će učiniti sve što je u njenoj moći na smirivanju prilika i inzistirati na pregovorima kao izlazu iz sadašnje krize. Međutim, Vlada Republike Hrvatske ima legitimno pravo i obvezu da, ovisno o razvoju događaja, zahtjeva punu zaštitu hrvatskog naroda u BiH, i poduzima odgovarajuće mjere u skladu s međunarodnim pravom.
(HINA, baza EVA, 9.lipnja 1993.)
Službena politika Republike Hrvatske i hrvatski dužnosnici u BiH poduzimaju sve kako bi upozorili i upoznali svijet s progonima Hrvata iz srednje Bosne.
Ured za prognanike i izbjeglice Hrvatske zajednice Herceg Bosne poslao je poziv za pomoć lašvanskim prognanicima:
Očekujemo oko 15 000 Hrvata iz Lašvanske doline i sjevernoistočne Hercegovine koji traže spas od terora tzv. Armije BiH. Pozivamo sve ljude dobre volje koji suosjećaju s patnjom i stradanjem Hrvata iz okupiranih područja da pruže ruku svojoj braći u nevolji
(HINA, baza EVA 10. 06. 1993.)
Predsjednik Hrvatske zajednice Herceg Bosne Mate Boban razgovarao je u Međugorju sa zapovjednikom UNPROFOR-a za BiH generalom Philippeom Morillonom o zaustavljanju muslimanske agresije na hrvatski narod u središnjoj Bosni. Boban je zatražio da UNPROFOR zaštiti civilno hrvatsko pučanstvo, žrtvu muslimanske agresije, istaknuvši da Hrvatima u BiH nitko neće i ne može uskratiti pravo na obranu od svačije, pa i muslimanske agresije (HINA, baza EVA, 10. 06. 1993.)
Predsjednik Vlade Bosne i Hercegovine dr. Jadranko Prlić, u povodu muslimanskih zločina nad Hrvatima u srednjoj Bosni, uputio je pismo na niz adresa u kojem upozorava i navodi da u posljednjih pet dana muslimanske snage …koristeći višestruku brojčanu premoć, čine neviđen masakr nad civilnim osobama. Prlić ocjenjuje da je to „genocid nad jednim od konstitutivnih naroda u BiH“, te moli: „Zbog težine i ozbiljnosti situacije u srednjoj Bosni molim Vas da autoritetom svojih funkcija inzistirate na provedbi rezolucija UN o BiH i pozovete muslimansku stranu i njenu oružanu silu na hitnu i bezuvjetnu obustavu svih vojnih akcija protiv Hrvata, kako na području Travnika, čitave srednje Bosne, tako i na području Konjica, Jablanice i Mostara. To je utoliko hitnije što raspolažemo s provjerenim izvješćima da muslimanske snage pripremaju napade i na Kakanj, Vareš, Žepče i područje Usore, gdje također živi veliki broj Hrvata
(HINA, baza EVA, Mostar, 10. 06. 1993.)
Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS) u povodu muslimanskih osvajanja i zločina u srednjoj Bosni izdala je priopćenje u kojemu HSLS:
...osuđuje dvoličnu politiku Alije Izetbegovića koja se očituje i u tome što je umjesto provedbe međugorskog sporazuma, došlo do nove muslimanske ofenzive, masovnih zločina i etničkog čišćenja hrvatskog pučanstva u Bosni i Hercegovini. Unatoč tome što se ne slažemo s politikom Hrvatske zajednice Herceg-Bosna – pogotovo u pogledu njene neučinkovitosti u zaštiti ukupnih hrvatskih nacionalnih interesa – najnovija zločinačka osvajanja Armije BiH smatramo izrazom planirane politike najvišeg muslimanskog vodstva, koja značu razbijanje BiH kao države i rat protiv hrvatskog naroda u BiH
(HINA, baza EVA, MOSTAR, 10. 06. 1993.)
U povodu ofenzive muslimanskih snaga i progona hrvatskoga pučanstva iz srednje Bosne, potpredsjednik Vlade Vladimir Šeks izjavio je na hrvatskoj televiziji: “Već su izvršene potrebne pripreme kako bi Hrvatska zatražila hitno sazivanje Vijeća sigurnosti UN”. Također je rekao da se radi o “zločinačkoj najezdi fundamentalističkih snaga koje žele stvoriti muslimansku državu u BiH”.
(HINA, baza EVA, 10. 06. 1993.)
U Zagrebu je 11.lipnja 1993.održana sjednica Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti na kojoj je razmatran “nastavak muslimanske agresije na hrvatska naselja u BiH” (Anđelko Mijatović, str. 106)
Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman primio je 11.lipnja 1993. predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića, na njegov zahtjev – razgovaralo se o muslimanskoj agresiji na hrvatsko pučanstvo u BiH, obustavljanju sukoba i o zaštiti civilnog pučanstva na područjima sukoba (Anđelko Mijatović, str. 106.)
Predsjednik Tuđman primio je dakle Aliju Izetbegovića u gluho doba noći, između s 10. na 11. lipnja 1993. a prije toga Aliju Izetbegovića primio je tadašnji predsjednik zastupničkog doma Sabora Stjepan Mesić. Mesić je o tome svjedočio u slučaju Blaškić pri čemu je dao alibi Aliji Izetbegoviću za etničko čišćenje Hrvata s područja Travnika, gdje je u tom napadu omjer muslimanskih naspram hrvatskih snaga bio 12:1. Pritom je Mesić posvjedočio i kako je skupa s Izetbegovićevm primio i “premijera Silajdžića” čime je derogirao odredbe Međugorskog sporazuma po kome je premijer trebao biti prvooptuženi u ovom procesu Jadranko Prlić.
Petkovićeva zapovjed
Vratimo se sad na Petkovićevu zapovjed. Dana 30. lipnja 1993. Načelnik glavnog stožera HVO-a Milivoj Petković izdaje zapovjed u kojoj je “sporna” točka 8. u kojoj stoji:
8. U postrojbama gdje imate još uvijek bojovnika muslimanske nacionalnosti razoružati i izolirati. U mjestima sa muslimanskim življem u zoni odgovornosti sve sposobne muškarce izolovati a žene i djecu ostavljati u kućama-stanovima.
Ovo je dakle ta Petkovićeva zapovjed koja je u spis uvedena pod brojem P3019
http://www.solidfiles.com/v/2Z74zLe5qL7NQ
http://www.solidfiles.com/v/rZK78MgVP32AD.
To nije zapovjed za etničko čišćenje niti je to svrha ove zapovjedi. Svrha ove zapovjedi je ono oko čega su se složili eksperti obrane i tužiteljstva.
Dakle, imamo kao prvo izdaju, kao drugo imamo gubitak teritorija na području Mostara kao posljedicu te izdaje, i kao treće imamo realnu mogućnost gubitka cijele općine Mostar. Logičan odgovor na te činjenice je upravo Petkovićev postupak. Tu nema eničkog čišćenja.
Za razliku od ove legalne Petkovićeve zapovjedi koja je u potpunosti u skladu s međunarodnim ratnim pravom, mi ćemo vam pokazati kako izgleda jedna zapovjed jednog zapovjednika brigade Armije BiH koja predstavlja eklatantan primjer ratnog zločina.
Kaže na primjer u točki 1.3
“Po ulasku naših snaga prijeći na čišćenje grada, žene i djecu zatvoriti u srednju školu Žepče i osnovnu školu Žepče (to je vjerojatno jedina koju je on završio prim. Š-HB). Ljudstvo iz stare opštine odmah zaposjesti bolnicu koju drže ustaše i sve ustaše pobiti a medicinsko osoblje zadržati da radi pod kontrolom.”
Uzgred budi rečeno, ovo “ljudstvo iz stare opštine” je također dio muslimanskih spavača u HVO-u.
Za kontekst ove priče valja spomenuti kako su Hrvati iz općine Kakanj brutalno etnički očišćeni od strane A BiH 13. lipnja, na blagdan Svetog Ante, odnosno po planu odmah nakon etničkog čišćenja Travnika. To vam je realizacija muslimanskog udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem etničkog čišćenja Hrvata koja je vidljiva iz stratosfere.
Sad ćemo navesti čitav niz referenci koji su uvedeni u spis u predmetu, a koje je većina u raspravnom vijeću, naravno uz protivljenje časnog suca Antonettia potpuno zanemarila, a daju puni kontekst koji je doveo do ovakve Petkovićeve zapovjedi.
1. Dokument Armije BiH od 17. travnja 1993. s područja Konjica, gdje podnositelj ovog izvješča Esad Ramić u ime 4. Korpusa ABiH kaže „što prije završiti posao u Konjicu pa krenuti u protivudar na dva pravca, Jablanica-Mostar i Konjic-Prozor-Rama.“ (refrenca 4D00599) Taj „protiv-udar“ nije ništa drugo nego napad, odnosno nastavak ofenzive ABiH na položaje HVO-a.
http://www.solidfiles.com/v/8N7VenvZXVk7P
http://www.solidfiles.com/v/4ALwN4AvYnKB8.
2. Dokument, informacija koju je sačinio glavni štab ABH u Sarajevu istog tog spornog 30. 6. 1993. A u kojem se može lijepo vidjeti koji su sve teritoriji osvojeni u napadu ABiH na HVO (referenca 2D01389). Također, ovdje se vidi namjera spajanja 4. i 6. Korpusa Armije BiH odnosno težnja za spajanjem snaga iz Mostara s onima iz Jablanice, a što bi u vojnom smislu značio kraj HVO-a u tim područjima.
3. Mape koje prikazuju stanje koje je ABiH osvojila i etnički očistila od Hrvata u razdoblju ožujak/travanj – listopad 1993.
-Ožujak/travanj referenca 4D00561
I referenca 4D00565, situacija u listopadu
Muslimanski spavači u HVO-u.
Osim Pašalićeve i Dervišićeve zapovjedi koje smo već pokazali, postoji čitav niz neoborivih dokaza da je muslimansko vodstvo , prije svega Patriotska liga, čak i prije velikosrpske agresije na BiH u travnju 1992. ubacivala svoje ljude u HVO namjerom da ih jednog dana iskoriste kao trojanskog konja. Sudski spis u ovom predmetu vrvi takvim dokazima, koje je većina u vijeću, naravno uz protivljenje časnog suca Antonettia, u potpunosti zanermarila.
Pa tako imam dokaz pod referencom 4D00033 u kojem između ostalog stoji „Pozvati sve Muslimane, članove HVO-a da se stave na stranu svog naroda”
http://www.solidfiles.com/v/DkLa2Vpaa8v2Y
Pa dokazni predmet broj 4D00034 gdje stoji: „Uspostaviti saradnju s našim vojnicima u HVO-u“
http://www.solidfiles.com/v/k3RAyZGZ2MNYw
Pa imamo dokazni predmet 4D00035 u kojem se spominje „poseban plan informisanja“
http://www.solidfiles.com/v/q6PZyDjN6VKP6
http://www.solidfiles.com/v/WwLNmxKqZWKaL
Pa imamo primjerice, dokazni predmet broj 4D00473 gdje izvjesni Bajro Pizović piše i prijeti zapovjedniku brigade HVO-a Knez Domagoj rječima „Pazi koliko Muslimana imaš u jedinici“
http://www.solidfiles.com/v/dmG26eBZKAMjG
http://www.solidfiles.com/v/aW35NzyaVv7Zw
I ovako možemo do sutra, ali sutra je presuda pa ne bi stigli.
Uglavnom, nakon što je obrana sve ove dokaze predočila svjedoku-ekspertu tužiteljstva za vojna pitanja, a to je bio britanski časnik Andrew Pringle koji nam je inače poznat jer je u istom svojstvu svjedočio i u procesu protiv Gotovine, on je, suočen s ovim dokazima jednostavno priznao da su Muslimani u HVO-u počinili izdaju, i da je shodno tome Petkovićeva zapovjed od 30. lipnja bila nužna i razumna.
A to se pak u potpunosti poklapa s iskazom svjedoka-eksperta obrane za vojna pitanja, to je bio Slovenac Milan Gorjnac, koji je također zaključio da je ovdje riječ o izdaji i da je Petkovićeva zapovjed bila opravdana i nužna.
I pazite sad koliko je besramlje te dvojice sudaca iz rasrpavnog vijeća, Švicarca Stefana Treschela i Mađara Arpada Prandlera (inače komunističkog krvoloka koji je aktivno sudjelovao u krvavom gušenju pobune slobodoljubivog mađarskog naroda protiv imperijalne sovjetske komunističke vlasti 1956. godine, pa bi valjda netko takav nekom trebao suditi za kršenje nečijih prava) kad se oni usude, unatoč oštrom protivljenju časnog suca Jean Claude Antonettia, unatoč tome što su se i svjedok-ekspert obrane i tužiteljstva složili oko ovog nalaza, ipak izvlače točku 8. iz Petkovićeve zapovjedi, i unatoč mnoštvu dokaza o kontekstu koji je doveo do ovakve razumne i nužne mjere, presuđuju kako je tu riječ o dokazu o namjeri za počinjenje UZP-a!!
Može li niže?
A znate li što je najbolje u čitavoj ovoj priči?
To je činjenica da su ti Muslimani iz HVO-a, za vrijeme dok su bili izolirani u detenacijskim centrima, imali i plaću, i radni staž, i sva ostala prava kao da su i dalje na prvoj crti. Em su bili na sigurnom, em su imali sva prava kao i HVO na prvoj crti.
(referenca na dokument 4D01466)
Mogli bi još puno toga navesti da ojačamo naše teze a pobijemo teze tužiteljstva ali čemu? Ako ovo nije dovoljno neće ni još cijela hrpa dokaza biti dovoljna.
Ono što je činjenica je da haško tužiteljstvo, za koje kateogorički tvrdimo da je najveća zločinačka organizacija koja je ikad pojavila pred međunarodnim kaznenim sudom za bivšu jugoslaviju u Den Haagu vodila rasističku hajku protiv Hrvata u BiH, iza koje stoji teški antihrvatski rasist Graham Blewitt, koji je u Haag na funkciju zamjenika glavnog haškog tužiteljstva stigao iz Australije s čitavom silom negaitvnih preduvjerenja prema Hrvatima koje je po Australiji progonio kao možebitne ustaše – pomagače nacističkih zločinaca.
Ta činjenica bila je poznata najvećem hrvatskom veleizdajniku svih vremena Stjepanu Mesiću, koji je s Blewittom skovao urotu, čiji plodovi su optužnice za dva UZP-a, kako za ovog u BiH tako i za onog u Oluju. Zato i jesu poslali onog britanskog Bobbya, kvartovskog policajca – čoškara Simona Leacha u Hrvatsku koji se nakon razgovora s Mesićem, Manolićem, Paragom, Čičkon, Bancem, Gotovcem, Vesnom Pusić i ostalim izdajicama vratio u Haag, i na stol haškog tužiteljstva bacio papirić na kojem su bila tri imena “Tuđman, Šušak i Vukojević” te rekao, pro futuro, kako su “to imena do kojih će dovesti njegove istrage”.
Mi ne možemo točno odrediti je li to više naci-fašistički ili komunistički obrazac ponašanja u provođenju istraga, da prvo odrediš krivce, a tek onda kreneš vršiti istrage.
Ta rasistička hajka koju su provodili antihrvatski rasist Graham Blewitt, antihrvatski rasist Keneth Scott, feministički dvospolac Carla/o Del Ponte i ostala sorošad mora prestati!!
Ovih 5 sudaca žalbenog vijeća u ovom predmetu, Maltežanin Carmel Agius, Amerikanac Theodor Meron, Kinez Liu Daqun, Talijan Fausto Pocar, i Južnoafrikanac Bakone Justice Moloto, čovjek kojem je pravda srednje ime, imaju šansu konačno zaustaviti ovu sramnu političku rasističku hajku na Hrvate, i koliko-toliko spasiti obraz tog međunarodnog tribunala.
Nek i dragi Bog bude na pomoći.
Završnu riječ u ovom tekstu nećemo izreći mi.
Nju ćemo prepustiti legendarnom hrvatsko vitezu, časnom generalu, moralnoj gromadi i čovjeku na kojeg ćemo biti ponosni, ma kakva bila sutrašnja presuda.
General Slobodan Praljak:
Šestorka Herceg Bosna /Hrvatsko nebo
Pohranila u memoriju.
Samo da znaš.Block mi je na fb 24 sata
Skužila.
🙂 Pozdrav
Zaustavite Reuters u tijeku.
I na Instagramu su nam brisali slike Generala.
Djeluju na svim poljima.