Prelama li se sva hrvatska politička prošlost, sadašnjost i budućnost na pitanju legaliteta slogana „Za dom spremni“ i odnosa prema njemu?
Vrijeme:3 min, 45 sec
Promotri li se hrvatska političko-medijske scena, a i dio međunarodne, unatrag više tjedana, s vrhuncem dramatske napetosti za vrijeme Thompsonova koncerta na zagrebačkom Hipodromu pretprošle subote, 5. srpnja, objektivan promatrač mora si kao prvo postaviti pitanje iz naslova: Prelama li se hrvatska prošlost, sadašnjost i budućnost na pitanju dopustivosti ili nedopustivosti slogana „Za dom spremni“ u javnoj uporabi? Je li riječ o ustaškom pozdravu, pri čemu (veliko)srpska, (neo)jugoslavenska i (neo)komunistička historiografija i politika između pojma „ustaški“ i pojma „fašistički“ uvijek stavljaju znak jednakosti? Ili je riječ o „starom hrvatskom pozdravu“, kako to na tu stranu natežu neki tumači? Ili je, u danom kontekstu novije povijesti, riječ o sloganu i amblemu manjeg dijela hrabrih hrvatskih branitelja od velikosrpskih agresorskih snaga iz Domovinskog rata, sloganu i amblemu koji je nakon desetogodišnjeg počeka postao unatrag desetak godina i neugasivim prijeporom i temeljnim političko-ideološkim pitanjem u suvremenoj hrvatskoj državi?
Odgovor bi morao glasiti: Da, žestoka suprotstavljanja u pogledu značenja i legaliteta slogana ili pozdrava ili pokliča „Za dom spremni“ čini se kao da jest središnje političko pitanje hrvatske političke prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Takav se dojam stječe ako se prati što se ovih tjedana zbiva u hrvatskoj javnosti, politici i medijima.
Nakon toga slijedi sljedeće pitanje: Zar je moguće da, pokraj toliko drugih tema i problema suvremene Hrvatske i hrvatskog naroda i današnjega svijeta, Hrvati među sobom vode tako žestoke bitke za te „tri slatke riječi“ ili protiv njih, kako tko? Odgovor bi glasio: Ne samo da je moguće, nego je to ovih tjedana doista tako.
Sve stranke kao da su izgubile sve druge sadržaje po kojima se međusobno razlikuju i gotovo posve zanemarile sve druge objektivno postojeće probleme da bi se međusobno svrstale pod zastavu za ili protiv tih triju riječi, izgovorenih na Thompsonovu koncertu na početku ratne pjesme Čavoglave, u smislu njihove dopustivosti ili nedopustivosti u javnoj uporabi. I endemska već korupcija, i problemi demografije te iseljavanja i useljavanja odnosno „zamjene stanovništva“, i pitanja opustošenja hrvatske poljoprivrede i skupoće hrane, i pitanja rata i mira i ponovnog naoružavanja u Europi i općenito re-militarizacije svijeta, i vruća ideološka pitanja, i inflacija, i pitanje o stanju turizma, i materijalno stanje umirovljenika, mladih obitelji i sirotinje, i obrazovanje, i znanost, i plaće, i porezi, i divljanje cijena nekretnina, i kontrola nad medijima, i strano izrabljivanje hrvatskih ljudi u milijardama eura, i uloga Hrvatske narodne banke, i socijalno raslojavanje, i visoke plaće brojnih dužnosnika, i svakodnevno nasilje, i kriminal, i kadrovske politike i imenovanja, i tako dalje…, sve to utonulo je u drugi, treći ili stoti plan. Kako je to moguće?
Moguće je tako što je riječ o hrvatskom ponosu i otporu gaženju hrvatskog ponosa, istine i pravde i novijoj prošlosti, a povezano s političkim odnosom prema njoj, prema identitetu, prema slobodi izražavanja i prema „političkoj korektnosti“, kriminalizaciji hrvatskog naroda i verbalnom deliktu, kojega se mnogi još uvijek sjećaju kao nečega za što su mislili da je zauvijek odbačeno s odbacivanjem komunizma. Moguće je tako što su se, u nekoj vrsti inaćenja, stotine tisuća ljudi identificirale s Thompsonom kao simbolom otpora i borbe za pravdu i istinu, a nasuprot 90-postotnom vladajućem establišmentu, za koji su prethodno glasovali ili propustili šansu da glasuju za one koji dosad nisu bili dio ili pričuvni igrači establišmenta.
Mudar stranac na sve to zacijelo bi nato samo slegnuo ramenima i zapitao: No dobro, pokušavam to razumjeti, iako mi svi izborni rezultati daju drukčiju sliku o volji naroda, no kakve će učinke i posljedice sve to skupa imati na budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda, napose njegove glazbe, kulture, medija, njegove politike i njegovih vlasti?
To pitanje ostalo bi u prvi mah bez odgovora. A onda bi nakon što se upitani smiri i staloži odgovor glasio: Nikakve! Dapače, sve to poslužit će strankama i pojedinim političairma da se iznova profiliraju kao ovakve ili onakve i tako učvrste među ionako nevelikim postocima svojih pristaša i birača svoje općenito oslabljene i poljuljane pozicije, budući da sve manje od pola birača uopće izlazi na izbore, a razočaranje političkom klasom doseže svoje vrhunce.
A kako će se to konkretno odraziti na rejting i percepciju HDZ-a, SDP-a i ostalih? E, o tomu će uskoro biti više riječi, neka u to nitko ne sumnja. Za sada je potrebno, i dovoljno, suočiti se s pitanjem iz naslova. (zag)
Povezano:
Hrvatsko nebo
