Katica Kiš : Slavonijo plodna

Slavonijo plodna…

Slavonijo  plodna, moja zemljo draga

ti si bila nekoć tu prepuna blaga.

Njive se orale, sjeme se sijalo

i zdravi plodovi tu se ubiralo.

Grah, blitva i repa, kukuruz, pšenica

bez genskih pretvorbi, bez otrovnih klica.

Puni marve bili torovi seljaka

praščića, ovaca, kokoši, pataka,

i konja i krava, koza i gusaka,

puno selo djece, cura i momaka.

Sirotinja svi su oni tada bili

bez novaca mnogih, sretniji su bili.

Pjesma se orila, išlo se na sijelo

kada se završi, sve težačko djelo.

Ženilo se često, rijetko rastavljalo

obiteljsko ime tako nastavljalo.

Danas polje čeka i ta zemlja crna

da ju seljak ore, jer je željna zrna.

Jadan seljak stoji pokraj brazde gladne

ne zna što da sije, zbog države jadne.

Svi agro-stručnjaci vode diskusiju

što je sad unosno i što sad da siju.

Istražuju oni sve prioritete

kako bi postigli svoje prosperitete.

Jeftiniji kažu, uvoz je iz Kine

nego zdrava hrana naše domovine.

Valjda misle oni od ovog uvoza

da će biti i nas, puno ko Kineza.

Neznaju pak oni da je hrana ova

puna pesticida, otrovnog  olova.

Iz tuđih zemalja hranu uvozimo

da zdravlje gubimo, da se otrujemo.

Seljak sav u čudu pored ovih stoji

nema odgovora, samo zjake broji.

Ničemu ne vodi ova agro-tema,

jer od diskusije kruha ovdje nema.

Kud nas ovi vode moj dragi narode

preveslat nas hoće žedne preko vode.

Pašnjaci nam prazni, krava nema više

i čordaši svoje zvanje izgubiše.

Ne ori se selom sad čordašev rog,

jer čordaš ne živi, primio ga Bog.

Selom svinja nema, tu je prazan valov

u cijelome selu, samo krava i pol.

Na tavanu nekad, puno šunki, špeka,

kobasica ljutih i suhih plećaka.

Nema ništa više danas na tavanu

samo pauk plete mrežu si tananu.

Seljaci ne smiju imat svinjokolju

već samo pak malu za potrebu svoju.

Prodati ne smiju nikom meso sada,

jer na svaku kilu sada porez pada.

Državne se kase ovim novcem pune

financi države, da se ne zabune.

Što će biti s nama narode moj dragi

pomoći nam može samo naš Bog blagi.

Kud nas ovi vode moj dragi narode

preveslat nas hoće žedne preko vode.

Mjesto kruha, rada i poštene plaće

porezom, ovrhom skidaju nam gaće.

Siromaha  gule koji kruha nema

teška se sudbina sad seljaku sprema.

Čujte sada vođe i svi političari

nek se ovu svuda ori i govori.

Porez ubirite od svih bogataša,

jer je prevarena od njih zemlja naša.

Milijune oni silne su skupili,

jer nisu pošteno poreze platili.

Polovicu svojeg bogatstva nek daju,

još im milijuni na kontu ostaju.

Zbog njih sad je kasa ta državna prazna,

nek im bude ovo zaslužena kazna.

Kad država ima u kasama novac,

neće biti prazan mirovinski lonac.

Bogu božje, a caru carevo,

tako se poštuje vasionsko pravo.

Svud okolo samo vlada magla gusta,

u riječima vođa, samo laža pusta.

Sa svijećom se sada poštenjaci traže,

nepravdu, muljanje, ovo da ublaže.

Dosta je već bilo svih karierista

lažnih rodoljuba, starih komunista.

Ultra-lijevih vođa, svakih profitera,

gadnih sabotera i starih dilera.

Ultra-desnih vođa, lukavih švercera

i svih koruptnih tehno-menedžera.

U selima nema mlađeg naraštaja

napustiše oni sad ognjišta svoja.

Mnogi mladi sad su emigrirali

u tuđini kruh svoj oni potražili.

Sad mladih stručnjaka 30 tisuća

već se iselilo, nitko se ne vraća.

U selima nekim živi baka jedna

sama, samcata, jadna i bijedna.

I tako nas sada sve manje i manje

neće se popraviti  ovo jadno stanje.

Vi političari već jednom shvatite

za dobrobit naroda već jednom radite.

U Hrvatskoj našoj zemlje ima mnogo,

plod sa nje svjetove, hraniti bi mogo.

Hranom zdravom našom budućnost gradite,

a ne otrovanu pak ne uvozite.

Proizvodnju ovu unaprijedit treba

potporu imamo mi od Boga s neba.

Jer kršćanski narod mi smo uvijek bili

od Boga smo lijepu zemlju baštinili.

Sve tvornice nove treba otvoriti,

plodovima našim njih sve opskrbiti.

Klaonice, mesnice, mljekare, pekare,

šećerane, drvare, kožare, uljare.

Proizvodnju piva, sokova  i vina,

proizvodnju sira, čvaraka, kulina.

Nek ciglane naše opet ciglu prave,

betonske blokove  za nove stanove.

Tehno radione za sve kompjutere,

dobre mi imamo sad programirere.

Mladi će nam dati tad nove smjernice

obnoviti, osvjetliti Hrvatske nam lice.

Čujte sada vođe i svi političari

nek se ovo  svuda  ori  i govori.

Bez vjere u Boga svaka je politika

vrlo, vrlo opasna, tu nema isprika.

Samo politika na pravdi, poštenju

vodi ka boljitku i unapređenju.

Kad pravda, istina u zemlji zavlada

neće biti nesloge, nit gladi ikada.

U miru i slozi živjet će Hrvati,

kao djeca Božja, kao sretni brati.

Katica Kiš/Hrvatsko nebo