Zdravko Gavran: Ukrajina, „ljudski faktor”, demografija i smisao ovako iscrpljujućeg rata

Na „ljudski faktor“ u ovom brutalnom i sve užasnijem rusko-ukrajinskom ratu svjetska javnost, pod utjecajem globalnih i nacionalnih medija, praktički više i ne misli. Svi su postali hladni analitičari, geopolitički stručnjaci i vojni stratezi – a sudbine milijuna ljudi kao da više nisu ni važne. Ukrajina se prazni od vlastita stanovništva, koje se od početka rata smanjilo za deset milijuna, dok je fertilitet spao na jedno dijete po ženi. O perspektivi života i blagostanja preostalih i preživjelih i tek rođenih u toj zemlji još se ne može ništa pouzdano reći. Sukobljeni blokovi i pobjeda u ratu za donositelje političkih odluka ključni su, a ne mizerna sudbina i tmurna perspektiva ukrajinskog naroda. Ujedinjeni narodi i Sveta Stolica možda su jedini važniji međunarodni subjekti koji još uvijek mare za ljude, za narode, kojih nema bez živih ljudi i bez rađanja novih. Humanistička crta u svjetskoj politici gotovo je totalno zanemarena. Tko se još sjeća ili citira maksimu: „Čovjek je naša najveća vrijednost!“? A javljaju se i legitimna pitanja o svrsi i smislu ovako dugotrajnog i iscrpljujućeg (prema obrambenog, i time pravednog) ukrajinskog ratovanja. I obrana zemlje uz žrtvovanje sve većeg dijela naroda ima svoje razumne granice. (To mjerilo vrijedi i za agresorsku, rusku stranu.)

U Ukrajini je rat. Ondje se masovno gine i stradava. Narod i zemlja trpe svakojake štete, krize i nevolje. Taj rat i opće stanje imaju, naravno, svoju vojnu, političku, geopolitičku, strategijsku, ekonomsku i druge dimenzije. O kojima se masovno govori i naprama kojima države, savezi i središta moći donose važne i krupne odluke i u djelo ih provode.

Milijarde ljudi pretvorile se u promatrače, navijače i analitičare ratnih i političkih zbivanja

Gotovo čitava svjetska javnost pretvorena je u milijarde promatrača ili navijača. Mnoštva su uživljena u zbivanja na bojišnici, u ofenzive i protuofenzive, udare i protuudare, u izvješća s ratišta, u pomicanja crte bojišnice na ovu ili onu stranu. Mnoštva prate što odlučuju važne metropole u pogledu pomaganja i slanja oružja, novaca i drugih potrepština, u pogledu provedbe i učinaka sankcija naprama Rusiji itd. Osobito se prate odluke i politike SAD-a, NATO-a, EU-a, a i isporuke oružja Rusiji iz Irana i Sjeverne Koreje, evo sada i vojnika iz te dalekoistočne azijske zemlje, poznate inače po svom militarizmu i diktaturi jedne dinastije. Pod povećalom je i ono što čine Kina, Turska i mnogi drugi.

Ne samo vojni, analitički, sigurnosni, geopolitički, obavještajni i ostali specijalci, nego i milijuni ostalih bave se, dakle, praćenjem vijesti i izvješća s ratnih i političkih poligona te analizama, predviđanjima i procjenama daljnjeg tijeka i ishoda već dugotrojna rusko-ukrajinskog oružanog sukoba, odnosno rusko-zapadnog obračuna. Koji nosi i dodatne rizike, koji može postati još gori, a i širi. Pritom, rijetko se tko uživljava u stanje ljudi na ratom pogođenim područjima, ili na onima koje bi rat tek mogao pogoditi. Malo koga zanima kako je u svemu tomu stotinama tisuća i milijunima vojnika i civila izravno ili neizravno pogođenih ratnih strahotama. Reportaže s terena vrlo su rijetke, i oskudne. Malo je komu pred očima, osim samih ’velikih politika’, to kako je sada, a bliži se zima, preostalim živim ljudima tamo. Malo je komu već dugo bitan ili presudan  „Ljudski faktor”. The Human Factor.

Greeneov roman o špijunima, međunarodnoj politici, ljubavi i međuljudskim odnosima

To je bio naslov jednoga od niza romana engleskog književnika i britanskog vojnog obavještajca Grahama Greenea (1904. – 1991.), špijunsko-ljubavnog i moralsko-psihološkog romana objavljenog g. 1978. Greene bijaše za vrijeme II. svjetskog rata unovačen za britansku vanjsku obavještajnu službu (MI6) i slan u druge zemlje, a već i prije putovao je kao publicist (?) u neke afričke i latinoameričke zemlje. Još prije toga je (g. 1926., pod utjecajem svoje buduće žene) postao i obraćenik na katolicizam. Temeljna pitanja ljudske sudbine odnosno teške egzistencijalne dvojbe i obrate u odnosima između glavnih likova romana, nerijetko ’posuđenih’ iz stvarnog života, s normama morala, odnosno mračnu stvarnost grijeha on je promatrao i analizirao u svjetlu vjere i etike. Na provjeri je bio i život i katoličko naučavanje o Bogu i čovjeku, dobru i zlu, grijehu i moralu (sam Greene poslije će sebe, skrenuvši ulijevo, opterećen životnim iskustvima i spoznajama, nazivati „katolički agnostik”). Njegovi romani iz nedvojbeno katoličkog razdoblja, s psihološkom i vjersko-etičkom dimenzijom i s razglabanjima o međunarodnoj politici i špijunaži, ujedno su sjajno pisani, nestereotipni špijunski romani, što im daje osobitu zanimljivost i višeslojnost, i po čemu je privlačio širok krug čitatelja širom svijeta. Više puta bio je nominiran za Nobelovu nagradu.

Temeljni zaplet u Greeneovu romanu „Ljudski faktor“ prouzročen je tajnim djelovanjem ruske obavještajne službe u Južnoj Africi, što je dovelo do raspada međusobno bliskih odnosa troje glavnih likova i do dospijeća britanskog obavještajca, koji je samo pomagao svom ruskom prijatelju zbog svoje žene kojoj je taj pomogao, u hladnoratovsku komunističku Moskvu. I do razočaranja komunističkim sustavom, razumije se. Lojalnom engleskom obavještajcu život se dramatično promijenio samo zato što je nastojao biti čovječan, a pritom nesvjestan da je time postao plijenom sovjetske obavještajne službe. Sve u svemu, politika je bila ta koja je temeljito poremetila živote i međusobne odnose glavnih likova. No vratimo se Ukrajini.

Ljudski gubitci i demografska katastrofa Ukrajine

Nedavno su objavljene procjene o ukupnim ljudskim gubitcima na objema stranama (poginuli i ranjeni) u dosadašnjem rusko-ukrajinskom ratu. Te se procjene međusobno razlikuju, no vjerojatno ne ćemo pogriješiti ako ustvrdimo da je na objema stranama bilo dosad zasigurno više od jednog milijuna poginulih i ranjenih. Strašna brojka, pogotovu ako se pođe s gledišta da je mir normalno, a rat ne-normalno stanje, to jest da se rat možda mogao (drukčijim politikama, diplomacijama, obavještajnih djelovanjima i ostalim sredstvima i metodama) izbjeći!

Najnoviji objavljeni podatci odnose se na demografsko stanje, zapravo na demografsku katastrofu Ukrajine. Kako je izvijestila Hina, stanovništvo Ukrajine smanjilo se za više od 10 milijuna ljudi od ruske invazije u veljači 2022. naovamo, što iznosi više od četvrtine predratnog stanovništva. To je danas, u utorak, objavio UN na usta direktorice Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda (UNFPA) Florence Bauer. Ona je tijekom brifinga za novinare u Ženevi, rekavši da iznosi podatke dobivene od ukrajinskih vlati, objasnila da je taj pad povezan s “kombinacijom čimbenika”.

Već prije rata u Ukrajina se sve više osjećala ’bijela kuga’. Bilježen je sve manji naravni prirast stanovništva, povezan s promjenom (liberalizacijom) načina i stila života, sa sve masovnijim odustajanjima od braka i rađanja djece, s kontracepcijom, pobačajima, ovisnostima, raširenom prostitucijom, neredom u društvu, siromaštvom i drugim razlozima. “Zemlja je imala jednu od najnižih stopa nataliteta u Europi. Velik broj ljudi već bijaše napustio zemlju kako bi okušao sve mogućnosti koje su im dostupne. Stanovništvo je starjelo, a ukupna se populacija smanjivala”, rekla je Bauer.

Dodala je kako takva situacija „nije netipična za istočnu Europu“, no da se “s velikom invazijom Rusije, koja je započela 2022., situacija u Ukrajini znatno pogoršala”. Stopa fertiliteta (plodnosti) pala je i trenutno iznosi oko jednog djeteta po ženi“  te je „jedna od najnižih u svijetu”, Ta je stopa više nego dvostruko ispod praga odnosno stope za minimalno obnavljanje populacije, a koja iznosi 2,1 živorođenog dijete po svakoj ženi u njezinoj fertilnoj dobi odnosno u njezinu životnom vijeku.

Doda li se tomu 6,7 milijuna ljudi koji su izbjegli iz Ukrajine, a i “znatan broj ljudi koji je poginuo zbog sukoba”, dođe se do brojke od 10 milijuna. A Ukrajina je prije rata, g. 2021., imala na teritorijima koje nisu kontrolirali Rusi i proruske snage na Krimu i u Donbasu, nepunih 37 milijuna. Znači da ih sada ima svega 27 milijuna, uključujući mnoge ranjene i invalidne. Još lani Reuters je iznio procjenu po kojoj je brojka preostalog stanovništva iznosila tada oko 28 milijuna.

„Ljudski faktor“, demografija i smisao ovako dugotrajnog i iscrpljujućeg rata

Na „ljudski faktor“ u ovom brutalnom i sve užasnijem rusko-ukrajinskom ratu svjetska javnost, pod utjecajem globalnih i nacionalnih medija, praktički više i ne misli. Svi su postali hladni analitičari, geopolitički stručnjaci i vojni stratezi – a sudbine milijuna ljudi kao da više nisu ni važne. Ukrajina se prazni od vlastita stanovništva, koje se od početka rata smanjilo za deset milijuna, dok je fertilitet spao na jedno dijete po ženi. O perspektivi života i blagostanja preostalih i preživjelih i tek rođenih u toj zemlji još se ne može ništa pouzdano reći. Sukobljeni blokovi i pobjeda u ratu za donositelje političkih odluka ključni su, a ne mizerna sudbina i tmurna perspektiva ukrajinskog naroda. Ujedinjeni narodi i Sveta Stolica možda su jedini važniji međunarodni subjekti koji još uvijek mare za ljude, za narode, kojih nema bez živih ljudi i bez rađanja novih. Humanistička crta u svjetskoj politici gotovo je totalno zanemarena. Tko se još sjeća ili citira maksimu: „Čovjek je naša najveća vrijednost!“? A javljaju se i legitimna pitanja o svrsi i smislu ovako dugotrajnog i iscrpljujućeg (prema obrambenog, i time pravednog) ukrajinskog ratovanja. I obrana zemlje uz žrtvovanje sve većeg dijela naroda ima svoje razumne granice. (To mjerilo vrijedi i za agresorsku, rusku stranu.)

Povezano:

Zdravko Gavran: Ukrajinska tragedija

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo