Igor Žic: Politički okvir Bleiburga – o presudnom doprinosu britanskih dužnosnika stvaranju Titove Jugoslavije i krivnji za genocid nad Hrvatima

Tragična priča o Bleiburgu, gledano iz engleskog kuta, vjerojatno započinje godine 1938. Winston Churchill, arogantni pijanac, bio je u tom trenutku, uglavnom, bivši političar koji se pretvorio u agresivnog novinara. Žestoko se suprotstavljao, u tisku i parlamentu, Hitleru i njemačkom nacizmu. Gajio je velike simpatije za Mussolinija i njegov lepršavi talijanski fašizam, izrastao na D’Annunzijevom fašizmu u Rijeci 1919.-1920. – piše Igor Žic u članku u Hrvatskom tjedniku pa nastavlja:

Godine 1938. suočio se s teškom financijskom krizom. Raskalašeni način života, te temeljita pregradnja i održavanje posjeda Chartwell, daleko su premašivali njegove prihode. Suočen s katastrofalnim dugovima, bio je prisiljen staviti Chartwell na prodaju 2. travnja 1938. Nekoliko dana kasnije se predomislio jer mu je Sir Henry Strakosch, bankar austrijskog podrijetla, odlučio pomoći. Strakosch je sanirao Churchillove dugove, uz uvjet da nastavi borbu protiv Adolfa Hitlera.

Strakosch je bio predsjednik časopisa The Economist između 1929. i 1943. Winstona Churchilla opskrbljivao je podacima o njemačkim izdacima za naoružanje. Churchillovi dosjei, s kojih je nedavno skinuta oznaka tajnosti, pokazali su da je Strakosch davao velike posudbe Churchillu 1938. i 1940., te da mu je u oporuci iz 1943. sve formalne posudbe pretvorio u dar, ostavivši mu i dodatan značajni iznos. Financijski posve upropašteni Churchill iz drugog svjetskog rata izašao je kao vrlo bogat čovjek!

Tito na platnom spisku Kominterne – njegovi izleti, likvidacije i pogubljene mu žene

U istom razdoblju Josip Broz Tito, koji se popeo do vrha terorističke Komunističke partije Jugoslavije zahvaljujući bogatoj Ruskinji Irini Alexander, šefici Kominterne u Zagrebu, često je putovao između Moskve, Beča i Pariza. Iz Pariza je odlazio ilegalno u Španjolsku, gdje je sudjelovao u likvidacijama ljevičara – anarhista i trockista. Iz tog razdoblja prisjećala ga se Dolores Ibarruri.

U moskovskom hotelu Lux – gdje su bili smješteni europski komunisti pod budnim okom NKVD-a – upoznao je surovost Staljinovih čistki. Njemica Elza Johana Kenig došla je u Moskvu, gdje je dobila pseudonim Lucia Bauer. Ona i Tito vjenčali su se u listopadu 1936. godine. Njemu su tada bile 44, a njoj 22 godine. Nedugo nakon vjenčanja u hotelu Lux, Tito je otišao na ilegalan rad u Jugoslaviju. No, njihov brak trajao je samo godinu dana. Naime, nakon što ju je NKVD optužio da je njemački špijun, Lucija je uhićena u listopadu 1937.

Po dolasku u Moskvu 24. kolovoza 1938. Broz je saznao da su uhićene kao imperijalistički špijuni i njegova prva supruga Pelagija Belousova (s kojom se oženio kad je imala 14 godina!) i Lucia Bauer. Dana 27. rujna 1938. Tito piše Georgiju Dimitrovu, generalnom tajniku Kominterne, da se „…osjeća krivim što zbog nedostatka budnosti nije primijetio izdajničke postupke svojih supruga!“ Lucija Bauer već odavno je bila strijeljana!

Sir Fitzroy MacLean: od Moskve, preko sjevernoafričkog ratišta do Churchillova izaslanika kod Tita

U isto vrijeme u Moskvi se, kao diplomat, nalazi i Sir Fitzroy MacLean (1911. – 1996.). Nakon što je završio elitni Eaton i diplomirao, uz pohvalu, povijest na Cambridgeu 1932., malo se zabavljao unutar diplomacije u Parizu, te, što je znatno zanimljivije, i u Moskvi tijekom krvavih godina 1937. – 1939. Između ostalog sjedio je u sudnici tijekom suđenja Nikolaju Buharinu, najvažnijem teoretičaru komunizma, generalnom tajniku Kominterne (1926.-1928.) i glavnom uredniku Pravde. Tu je imao priliku osjetiti ponešto od ljepote Staljinovih čistki: 20 milijuna mrtvih Ukrajinaca, Rusa i drugih!

Početkom Drugog svjetskog rata napustio je diplomaciju i stupio u vojsku kao običan vojnik. Zahvaljujući hrabrosti i okretnosti dogurao je do čina brigadira (generala), što je vrlo neuobičajeno čak i za ekscentričnu englesku vojsku! Tijekom 1942. stupio je, u Sjevernoj Africi, u tek utemeljeni SAS (specijalne postrojbe) i imao je direktnu obavještajnu vezu s Winstonom Churchillom. Kako je tog engleskog državnika zanimalo tko na Balkanu ubija najviše Nijemaca, poslao je MacLeana (ali i svog sina Randolpha i pisca Evelyna Waugha!) da vidi što rade Tito, Ranković, Đilas i Vladimir Velebit po bosanskim brdima.

Od ljeta 1943. pa do ruskog oslobođenja Beograda krajem 1944., MacLean je bio engleski izaslanik pri partizanskom stožeru i često je razgovarao s Titom na njemačkom i ruskom. O tome je napisao sjajnu autobiografsku knjigu Eastern Approaches (Približavanja Istoku), koja je bila velika svjetska uspješnica 1949. godine. O njegovoj ključnoj ulozi u Titovom približavanju Zapadu, dobro govori opaska Vladimira Dedijera, Titovog hagiografa: „Sam Winston Churchill bio je izložen pritiscima svih ovih struja tako da je jugoslavensko pitanje postalo u neku ruku unutarnje britansko pitanje. Churchill je pravio koncesije čas jednom krilu, čas drugom. Čak i među njegovim najbližim saradnicima u izgradnji politike prema Jugoslaviji bilo je očiglednih razlika. Na primjer, general Fitzroy Maclean, najdoslednije je branio Titovo pravo da ide svojim putem, čak doslednije i od predstavnika KP Britanije.“ (Dedijer, V.: Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, II, Rijeka, 1981., str. 862)

MacLean piše u knjizi Rat na Balkanu o Titu, nakon što su Staljinove jedinice, u napredovanju prema Budimpešti, oslobodile Beograd 20. listopada 1944.: „…Što se tiče četnika, mnogi su se koristili amnestijom i pridružili se partizanima… Tito, sa svojom prirodnom sklonošću za lijepe stvari u životu, uskoro se priviknuo na novu okolinu (Beli dvor princa Pavla!), kao da je cijeli svoj vijek proveo u dvorcu.“

U trenutku nadahnuća Winston Churchill razmišljao je i o federaciji Bavarske, Austrije, Slovenije i Hrvatske kao načinu za rješenje političkih problema na ovom teritoriju! No, nije želio nikakvu Nezavisnu Državu Hrvatsku. Smatrao je Pavelića ideološki odviše sličnim omrznutom Hitleru!

Književnik i obavještajac Waugh: Tito izgleda poput ostarjele lezbijke!

Evelyn Waugh je krajem 1943. započeo padobransku obuku, ali je tijekom vježbe nespretno doskočio i slomio nogu. Oporavljajući se u Windsoru, prijavio se za tri mjeseca neplaćenog dopusta. Želio je napisati roman, koji je već imao u glavi. Njegov zahtjev je odobren i 31. siječnja 1944. otišao je u Chagford, Devon, gdje je mogao raditi u potpunom miru. Usred rata! Rezultat je bio slavni roman Povratak u Brideshead.

Waugh je uspio produžiti svoju izočnost sve do lipnja 1944. Ubrzo nakon povratka na dužnost, regrutirao ga je Randolph Churchill, da mu se pridruži u misiji kod Fitzroy Macleana u Jugoslaviji. O svom boravku među partizanima piše u Dnevniku. Kad je 10. srpnja 1944. s R. Churchillom iz Barija stigao na Vis, našao je tamo Fitzroya MacLeana, koji je bio imenovan šefom britanske misije. Za MacLeana piše da je „…bez principa, ambiciozan, vjerojatno veoma loš“! Netom je sreo Tita, koji je blistao u novoj uniformi, sav nakićen i našminkan. Cinično je komentirao da izgleda poput ostarjele lezbijke! Što je Tito čuo i nikad mu nije oprostio!

Iako su Britanci od 1941. godine podržavali četnike, sve se promijenilo zahvaljujući MacLeanu i suradnicima

Susret između britanskog premijera Churchilla i MacLeana s jedne i Josipa Broza Tita i Vladimira Velebita s druge strane održan je 12. kolovoza 1944. u Villi Rivalta, smještenoj u blizini Napulja, odnosno Caserte. U kraljevskom dvorcu u Caserti bilo je sjedište savezničke komande, a tu je službovao i Harold Macmillan, britanski ministar za Sredozemlje. Sastanak Churchilla i Tita nastavljen je i idućeg dana. Naime, iako su Britanci od 1941. godine podržavali četnike, sve se promijenilo zahvaljujući MacLeanu i suradnicima.

Evelyn Waugh i R. Churchill skoro su poginuli kad su odletjeli za Topusko. Transportni avion DC 3 srušio se i zapalio, dio putnika je stradao, a njih dvojica su se izvukli s lakšim ozljedama. U Topuskom je spavao u sobi s Churchillom, ozloglašenim pijancem od najranije mladosti. Pio je puno više od svog koleričnog oca – koji je bio ugledni alkoholičar! Što se tiče politike, shvatio je da su partizani u građanskom ratu s ustašama, a tek uzgredno i s Nijemcima. Bio je siguran da će partizani ići na potpuno uništenje ideoloških protivnika. Za svog tromjesečnog boravka u Topuskom, kapetan Waugh bavio se položajem Katoličke crkve, načinom kako pomoći Židovima da se prebace u Italiju, te razotkrivanjem uzaludnosti engleske i američke pomoći partizanima – jer je Tito slušao samo Staljina! Malo tko je tako precizno ocrtao partizane kao Waugh! Rijetki su bili na Zapadu koji su, poput njega, uočili da nema nikakve razlike između Hitlera i Staljina!

Englez Waugh [katolik] bio najviše zabrinut z očuvanje Katoličke crkve u Hrvatskoj

Tu piše i o svojim sukobima s bojnikom Randolphom Churchillom. MacLean je naredio Randolphu da preuzme vodstvo nad vojnom misijom u Hrvatskoj. Waugh je zabilježio da je većinu dana bio pijan, da mu je trebalo ponavljati stvari dok je bio trijezan i da se ponašao užasno čak i kad je bio trijezan. Waugh ga je opisao kao „mlohavog nasilnika koji uživa u hvalisanju i vikanju na svakoga slabijeg od sebe i počinje cviliti čim sretne nekoga jednako jakog. On je dosadan – bez intelektualne invencije ili agilnosti. Ima dječje pamćenje, a ponavljanje zauzima mjesto misli. Postavio si je vrlo niske ciljeve i nema samokontrole da ih uporno provodi.“

Waughov glavni interes postalo je očuvanje Katoličke crkve u Hrvatskoj. Vjerovao je da će proći vrlo loše kada komunisti preuzmu potpunu kontrolu. Te je stavove iznio u podužem izvješću „Crkva i država u oslobođenoj Hrvatskoj“. Nakon boravka u Dubrovniku i Rimu, Waugh se vratio u London 15. ožujka 1945. kako bi predstavio svoje izvješće. Ministar vanjskih poslova Anthony Eden odbacio je izvješće – jer je Churchill prihvatio Tita.

Macmillanova krivnja za genocid nad Hrvatima 1945.

Harold Macmillan napustio je elitni Eton zbog homoseksualnosti. Diplomirao je na Oxfordu. Bio je Churchillov štićenik. Tijekom rata bio je ministar za Sredozemlje. Politički je savjetovao generala Keightleyja iz V. korpusa, višeg savezničkog zapovjednika u Austriji, odgovornog za operaciju Keelhaul. Neobično ime operacije potječe iz vremena jedrenjaka i znači discipliniranje mornara njihovim provlačenjem kroz vodu ispod kobilice broda! Ime je prijeteće, a može se pojednostaviti i kao čišćenje palube! Ubiti sve bez milosti, ali na način da to napravi netko drugi! Brojke su sporne, no radilo se o engleskoj izdaji velikog broja Hrvata (i manjeg broja Kozaka!) na način da se žrtvuju Titu i Staljinu. Posljedice su bile strašne. Uslijedilo je beskrajno ubijanja Hrvata prvenstveno od strane četnika koji su stupili u partizane nakon što su Rusi oslobodili Beograd 20. listopada 1944.! Najmanje 1.300 masovnih grobišta Hrvata raspoređena su po Sloveniji i Hrvatskoj. A sve je započelo na Bleiburgu! Svi noviji dokumenti ukazuju na direktnu Macmillanovu krivnju, kao tihog izvršitelja Churchillove surove političke strategije!

Epilog:

Churchill je dobio rat i izgubio izbore i Imperij! Godine 1949. boravio je nekoliko tjedana u mjestu Gardone Riviera, na Lago di Garda. Dane je provodio lutajući vrtovima fascinatnog D’Annunzijeva muzeja-mauzoleja Vittoriale. Na neki način došao se pokloniti čovjeku koji je postvario fašizam u Rijeci 1919. godine, prethodeći svojim totalitarizmom Mussoliniju i Hitleru! Niti jednom Talijanu se nije sudilo za ratne zločine, Nijemcima je suđeno u Nürnbergu, a Hrvatima na Bleiburgu! Churchill je slikao jezero i obalu i uživao je u kontemplaciji uz bocu lokalnog vina. Churchill je poznat po izjavi da je boca vina dovoljna za dva gospodina, uz uvjet da jedan ne pije!

Ratno savezništvo rezultiralo je važnom Titovom posjetom Velikoj Britaniji poslije Drugog svjetskog rata. Njegov petodnevni boravak u Londonu, koji je počeo 16. ožujka 1953., bilo je prvi službeni posjet jednog komunističkog vođe Velikoj Britaniji. Susret je organizirao veleposlanik Vladimir Velebit. Tito se sastao s premijerom Churchillom i kraljicom Elizabetom II. Dogodilo se to samo desetak dana nakon Staljinove smrti. Iste godine Churchill je dobio Nobelovu nagradu za književnost za svoja Sjećanja, dok je mnogo bolji pisac Evelyn Waugh, za svoja sjećanja, od Tita dobio tek zabranu izdavanja knjiga u Jugoslaviji!

Winston Churchill je po drugi put bio premijer od 1951. do 1955., a naslijedili su ga Anthony Eden (1955. do 1957.), te potom Harold Macmillan. Randolph Churchill je u siječnju 1956. upoznao oca s Aristotelom Onassisom, na čijoj je jahti Christina često krstario. Winston Churchill i Josip Broz Tito ponovno su se sreli 16. srpnja 1960. u splitskoj luci. Churchill je svoj odmor provodio kao gost Aristotela Onassisa na legendarnoj jahti Christina. Pranje krvavih ruku šampanjcem…

Naslovnica: Tito i Fitzroy MacLean na Korčuli 1943.

Igor Žic/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo