Davor Dijanović: Hrvatska i migracije

Nakon tajnih letova kojima se migranti vraćaju u Hrvatsku

Jutarnji list nedavno je pisao o „tajnim letovima kojima se ilegalni migranti vraćaju u Hrvatsku“. MUP je odbacio tvrdnje o tajnim letovima kojima se prevoze tražitelji azila, ističući da su oni unaprijed najavljeni i odobreni od Odjela za dublinski postupak MUP-a. Tvrde da ti letovi nisu tajni jer se na ekranima zračne luke prikazuju samo komercijalni letovi, dok oni s migrantima, zvanima Dublinci, to nisu.

Iz MUP-a su poručili da je ove godine do 30. rujna vraćeno 1157 osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita u Hrvatskoj, a od toga čarterskim letovima njih oko 70 posto, najviše iz Njemačke i Švicarske.

Deutsche Welle nedavno je pisao da njemačke vlasti žele povećati broj deportacija u druge zemlje EU-a. Najviše migranata bi trebalo biti vraćeno u Hrvatsku: čak 16,000. Takve deportacije unutar EU-a su predviđene Uredbom Dublin III.

Postavlja se pitanje: je li netko pitao hrvatske građane žele li da se ovi ljudi primaju u Hrvatskoj, bili oni pod međunarodnom zaštitom ili ne?

Zapaljivo političko pitanje

Posljednjih desetak godina migracije su postalo vrlo zapaljivo političko pitanje. Odnos prema migracijama dijeli političke scene mnogih europskih država. Lijevo-liberalne stranke najveći su zagovornici migracija (ali i protuživotnih politika), a tome se pridružuju i zagovornici interesa velikih korporacija. Velikim multinacionalnim kompanijama odgovara uvoz radne snage iz afroazijskih zemalja. Riječ je o rezervoaru jeftine radne snage ili, kako su svojedobno govorili marksistički klasici – o „rezervnoj armiji kapitala“. Osim toga, ljevičari u masovnim migracijama vide dobru priliku za uništavanje ostataka kršćanske Europe, ali i svoju vjernu biračku bazu.

Stranke pak desnog predznaka često rast svoje popularnosti mogu zahvaliti kritičnom odnosu prema masovnim migracijama. Tako je u Njemačkoj, gdje je Alternativa za Njemačku postala druga po snazi stranka u zemlji, tako je u Švedskoj, Francuskoj, Nizozemskoj i drugim zemljama. Brojni dijelovi Europe u identitetskom smislu više ne sliče na Europu. Stvaraju se gheta i paralelna društva koja predstavlja velike sigurnosne izazove jer sutra lako mogu postati bazama za izvođenje terorističkih napada diljem Europe.

Migracije su postale vruća politička tema i u Hrvatskoj. Pretprošle godine u Hrvatsku je ušlo više od 70,000 ilegalnih migranata. Jutarnji list još je prošle godine pisao o tome kako se organiziraju tajni transporti migranata iz drugih europskih zemalja. Riječ je o migrantima koji su prvi put u Hrvatskoj dobili tzv. privremenu zaštitu. Ovi se, nakon povratka u Hrvatsku, pisalo se već tada, mogu slobodno kretati zemljom bez ikakva nadzora. To izaziva zabrinutost za sigurnost građana i njihove imovine, ali bojazan da bi se Hrvatska mogla pretvoriti u tzv. hot spot.

Osim toga, u Hrvatskoj je evidentirano gotovo 200,000 stranih radnika, a taj će broj prema procjenama do kraja desetljeća doseći pola milijuna. To je broj jednaku broju iseljenih Hrvata od ulaska u Europsku uniju. I Hrvatska je ušla u migracijski žrvanj. Identitet Hrvatske počinje se mijenjati nalik na pojave koje već odavno imamo u brojnim zemljama EU-a. Pred našim očima u vrlo kratkom roku događaju se duboke identitetske promjene i supstitucija stanovništva. Iz primjera drugih europskih zemalja nije teško zaključiti kuda vode ovakve politike.

Ne pita ih se ništa

Kao i kod brojnih drugih tema, ni ovdje ne postoji ozbiljna javna rasprava. Svaka kritika proimigrantske agende izjednačava se s fašizmom i rasizmom. Ipak, tema migracija bez dileme će političkim diskursom u idućim godinama. Pritom treba jasno naglasiti da su ilegalne migracije, iako su sa sigurnosnog aspekta najproblematičnije, tek kap u moru. Legalne migracije daleko su brojnije i mnogo snažnije mijenjaju identitet Europe i Hrvatske. Zbog provođenja protuživotnih politika tipa genderizam Europa se nalazi pred demografskim slomom, a manjak stanovnika i radne snage, odlučili su u Bruxellesu, ne želi se rješavati stvaranjem okruženja blagonaklonog za imanje više djece, nego uvozom stanovnika iz afroazijskih prostora.

Davno su Angela Merkel, David Cameron i Nicolas Sarkozy proglasili smrt multikulturalizma. No svejedno se nastavlja s istim destruktivnim politikama. Predgrađa brojnih europskih metropola sve manje sliče na Europu, a sve više na Bliski istok i Sjevernu Afriku. Francuska i Švedska kao najistaknutiji primjeri pokazuju kuda vodi politika tzv. multikulturalizma koju je Samuel Huntington ispravno označio kao protuzapadnu ideologiju. Samo u Francuskoj danas postoji 800 no-go zona, tj. šerijatskih gheta u koje i policija teško ulazi. Švedska se sve više pretvara u poprište sukoba kriminalnih imigrantskih bandi. Situacija je toliko ozbiljna da ju više ne mogu skrivati niti tzv. mainstream mediji. Švedska je najbolji primjer posljedica autodestruktivne „multi-kulti“ ideologije.

Recentna istraživanja pokazuju da ukupno 70 posto građana primjećuje prisutnost sve većeg broja stranaca u svojoj zajednici – i to podjednako svi ispitanici bez obzira na dob i obrazovanje. Istovremeno, polovina njih smatra da su imigranti prijetnja hrvatskoj kulturi i načinu života, a njihov dolazak podupire tek 23,6 posto građana. No Hrvate se ni ovdje ništa ne pita.

Globalisti su jako dobro svjesni što može izazvati masovna i nekontrolirana migracija u Europu. Huntington je o tome pisao još 1996. u knjizi „Sukob civilizacija“, a 2018. u tzv. Pariškoj izjavi istaknuti su europski intelektualci upozorili na to da je „imigracija bez asimilacije kolonizacija“.

U svojoj knjizi The Fall of Rome and the End of Civilisation“povjesničar Bryan Ward-Perkins upozorava Zapad: „Rimljani su prije pada bili sigurni kao što smo mi danas da će njihov svijet nastaviti postojati, neizmijenjen, neodređeno dugo u budućnosti. Pogriješili su. Bili bismo mudri ako ne ponovimo njihovo samozadovoljstvo“.
Čini se da Europljani iz povijesti nisu naučili – ništa.

Davor Dijanović / Hrvatski tjednik

hkm.hr / Hrvatsko nebo