Mile Prpa : Šesta zgoda Malog viteza Don Quijotea – Javna kuhinja i restoran “Carski Pingvin”

Cijeli grad je počeo pričati o pojavi junaka iz romana Don Miguela de Cervantesa – Don Quijotea i njegovog sluge Sancho Panze u njihovom gradu. Neki su vjerovali u te priče, a neki nisu. Jedni su to vidjeli a drugi nisu.

Mali vitez Don Quijote jednom je šetao po predgrađu grada i  naišao na  javnu kuhinju. Veliki red ljudi čekao je da nešto skromno pojede ili  ponese svojoj gladnoj obitelji. Don Quijote se nad njima sažali.

Kad je drugim putem krenuo natrag ugleda mnogo luksuznih državnih automobila parkiranih oko  zgrade na kojoj je pisalo – Restoran ”Carski pingvin”. Promotri malo bolje i vidi brojne političare i to one iz vlasti, ali i one iz oporbe kako tamo ulaze.

Don Quijotea  nešto brecnu u srcu i u njemu se pojavi snažni instikt  da se neki razbacuju bogatstvom, a brojni tako reći umiru od gladi skupa sa svojim obiteljima. U njegovoj duši snažno je zazvonilo – To je nepravda! To je nepravda!

Sutradan se nađe sa svojim prijateljem Sancho Panzom i reče mu – Danas imamo akciju u jednom skupom restoranu, pripremi se.

U restoranu “Carski Pingvin” ručak za političare obično bi počeo u 13 sati, kad bi se svi već skupili. Tamo je bilo za jesti svega, ponajviše najskupljih delicija mesnih i ribljih, plodova mora, skupocjenih gljiva  i sl. Tamo su radili najbolji kuhari  pravi majstori. Pravili su i koktele i servirali najbolja vina. Za ručak kod “Carskog Pingvina” trebalo je imati i carski džep. A političari su tamo najčešće dolazili s državnim karticama, što će reći da su živjeli raskošno na teret poreznih obveznika pa i onih siromašnih.

Naši junaci u svojim viteškim odorama s velikim štapom i kravljim zvonom, klepetušom pojave se oko 13,30 sati, upravo u trenutku kad su gostima servirana najskuplja glavna jela.

Kad  se pojavili na vratima restorana, ugledavši  ih, dotrča jedan od konobara i upita ih – Što vi tu tražite? Na to mu Don Quijote sigurnim glasom reče – Mi smo glumci, glumimo dvorske lude i pozvani smo da u 13,30 h u ovom restoranu   zabavljamo vaše goste. Na to konobar reče – Meni to nije poznato pa vas ne mogu pustiti u restoran. Don Quijote  mu odgovori – Mi ćemo pričekati pred vratima, a Vi idite provjeriti u upravi restorana. To konobar prihvati i ode u uredske prostorije da upita šefa restorana.

Čim se konobar udalji oni uđoše u restoran i privuku pažnju svih gostiju.

Vitez Don Quijote vrlo glasno reče – Ja sam vitez pravde, a ovo je moj pomoćnik i pokaza na Sancho Panzu.  Potom gostima reče – Kako vas nije sram, malo dalje od vas je javna kuhinja gdje se hrane mnogi siromašni i dobiju tek ponešto jedva da prežive, a vi se ovdje na teret naroda prežderavate najskupljim jelima i opijate  najboljim pićima.

Dignu štap visoko i povika – Juriš! Juriš na parazite! Sancho Panza zadrnda kravljom klepetušom, i brzo  na pod letjeli razbijeni tanjuri  skupocjene hrane, i razbijene boce  vina i drugih pića.  Don Quijote počne prevrtati stolove i udarati štapom po pojedinim gostima vičući – To je nepravda! To je nepravda!

Gosti  zatečeni, baciše pribor za jelo i počmu se povlačiti prema kuhinji. Mali vitez Don Quijote je toliko snažno udarao po stolovima da je hrana letjela na sve strane. Uprljaše  i skupocjena odijela na političarima.

Nitko se ne usudi suprotstaviti vitezu koji se borio za pravdu. Konobari ubrzo pozovu policiju. Prije dolaska policije Don Quijote i njegov Sancho Panza se povuku. Pritom izlazeći, s nutarnje strane vrata izvukoše  ključ i zaključaše ih u restoranu, te ključ baciše u kantu za smeće. Potom se  šetnjom udalje iza ugla susjedne zgrade, gdje ih nitko nije mogao vidjeti.

Kad  stiže policija, čula  veliki žamor, ali nije mogla ući u restoran. Kad  iznutra provališe vrata, policajci nisu  ništa poduzeli, misleći da  se društvo ponapilo i potuklo, te sve porazbijalo. Priče o nekakvim vitezovima iz Don Miguel de Cervantesova romana nisu željeli ni čuti. Mislili da su to  fantazije u glavama punim alkohola.

Šećući mirno, Don Quijote i ovu veliku i pravednu pobjedu nad narodnim      parazitima posveti svojoj princezi Dulcineji od Tobosa! Na to Sancho Panza samo  promrlja – Dulcineji od Tobosa! Oh! Oh!

Mile Prpa/Zgode i nezgode Malog viteza Don Quijotea/Hrvatsko nebo