NOVO NOVO NOVO VRIJEME
Vrijeme:4 min, 3 sec
Prošlo je tek mjesec dana od ustoličenja novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, a posljedice se već osjećaju u čitavom svijetu. Najveći izazovi nalaze se pred Europom, čiji lideri jednostavno ne znaju kako se postaviti pred gorućim problemima koji se već godinama „vuku“, počevši od ratova u Ukrajini i na Bliskom Istoku, do nestabilnog stanja na Balkanu i Grenlandu, te potrebe za potpunim redefiniranjem odnosa unutar zapadne alijanse.
Birokratske strukture bez demokratskog legitimiteta, koje su lijevo-liberalnom politikom gurnule EUropu na marginu svjetskih zbivanja, sad bi se navrat-nanos htjele uključiti u borbu za globalni utjecaj i prestiž, iako je svakome jasno da za to nisu sposobne. No, s dolaskom Trumpa na vlast, došlo je i vrijeme za konkretne poteze umjesto praznih priča, pri čemu svaka nacija treba voditi računa prvenstveno o svojim strateškim interesima. Gdje smo tu mi? – mogao bi netko zapitati. Hrvatska je očito premalena da rješava svjetske probleme (koliko god se Plenković trudio), ali barem može ponuditi rješenje za nagomilane napetosti u susjedstvu, u prijateljskoj Bosni i Hercegovini. Što se tiče Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije na sjeveru, Hrvatska se ne treba petljati u njihove poslove, nego se postaviti neutralno, poput Slovenaca.
Daytonske stranputice
Brojni novinari i političari u Hrvatskoj ponašaju se kao da su zapeli u „ranim devedesetim“ godinama prošlog stoljeća, pa ne vide da se u međuvremenu dosta toga promijenilo, pogotovo što se tiče Bosne i Hercegovine. U proteklih 25 godina pokazalo se da hrvatsko-muslimanska Federacija, entitet u koji su Hrvati ugurani washingtonskim i daytonskim sporazumima, ne pruža tamošnjim Hrvatima nikakvu garanciju opstojnosti, slobode i napretka. Umjesto toga, federalni entitet pretvorio se u zloćudni „okvir za mržnju“, koji Hrvatima nanosi golemu štetu, a sve više opterećuje i Muslimane-Bošnjake. Došlo je vrijeme da se taj teret napokon zbaci s leđa! No, prije nego što se to dogodi, bilo bi dobro da i obični građani u Hrvatskoj shvate o čemu se zapravo radi. Pogledajmo stoga samo jedan „školski“ primjer zaglupljivanja javnosti, u režiji utjecajnog srednjestrujaškog glasila!
Stručnjaci za „beha“
Dvojica uglednih novinara Večernjeg lista, Žarko Ivković i Zvonimir Despot, objavili su jučer svoje komentare o utjecaju nove američke politike na balkanska zbivanja. Ivković, pomalo senzacionalistički, smatra da je ovo „trenutak kad moramo osvijestiti ne samo to da je oružani sukob u Bosni i Hercegovini moguć nego i da su vojni planovi već izrađeni. Dovoljno je pogledati golemu stratešku važnost distrikta Brčko .. koji Republiku Srpsku fizički razdvaja od Srbije, te zaključiti da srpski vojni stratezi zasigurno imaju spremne planove za osvajanje toga teritorija, bez kojega nema ni secesije srpskoga entiteta ni neke buduće, proširene Srbije.“
Kako se oduprijeti tom strašnom planu? Ivković odgovara: „Raspoređivanjem dodatnih trupa u neuralgičnoj točki u BiH – prema nekim procjenama, riječ je o dvije tisuće vojnika – Europska unija poslala bi snažnu poruku Srbiji da ne može slati paravojne formacije i dopremati oružje u susjednu državu i istodobno prisilila Srbe iz BiH da odustanu od secesionističkih ambicija.“ (V. list, 17.2.2025.) Isti potez već su predložili i „bošnjački lideri“, dodaje novinar, koji očito smatra da Zapad ovdašnje probleme treba rješavati prijetnjama, sankcijama i vojnom silom. Zašto nikome ne pada na pamet da umjesto „batine“ ponudi „mrkvu“? Pod kojim bi uvjetima Srbi pristali ostati u okviru zajedničke države i gdje je u svemu tome hrvatski interes? Slučajno ili ne, Ivković nigdje ne spominje Hrvate u BiH; u svom članku opširno se osvrnuo na Kosovo i Rusiju, pa bismo očekivali da će i naši sunarodnjaci naći mjesta u njegovim razmatranjima?!
Ista priča vrijedi i za kolumnista Zvonimira Despota, koji uporno „lupa“ po srbadiji, a zatvara oči pred puno većim problemom islamskog ekstremizma i bošnjačkog šovinizma, čije su glavne žrtve „beha“ Hrvati. Despot zaboravlja da smo sa pobunjenicima raščistili prije trideset godina, i nema nikakve potrebe da se u današnje vrijeme srpska opasnost preuveličava (osim ako iza toga ne stoje neki tuđi interesi?) Dodatna ulaganja u Hrvatsku vojsku trebala bi otrijezniti i najluđe velikosrbe u Beogradu, pa Plenkoviću i Milanoviću ostaje samo da se pozabave nezadovoljavajućim statusom Hrvata u BiH, za što su odgovorni u prvom redu federalni „partneri“ Muslimani, ali i dobar dio „međunarodne zajednice“ na zapadu. Unatoč tome, Despot glavni problem vidi u Srbima i Rusima, pa navodi još jednu u nizu antibosanskih izjava Milorada Dodika: „„Republika Srpska je zatečena i zarobljena u Bosni i Hercegovini. I Republika Srpska mora povesti svoj oslobodilački proces protiv BiH jer u njoj nećemo završiti na dobar način“. Drugim riječima, Dodik nam najavljuje novi rat.““ – smatra Despot. Ako nam Srbi stvarno „najavljuju rat“ (!), bilo bi najbolje da Hrvatska vojska, po Mesićevom receptu, presiječe posavski koridor! Za uzvrat, Muslimani u Sarajevu mogli bi još jedanput izabrati Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva, ili, još bolje, ukinuti županije da ne smetaju Južnoj interkonekciji. Šalu na stranu, nije ovo prvi puta da novinari u Hrvatskoj zastupaju interese sarajevske čaršije, ali, sad su stvarno pretjerali!
Dinko Pejčinović
Hrvatsko nebo
