Politički turizam pod šatorima: Bosna – zemlja kampova

Ovo je razmišljanje trebalo krenuti sasvim drugim tijekom – od, slijedom aktualnog događaja – terorističkog napada u Bosanskoj Krupi. Međutim, izaslanik HDZ-a BiH u Domu naroda Federalnog parlamenta general Ilija Nakić, gostujući u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosna, kazao je, uz ino, kako članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović govori da postoje mudžahedinski kampovi, ministar obrane Zukan Helez govori kako postoje ruski kampovi, a  za to su vrijeme „kampovi Hrvata“ u Oružanim snagama BiH.

 Pismom na pismo

„Sve ono što zakon prepoznaje Hrvati i hrvatska politika iza toga stoje i trebamo stajati“, drži Nakić podsjećajući i na nedavni „slučaj Karić“ – kada se sarajevska gradonačelnica u daljnjoj pripravi predizborne kampanje za načelnicu sarajevske Općine Centar fotografirala s dječakom u (maskirnoj) uniformi, što je, dakako, eklatantan primjer militarizacije djece. A na što uistinu treba podsjetiti nakon što se tek nešto stariji dječak od onoga što je uresio Benjamininu „predizbornu“ sliku, Elmir S. svetio hladnim oružjem policajcima u Bosanskoj Krupi zbog toga što, kako je objasnio (…) na društvenim mrežama, podržavaju cioniste koji ubijaju nevine muslimane.

No vratimo se – kampovima na koje nas je, evo, naputio general Nakić. Skupina zastupnika u državnom Parlamentu iz Republike Srpske pisala je 12. studenoga prošle godine američkom Kongresu i Europskom parlamentu tvrdeći kako je Bosna i Hercegovina već dugo utočište radikalnih islamista. Odmah potom njihovi kolege iz Federacije BiH na iste su adrese poslali pismo u kome su naveli kako najveću prijetnju miru u BiH ne predstavlja izmišljeni vjerski radikalizam, nego radnja i akcija dužnosnika SNSD-a od kojih je većina, s Miloradom Dodikom na čelu, na crnoj listi SAD-a i Velike Britanije. Dodatno je ovu priču zasolio Zukan Helez koji je 23. studenoga obznanio kako u BiH ima ruskih kampova. A onda se, u ulozi (konačnog) arbitra, oglasio i šef bh. diplomacije Elmedin Konaković: „Više vjerujem kolegi ministru obrane Zukanu da u BiH ima ruskih kampova, nego pismu parlamentaraca iz Banje Luke da u BiH ima mudžahedinskih kampova.“

Gdje li je Helez vidio Ruse?!

U proljeće ove godine Helez je nastavio svoju prošlogodišnju priču o Rusima. „U BiH je od početka rata u Ukrajini ušlo 14 000 Rusa, a u Srbiju oko 140 000. U Srbiji imate poligone za obučavanje, u BiH je bio jedan – na teritoriju RS-a, u istočnoj Bosni i ugašen je.“ Usprkos demantiranju ovih navoda i Beograda i Banje Luke, ministar obrane ostao je pri svome. No potkraj listopada ove godine, gotovo, dakle, godinu otkako je Helez otkrio Ruse, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine priopćilo je kako je s partnerskim agencijama ispitalo njegove navode te je nakon provjere 6. svibnja donesena naredba o neprovođenju istrage, jer nisu pronađeni dokazi koji bi ukazivali na postojanje osnova sumnje da je počinjeno „neko od kaznenih djela propisano Kaznenim zakonom BiH“, rečeno je u priopćenju od 25. listopada.

A kako su se u međuvremenu, neposredno prije tamošnjih izbora, oglasili i moldavski mediji, tvrdeći da se u RS-u obučavaju teroristi, Tužiteljstvo BiH je – u paketu – reagiralo i na ovu informaciju. Ukratko – nema podataka o obukama u BiH za terorističke napade u Moldaviji. Razočarani (bošnjački) mediji pitali su se zašto je Tužiteljstvo toliko čekalo. Jasno, mogu se stvari postaviti i tako… Ali, 24. listopada, samo dan prije negoli će Tužiteljstvo demantirati postojanje ruskih kampova, novopromovirani ekspert za terorizam Konaković ispalio je: „Točno je, imali smo ljude koji su dolazili u ime i na račun Ruske Federacije i obučavali su pripadnike moldavskih timova. Nemam točne dokaze ili primjere da su to bile neke vrste vojnih obuka, ali neke vrste obuka koje se tiču čak i organizacije nekih prosvjeda ili izlazaka na ulicu sigurno jesu. I za to postoje dokazi koje sam osobno vidio da su takve skupine operirale po BiH!“

A onda – Bosanska Krupa!

Demanti je stigao iz hrvatskih redova s, dakle, neutralne distance budući da su, vidjeli smo, (jedino) Hrvati nevini glede kampova. Član Zajedničke komisije za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije u BiH (OSA) Ilija Cvitanović kazao je kako ne postoje nikakvi kampovi. „U jednom trenutku u BiH su boravili sumnjivi državljani s istoka, ali nije riječ ni o kakvim kampovima. Utvrđuju su razlozi njihova boravka u BiH“, pojasnio je Cvitanović. Međutim, Helez nije odustajao, za Oslobođenje je ekskluzivno (…) svjedočio kako su ovi kampovi nakon njegova istupa u javnosti i prijave Tužiteljstvu BiH rasformirani. „Pokupili su prnje i prešli preko Drine. Tamo mogu bez ometanja provoditi svoje aktivnosti“, samodopadno će taj ministar tvrdeći ovoga puta kako su postojali ruski kampovi u okolici Rogatice i planine Maglić…

A, onda je u Bosanskoj Krupi „mirni i povučeni“ učenik elektrotehničke škole 25. listopada ubio jednog, a teško ranio drugog policajca. Jasno, kad padne mrtva glava, priča o (fantomskim…)  kampovima trebala bi pasti u drugi plan. Ipak, tek su rijetki bošnjački mediji ozbiljno shvatili o čemu je ovdje zapravo riječ. Usprkos čak i činjenici da je Tužiteljstvo Unsko-sanske županije zločin 14-godišnjaka okarakteriziralo terorističkim činom, s motivom: napad na instituciju, policijsko tijelo, s ciljem zastrašivanja stanovništva. Potom je istragu preuzelo Tužiteljstvo BiH, a žurno je sedam osumnjičenih osoba lišeno slobode. Iz Tužiteljstva su priopćili i kako su osumnjičeni pod istragom te da se dovode u izravnu vezu s maloljetnim počiniteljem, kao i procesom njegove indoktrinacije u okviru djelovanja vaninstitucionalnih vjerskih udruženja u okviru kojih se kretao i osumnjičeni izvršitelj.

Škola Kur’ana „kao takva“

Nakon dvodnevnog zadržavanja u pritvoru, 28. listopada osumnjičeni su, njih petorica, pušteni – uz mjere zabrane – na slobodu. A dvojica od njih su ekskulpirana. Tužitelj Ćazim Hasanspahić obrazložio je kako su mjere zabrane zatražene zbog provođenja istrage protiv ovih pet osoba koje su osumnjičene za kaznena djela terorizam i vrbovanje radi terorističkih aktivnosti. Slijedom čega bi se moglo kazati: Možda su prebrzo uhićeni, ali su, dojam je, još brže pušteni, pa makar i u kućni pritvor. Čemu je nedvojbeno kumovao i pritisak javnosti – od bivšega premijera Unsko-sanske županije Mustafe Ružnića do potpredsjednika SDA Harisa Zahiragića.Osobito je zanimljiva reakcija ovoga i inače bošnjačkog jastreba koji problematizira odluku Tužiteljstva da uhiti rečenu sedmoricu, među kojima su, veli, neki hafizi, profesori, policajci i pripadnici Armije BiH. „Vidio sam u pojedinim medijskim izvještajima da su neki od njih organizirali školu Kur’ana, a koju je navodno počinitelj ovog teškog kaznenog djela u nekoj fazi života pohađao? Je li organizacija škole Kur’ana kao takva kazneno djelo“, zapitao se Zahiragić?

Jasno, nije „kao takva“. No rezultati istrage, do kojih je došao sarajevski portal raport.ba,  svjedoče kako je mladi terorist pohađao i tu školu, ali je, kako je to potvrdio i ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić, bio pod snažnim utjecajem zaposlenika Policijske postaje Bosanska Krupa Hajrudina Šabića, povezanog s vehabijskim pokretom. Prema dokumentima kojima raspolaže rečeni portal, jasno je, također, kako je maloljetni E. S. pohađao paradžemat u Bosanskoj Krajini.

Tko (ni)je bio na sabahu?

Prema navodima Tužiteljstva BiH, Muharem Bajrić, Šabić i Dževdet Mujović, kao pripadnici vehabijske zajednice u Bosanskoj Krupi, formirali su Udruženje za afirmaciju pozitivnih vrijednosti pod nazivom Stepeni, koje je djelovalo u jednoj kući, a pri udruženju je postojala i škola Kur’ana. I ta škola i Udruženje djelovali su izvan službenih institucija Islamske zajednice BiH. Za Mujovića se navodi da je od ranije poznat kao sljedbenik radikalnih stavova šejha Jusufa Barčića koji je poginuo u prometnoj nesreći na području Tuzle 2007. i koji je važio za vođu radikalnih islamskih skupina u BiH u to vrijeme. Tužiteljstvo BiH je, navodi se, ustanovilo kako je na predavanjima u Udruženju Stepeni propagiran islamski radikalizam u BiH i u regiji, te da su predavanja držali i profesor Hakija Kanurić i Muharem Bajrić. Profesor Kanurić je, međutim, oslobođen sumnje za umiješanost u ovaj slučaj i pušten na slobodu.

Kada je uhićen, prema dokumentima kojima raspolaže raport, E.S. je uzvikivao: „Nek’ vas Allah sve kazni, ‘ko je od vas jutros bio na sabahu?“ A kada je odveden u prostorije za zadržavanje, uzviknuo je: „Zovem se S…, (naveo je prezime) uradio sam ovo u ime Allaha, jer Bosna podržava Izrael koji ubija muslimane u Palestini.“ I onda, odvjetnik Rusmir Karkin, nakon što je optuženima određen kućni pritvor, kaže kako je jedina poveznica njegovih branjenika i počinitelja to što je maloljetnik pohađao određene sate sufare. Ne bi bolje ni Zahiragić…

Zvono na društvenim mrežama?

I nakon svega, na gotovo istoj crti našli su se poglavar Islamske zajednice u BiH reis Husein ef. Kavazović i ministar sigurnosti. Efendija drži kako se djeca ne odvajaju od društvenih mreža, a pritom su emocionalno nezrela da bi sve ovo – našu društvenu realnost, valjda – mogla probaviti, a Nešić pak smatra kako bi se moralo razmisliti o donošenju zakona kojim bi se djeci mlađoj od 14 ili 16 godina zabranilo korištenje društvenih mreža.

Bojim se kako u slučaju Bosanska Krupa nije riječ o društvenim mrežama! Makar nas dosadašnja istraga upućuje na to.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo