180 GODINA VELIKOSRPSKOG NEGIRANJA HRVATSKOG NARODA i posezanja za hrvatskim teritorijem!

Dakle sve počinje kada se Srbija oslobodila, nakon gotovo pet stoljeća iz turskog ropstva 1815. Sve do 1830 još su bili turski garnizoni po Srbiji .Hatišerifom iz 1830, bilo je propisano da  muslimani ne mogu živjeti u Srbiji.

Načertanije 1844. 

1844. godine objavljeno je NAČERTANIJE, ( prvi program Velike Srbije) u kojem Ilija Garašanin negira postojanje Hrvatskog naroda, sa ciljem prisvajanja teritorija na kojem žive. Hrvati su za njega pokatoličeni Srbi.

Sve do 1.svjetskog rata Srbi nisu ubijali Hrvate, jer su Hrvati bili u sastavu tada moćnog KUK carstva.

Londonskim ugovorom iz 1915 sile Antante podijelile su još postojeće KUK carstvo. Srbija naravno nije dobila što i koliko je htjela,

Prve hrvatske žrtve velikosrpske politike pale su za vrijeme 1.svjestskog rata u Odesi, kada se Hrvati unovačeni u KUK vojsku nisu htjeli pridružiti srpskoj vojsci. Točan broj ubijenih Hrvata ne može se utvrditi, ali se pretpostavlja da su Srbi ubili od  nekoliko desetaka, do 10 tisuća Hrvata!

Događaje u Odesi, Miroslav Krleža opisuje ovako:

“U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u »Kanatnom zavodu«, gdje se masakriralo en mass i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, »jer to su Hrvati«. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici.” (Miroslav Krleža)

Granica koje su definirane tajnim Londonskim ugovorom iz 1915. godine, a nisu riješena na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. – 1920. ukazivale su na to da će Hrvati biti razdijeljeni između više država. Talijani dobivaju  svu Istru do Kvarnera, uključujući Volosko i kvarnerske otoke Cres i Lošinj, isto kao i male otoke Plavnik, Unije, Srakane,Polača. Sv. Petar Ilovik, Grujicu i obližnje otočiće.

U situaciji kada su i Mađari tražili dio Hrvatske ( još i danas svojataju Rijeku i Baranju) da ne izgube svoju zemlju Hrvati su pristali na ujedinjenje sa Srbima.

Prva Jugoslavija, Država SHS, Kraljevina Jugoslavija

Čim su Hrvati kao “guske u magli ” ušli u državu sa Srbima pale su prve hrvatske žrtve

1.Prosinačke žrtve 1918.Na Trgu bana Jelačića ležala su tijela 15 domoljuba. Pali su kao prve žrtve surovosti režima velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

2.Atentat u Beogradskoj skupštini 1928. godine. Znači već u prvim danima nakon završetka rata, pale su prve žrtve , a pasti će još i u samoj skupštini u Beogradu 21. lipnja 1928. ubijena su dva hrvatska zastupnika, jedan je smrtno ranjen, a još dvojica su teško ranjena, ali su preživjela.

3.Sibinjske žrtve 1935.Žandari su ubili osmero seljaka Hrvata, a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.

4.Senjske žrtve 1937.Žandari su pucali po masi naroda, mnogi su ranjeni, a sedam Gospićana je poginulo. Taj tragični događaj ostao je zabilježen u povijesti kao “Senjske žrtve”, žrtve državnog terora Kraljevine Jugoslavije. Nitko nikada nije osuđen za smrt nedužnih i nenaoružanih ljudi.

Treba svakako spomenuti Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je nositelj i provoditelj svetosavske, velikosrpske politike. Četnici su njen vojni dio. Prvi četnički odred nastaje u Beogradu 1903. godine kao jedan  od glavnih aktera zavjere koja je 11. lipnja 1903. svrgnula dinastiju Obrenović (uz ekstremno brutalno ubojstvo kralja Aleksandra i kraljice Drage) da bi doveli dinastiju Karađorđevića na vlast u Srbiji.  Vodstvo četnika poslije urasta u tajnu revolucionarnu organizaciju “Ujedinjenje ili smrt” (“Crna ruka”), osnovanu 1908. godine iz redova urotnika iz 1903. godine. Tijekom I. svjetskog rata, četnički odredi djeluju kao dio kraljevske vojske, i predstavljaju oslonac Crne ruke – koja dolazi u sukob s krugom oko prijestolonasljednika Aleksandra i potom gubi dotadašnji utjecaj.

Nakon I. svjetskog rata, četnici provode vojne operacije na velikosrpskoj ideologiji uvijek uz SPC.

ORJUNA – hrvatska četnička organizacija – tisuće Hrvata bilo je u četnicima!

Uvijek protiv hrvatskoga naroda i države!

Organizacija jugoslavenskih nacionalista-ORJUNA,  je bila ekstremna nacionalistička i teroristička organizacija osnovana s ciljem zaštite unitarističke jugoslavenske države. Karakterizira je primjena drastičnih i fašističkih metoda i terora protiv političkih protivnika. Usko je surađivala s četnicima i jugoslavenskom vojskom; zahvaljujući toj suradnji dobivali su tijekom 1920-ih godina oružje, mogli su održavati vojne vježbe i nekažnjeno provoditi terorističke akcije protiv hrvatskih domoljuba.

Osnivači su bili skupina mlađih sljedbenika Svetozara Pribićevića ( zadrtog velikosrbina), pripadnici borbenog krila Demokratske stranke; službeni vođa ORJUNE bio je Milan Pribićević, 2 godine mlađi Svetozarov brat .

Hrvati iz Dalmacije koji su bili pristalice jugoslavenstva, vjerni kralju i jugoslavenskoj ideji, osnivaju četničke vojne postrojbe: Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenički bataljon i Odred vojvode Birčanina, koji djeluju u sklopu Dinarskog četničkog korpusa na čelu s pravoslavnim popom Momčilom Đujićem. Osim u Splitu, Trogiru, Šibeniku i Makarskoj, četništvo ima odjeka i na hrvatskim otocima poput Korčule i Krka. (Zbornik dokumenata Vojnoistorijskog institute: tom XIV, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića).

U Dalmaciji je djelovalo čak 50 ogranaka Orjune, ali   Orjuna je imala svoje pristalice i ogranke i u Zagrebu i ostatku Hrvatske. Ipak, najjači pokret Orjune bio je u Splitu. Prvi kongres Splitske orjune održan je 1923. Njezino članstvo čine “jugoslavenski nacionalisti hrvatskog plemena”. U Splitu izlazi i orjunaški list Pobeda. Danas izgledaju nevjerojatno fotografije iz tadašnjih novina koje prikazuju masovne orjunaške skupove na prepunoj splitskoj rivi.

Tako djeca uglednih splitskih, kaštelanskih i trogirskih orjunaša odlaze u četnike!

Orjuna je imala karakteristike fašističkog pokreta. Zagovarala je rasno i integralno jugoslavenstvo! Veliku mržnju je pokazivala prema ustanovama, organizacijama i osobama koje su se odupirale velikosrpskoj , dinastičkoj hegemoniji! Veličanje srpstva u kulturnom i političkom smislu, Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu, odanost dinastiji i Kralju! Mrzili su onda i danas  svako iskazivanja hrvatstva pa su čak  mrzili i  grad  Zagreb, koji je predstavljao središte hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta.

Zagovarali su  potpunu odvojenost Dalmacije od Hrvatske.

Dakle poturice su gore od Turaka!

Znači četničke organizacije organizirane su i postojale su duboko u hrvatskom etničkom prostoru, davno prije pojave ustaša.

Orjunaški i četnički zločini nad hrvatskim narodom potaknuli su osnivanje ustaškog pokreta, za zaštitu hrvatskog naroda od  agresivnog velikosrpstva i velikosrpskih Hrvata poturica. četnika!

Orjunaši su u Osijeku 1923. godine izveli atentat i usmrtili hrvatskog aktivista Stjepana Veselića, bacili bombu na tiskaru Hrvatskog lista i srušili Frangeš-Mihanovićev spomenik Umirućem domobranu.

Orjunaška povampirena horda batinala je i ubijala hrvatske domoljube, poglavito pripadnike Hrvatskog sokola, frankovce, katoličke vjernike i ostale neistomišljenike. Činila je to javno po trgovima i ulicama, ali je ulazila i u hrvatske kuće gdje je pred obitelji tukla i masakrirala svoje žrtve. Užas je vladao Hrvatskom! Danas nema više fizičkog zlostavljanja i batinjanja? Je li golema razlika između negdašnjeg batinjanja i primjerice slučaja s Markom Franciškovićem ili Darkom Pajčićem? Očito da u Hrvatskoj duh Orjune još uvijek živi! Možda je danas pomalo besmisleno oduševljavati se Jugoslavijom, za to ima nadomjestak „region“ kao budući samosvojni politički identitet u Europskoj Uniji. Međutim, mržnja je očito vječna. Kako inače danas shvatiti mržnju prema Crkvi, naciji, hrvatskom barjaku i svemu onom što diše hrvatski. Kako shvatiti odbojnost prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, prema hrvatskim ratnim generalima i braniteljima, ili prema Marku Perkoviću Thompsonu?  Jednako kao nekad prema dr. Anti Starčeviću, dr. Josipu Franku, Antunu Gustavu Matošu ili Stjepanu Radiću. Jednostavno, orjunaški duh umotan u masonsko globalističko ruho, pod budnim okom orjunaških bioloških nasljednika, pomno bdije nad Hrvatskom. Ropski prostodušni hrvatski puk ponovo šuti, dok šutnja postaje hrvatskim grijehom… (Korišteni dijelovi iz knjige Masoni protiv Hrvatske)

https://lokalpatrioti-rijeka.com/…/srbi-u-dalmaciji-u…/

Kao reakcija na veliku represiju,  masovna  ubojstva Hrvata od srpskih žandara, četnika i hrvatskih orjunaša u Kraljevini Jugoslaviji, gdje su prve žrtve pale samo 4 dana nakon proglašenja 5. prosinca 1918, na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, krvoproliće nazvano Prosinačke žrtve, zatim Sibinjske žrtve, Gospičke žrtve i ubojstava niza istaknutih hrvatskih intelektualaca, (dr. Milana Šufflaya),  atentata na hrvatske zastupnike u Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928.  osnovan je ustaški pokret!

Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija, skraćeno UHRO,  osnovao je i vodio Ante Pavelić od 1929. godine  tijekom progonstva u Kraljevini Italiji. Pripadnike organizacije zvalo se ustašama po starijoj hrvatskoj riječi za pobunjenike ili ustanike. Kao naziv za pojedinoga člana kao i za cijelu organizaciju izabran je u spomen na ustaničke vojnike koji su se 1871. borili u rakovičkom ustanku pod Eugenom Kvaternikom za Hrvatsku neovisnu od Austro-Ugarske.

Po njihovu Ustavu u 13 točaka hrvatski je narod samosvojan i nema nikakve veze s bilo kojim drugim narodom. Osnovni cilj je stvaranje neovisne hrvatske države na njezinu cjelokupnom etničkom i povijesnom području. Bosna i Hercegovina bila je smatrana nerazdvojnim dijelom hrvatske države, a bosanskohercegovački muslimani dijelom hrvatskog naroda (»cvijet  hrvatskog naroda«). Rušenje Kraljevine Jugoslavije svim sredstvima smatrali su jedinim putem za ostvarenje svojega osnovnog cilja. Zastupali su gledište da taj cilj mogu postići samo oružanim ustankom (»revolucijom«)

https://hr.wikisource.org/…/Ustav_hrvatske…

Najveća ustaška akcija bio je atentat na kralja Aleksandra u Marseillesu godine 1934., u suradnji a Međunarodnom makedonskom revolucionarnom organizacijom.

Kraljevina Jugoslavija kapitulirala  je za tri dana pred Hitlerovim naletom u travnju 1941. nakon čega je podijeljena između Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske. Budući da je Maček otklonio njemačku ponudu da uspostavi neutralnu hrvatsku državu sa slobodnim transportom njemačke vojske prema Grčkoj, njemački su se predstavnici okrenuli ustašama.

Nezavisna Država Hrvatska – NDH, proglašena je 10. travnja 1941.

Teško je razlučiti je li grub odnos ustaša prema Srbima bio, a priori politika ili reakcija na četničke masakre nad Hrvatima koji su počeli već u travnju 1941.

Motivi  su  prvenstveno bili velikosrpsko-četnički zločini prema Hrvatima kojima je započela spirala zločina još u Odesi 1916.

Sukobi Hrvata i Srba počeli su i prije proglašenja NDH. Dva dana prije proglašenja NDH, 8. travnja1941., pobunila se 108. regimenta Kraljevske jugoslavenske vojske (Hrvati), jer nije željela braniti Jugoslaviju, pa je preuzela grad i proglasila hrvatsku državu. Četnici locirani oko Bjelovara odmah su reagirali ubojstvom 11 hrvatskih civila. Na to su se ustaše osvetili, i začarani se krug nastavio do kraja rata.

Drugi primjer iskrivljivanja i lažiranja hrvatske povijesti je pitanje koja je strana počela sa zločinima: ustaše (Hrvati) ili četnici (Srbi)? Pitanje je vrlo važno jer otvara mogućnost razumijevanja motiva za masovna ubojstva. Za razliku od pisanja povjesničara u vrijeme komunizma, Philip J. Cohen (američki Židov i bivši savjetnik Ujedinjenih naroda za Bosnu i Hercegovinu) objavio je da su Srbi počinili 11 neizazvanih masovnih zločina nad Hrvatima u NDH u travnju 1941., u kojima je ubijeno 246 hrvatskih civila.

Prva ubojstva Srba u NDH dogodila su se u selu Gudovac kraj Bjelovara,  28. travnja 1941., na mjestu gdje su se prethodno dogodili spomenuti zločini nad Hrvatima. Ustaše su za osvetu ubili 176 Srba.

Najpoznatije masovno ubojstvo Srba u NDH  i najviše zlorabljeno od SNV-a je ono u Glini u svibnju 1942., kad su ustaše ubili 260 Srba, osvećujući se za četnička ubojstva brojnih hrvatskih obitelji u tom području. Ustaški zločini nad Srbima razglašeni su u zlorabljeni od strane SNV-a i njihova predsjednika Milorada Pupovca, o njima se sve zna, ali se zato šutke sakrivaju inicijalni četnički zločini.

Homogena Srbija i Valerijanov memorandum

Stjepan Lozo, hrvatski povjesničar otkrio je Valerijanov memorandum, dokument Srpske Pravoslavne Crkve izdan 24. lipnja 1941. godine, kao potpora i propagandna poluga  projektu Stevana Moljevića „Homogena Srbija“, koji je zahtijevao uspostavu Velike Srbije izvršenjem genocida nad Hrvatima.

To je  dokument  Srpske Pravoslavne Crkve, episkopa Valerijana, vikara njegove svetosti Patrijarha koji je predan 9. srpnja 1941.godine njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Schroderu sa brojkom od 100 000 ubijenih Srba od strane NDH, te ponovno generalu Danckelmannu, u kolovozu 1941.godine sa 180 000 pobijenih Srba od strane NDH. da bi se brojka do kraja rujna 1941. godine popela na 300 000 ubijenih!

Taj pamflet, s 24 fotografije navodnih hrvatskih zvjerstava nad Srbima, u inozemstvo je donio dr. Miloš Sekulić, a fotografije su također bile krivotvorene. Nije isključeno, da su one djelo njemačke obavještajne službe. Na taj je dokument odgovorio dr. Rudolf Bićanić, memorandumom objavljenim u: Jugoslavenske vlade…, I., dok. 118., str. 257-268.; Bićanićevje tekst izazvao bijes srpskih ministara. (Usp. Milan Grol, Londonski dnevnik, Filip Višnjić, Beograd, 1990., str. 34-39. i d.)Upravo taj dr Miloš Sekulić bio je četnički kurir posebnog povjerenja Draže Mihailovića i upravo je on iznio klevetnički „Valerijanov memorandum SPC“ u inozemstvo, nakon čega je ta strašna kleveta Hrvata razglašena po čitavom svijetu. Taj Sekulić u svom izvješću vladi generala Simovića u listopadu 1941. godine sam izrijekom kazuje da do kraja lipnja i napada Njemačke na Sovjetski savez od strane Hrvata nije bilo „osim pojedinačnih slučajeva“ „nikakvog značajnijeg progona Srba“.

I samo logičkim zaključivanjem, ne može se u roku tri mjeseca ( od lipnja , do rujna 1941 godine) pobiti 300 000 ljudi!?

„Ta sramotna laž ostala je nad Hrvatima do dana današnjega“ (Stjepan Lozo)

Više od 15 godina splitski povjesničar Stjepan Lozo radio je na prikupljanju građe za knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.“ kojom razotkriva kako su Srbi izvršili genocid nad Hrvatima, a onda svoje žrtve optužili za zločin nad njima!

“Homogena Srbija“ je projekt,  etnički čiste Velike  Srbije , a da bi to postigli moraju izvršiti opći genocid nad Hrvatima i muslimanima. Dok je “Valerijanov memorandum“ propagandni alat za izvršenje takvog projekta.

Stevan Moljević, u Nikšiću, 30. juna 1941 godine, Četnički dokumenti iz Drugog svetskog rata Dokumenat se nalazi u omotu na kome piše: Dr St.[evan] M.foljević] »HOMOGENA SRBIJA«.http://www.znaci.net/zb/4_14_1_1.htm

„Osnovna greška u našem državnom uređenju bila je što 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etničko područje na kome Srbi žive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora.

Oni svoju istorisku misiju moraju ispuniti, a moći će to učiniti samo ako budu okupljeni u homogenoj Srbiji i okviru Jugoslavije koju će zadahnuti svojim duhom i dati joj svoj pečat. Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu, moraju prethodno imati hegemoniju u Jugoslaviji, a da imaju hegemoniju moraju se riješiti Hrvata i muslimana!“

Što reći na ovaj dokument, koji Srbiji daje pravo na etnički čistu Srbiju?  Pitam se sa kojim pravom, se Srbi postavljaju kao da su hrvatske zemlje dobili na poklon ili u dotu, kao da hrvatski narod ne postoji, svojataju prostor koji  nije njihov, niti su ga dobili . Jednostavno u toj svojoj mitologiji  i agresiji postali su  iracionalni! Na osnovu čega,  kojeg prava,  vide sebe kao jedini narod na ovom dijelu zemaljske kugle, koji ima pravo na državu i domovinu?

Dr Stevan Moljević (1883, Rudo- 1959 ,Srijemska Mitrovica), odvjetnik u Banjaluci, član Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribićevića, osnivač Francuskog i Engleskog kluba i predsjednik Srpskog kulturnog kluba u tom mjestu. 10, travnja 1941.godine  pobjegao je u Crnu Goru. Član je četničkog Centralnog nacionalnog komiteta (dalje: CNK) od kolovoza 1941. godine, do kraja siječnja 1944 ,godine.(Arhiv VII, Ca, k. 3, reg. br. 27/1). Član je Štaba četničke Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini ,(dalje: VK JVUO) početkom svibnja 1942. godine  uključen u tzv. civilni (politički) dio ) VK JVUO, u kome su se već nalazili Dragiša Vasić (potpredsjednik Srpskog kulturnog kluba u Beogradu) i dr. Mladen Žujović (član Republikanske stranke).

Po povratku VK JVUO iz Crne Gore u Srbiju (početkom ljeta  1943. godine ) preuzima ulogu političkog rukovoditelja  četničkog pokreta Draže Mihailovića (dalje: četnički pokret DM) i savjetnika Draže Mihailovića po političkim pitanjima (do tada je to bio Dragiša Vasić). Sa Dražom Mihailovićem organizira (krajem siječnja 1944) četnički kongres u Srbiji (Valjevo). Autor je više političkih dokumenata četničkog pokreta Draže Mihajlovića  (»Deklaracija od 1. i 12. 1943«, »Poruka Hrvatima«, Poruka Muslimanima«, »Pred nama je jedan put« i dr.). i sa njim ostao sve do razbijanja četničkih jedinica od strane NOVJ (kraj travnja 1945.godine. ) Vlastima FNRJ  predao se 3. rujna  1945. godine .Osuđen je na 20 godina robije i poslije  pomilovan (Arhiv VII, Ča, k. 260, reg. br. 26-2/1 i 34-2/1).

Nastavlja se..

Lili Benčik