Anto Periša: Beogradski agent-provokator te velikosrpska propaganda i djelovanja u Hrvatskoj
Vrijeme:10 min, 49 sec
Zaključujući izlaganje, agent-provokator pohvalio je rad SNV-a i Pupovca, zaslužnih za izgradnju Srpskog kulturnog centra u Glini i u ostalim mjestima diljem Hrvatske, ukupno 40 centara (Plan Z40 umjesto Plana Z4, moglo bi se to i tako razumjeti), koje je financirala Vlada RH. Postavlja se pitanje, prvo, na osnovi čega je Vlada donijela tu odluku, drugo, koliko je to stajalo, treće, koja će biti uloga centarā, i četvrto, tko će plaćati održavanje. Čini se da je Plan Z40 važniji od obnove oštećenih kuća/zgrada u potresu. Nije li se taj novac mogao iskoristiti u nešto neusporedivo korisnije!? Jedno od objašnjenja jest to da je to jedan od ’strateških ciljeva’ kojima se često Plenković razmeće. Na početku svog mandata, negdje 2016., izjavio je da se zauzima za nacionalne manjine sa željom da se integriraju u hrvatsko društvo, iz čega proistječe financiranje njihovih aktivnosti i programa. Čini se da Plenković i njegovi HDZ-apartčici ne shvaćaju ili ne žele shvatiti da izdašnim financiranjem ustvari plaćamo nacionalne manjine da se ne integriraju. Takva politika promašuje svrhu na koju se poziva.
U Beogradu je 26. kolovoza ove godine., pođimo od tog trenutka u ovom sumarnu osvrtu, objavljena izvanredna, prijelomna, hitna vijest iliti ‘’breaking news’’ koja je glasila (izvorno na srpskomu):
’’EKSKLUZIVNO SAZNAJEMO: U kontraobaveštajnoj operaciji BIA uhapšen hrvatski špijun. Rano jutros na području grada Beograda, Bezbednosno-informativna agencija je u saradnji sa drugim nadležnim državnim organima sprovela kontraobaveštajnu operaciju na planu hapšenja hrvatskog špijuna.
Kako saznajemo, ova akcija je rezultat višemesečnog operativnog rada BIA i nastavak suzbijanja špijunskog i destruktivno-subverzivnog delovanja hrvatske obaveštajno-bezbednosne službe SOA.’’
Kako djeluje srbijanski obavještajni i propagandni stroj
Na vijest iz Beograda odmah su reagirali predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman i ravnatelj prozvane SOA-e, izjavljujući da uopće ne znaju tko je taj „uhapšeni špijun“. Međutim, srbijanski premijer Miloš Vučević tvrdio je da hrvatske službe znaju o kome je riječ, da je taj podrijetlom Srbin, da ne zna ima li hrvatsko državljanstvo te da će Srbija izaći s podatcima kad za to dođe vrijeme.
I najzad, po beogradskim medijima, BIA je nakon nekog vremena objavila da je otkrila o kome je riječ. Naime, na osnovi jednoga novinarskog teksta, u kojem je proglašen hrvatskim špijunom, stanoviti Damir Perčić pozvan je na razgovor u BIA-u. On je izjavio: „Nemam državljanstvo ni Mađarske ni Hrvatske, a 1991. i 1992. godinu proveo sam kao vojnik u Sloveniji i Hrvatskoj i mislim da sam zadužio ovu zemlju, a ne da budem optužen za ovako nešto.“
Ako je i otkriven identitet „hrvatskog špijuna“, i dalje ne znamo što se krije iza toga. Uzimajući u obzir velikosrpske metode za subverzije koje smo iskusili već odavno, a naročito uoči i za vrijeme Domovinskog rata, „hrvatski špijun“ nije ništa drugo nego smišljena operacija u skladu s ciljevima „srpskog sveta“. No tom se izmišljotinom poslužio već 2. rujna na Bledskom forumu predsjednik srbijanske vlade Vučević pred preneraženim Plenkovićem, koji je s indignacijom odbacio tu tvrdnju, nazvavši izmišljenog lika „Jetijem s Himalaje“. No nije bitna istina. U stalnoj informativnoj i hibridnoj agresiji na Hrvatsku i Hrvate bilo je u tom času najvažnije da se u prvi plan toga važnog međunarodnog skupa umjesto o „srpskom svetu“ raspravljalo o „hrvatskom špijunu“. Tako to redovito čini srbijanski propagandni stroj: laže, izmišlja, podmeće, konstruira. Pri čemu ne nailazi na tvrd službeni odgovor.
Da bi se SOA uopće bavila „špijunsko-destruktivno-subverzivnim“ djelovanjem u Srbiji, to zvuči nestvarno, iz jednostavnog razloga: mora se baviti četništvom u Hrvatskoj, na što je upozorila u izvještaju 2016:
„I dalje su aktivne organizacije i pristaše četničkih pokreta u državama okruženja. Pri tome postoje i kontakti prema istomišljenicima u RH te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskih ideoloških polazišta. Ono što zabrinjava jest da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH. A koje je sve više zamjećivano i među mlađom populacijom. Uz navedeno, pristaše četničkih pokreta zastupaju izrazito anti-NATO-ovske stavove.“
Porast četništva u Hrvatskoj
Od tada pa do danas svjedočimo porastu četništva u Hrvatskoj, koje se manifestira u raznim provokacijama kao što su: skidanje hrvatske zastave kod Knina prošle godine, drsko ponašanje i vrijeđanje hrvatske policije od srbijanskog glumca Sergeja Trifunovića u Splitu, i ove godine, krajem lipnja u Vojniću, kada se neki Miroljub K. (44), kako su izvijestili mediji (čak i ne znamo o kome je riječ jer je iz nekog razloga zaštićen), pijan zaletio u bicikliste iz nesnošljivosti prema Hrvatima, dakle iz etnički motivirane mržnje, iz šovinizma. Iz navedenog podatka o počinitelju uopće ne znamo o kome je riječ pa se postavlja pitanje zašto ga se štiti. Kad je u pitanju hrvatski branitelj, svi se podatci odmah objave. A osobito je promicanje četništva popularno na društvenim mrežama kao što su Whatsapp i Tik-Tok.
Jedan od razloga za četništvo u Hrvatskoj jest i činjenica da „nema zakona po kojem bi se [ono] sankcioniralo“, kako je to izjavio Milorad Pupovac prije nekoliko godina. Na žalost, to je jedan od apsurda hrvatskog pravosuđa, po kojem četništvo nije sankcionirano, a je li u međuvremenu donesen zakon po kojem bi bilo sankcionirano, nije mi poznato. Ali je zato protuzakonito ukazivati na četništvo, kao što svjedočimo u slučaju novinara Marka Juriča, pravomoćno osuđenog na 10 mjeseci zatvora uz dvije godine kušnje. On je u tv-emisiji, u siječnju 2016., ukazao na četništvo srpskih popova, između ostaloga Porfirija Perića, sadašnjeg patrijarha SPC-a, nakon što je postala dostupna snimka kako oni pjevaju četničke pjesme, i to u počast ratnom zločincu Momčiću Đujiću. Završavajući emisiju na satirički je način upozorio Zagrepčane da se pripaze četnika kad prolaze Cvjetnim trgom, zbog čega su ga Srpsko narodno vijeće i Pupovac tužili. U dva sudska procesa, vođena na tipično staljinistički način, kao što su se vodili poslije 1945., imputirano mu je ono što uopće nije rekao i zbog toga je osuđen.
Izvještaj SOA-e, izjava M. Pupovca te presuda M. Juriču jasno pokazuju da je četništvo u Hrvatskoj uzelo maha. Međutim, jedan od glavnih kreatora četništva jest Srpska pravoslavna crkva (SPC), čijom se, takoreći, infrastrukturom iliti logistikom koriste ostali protagonisti za svoje djelovanje. A „Srpska pravoslavna crkva“, kojoj pravoslavlje služi kao pokriće, ustvari je zločinačka organizacija, kako je to javno iznio prof. Josip Jurčević, saborski zastupnik.
Uloga SPC-a tijekom povijesti, a osobito u II. svjetskom ratu te uoči i za vrijeme Domovinskog rata, više je nego poznata. A njezin politički i zločinački karakter i uloga dobro se vide posljednjih godina i u Crnoj Gori.
U knjizi ’Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj’, objavljenoj g. 2000. u Beogradu, Milorad Tomanić iscrpno je opisao povijest i djelovanje SPC-a.
https://www.amazon.com/Books-Milorad-Tomanic/s?rh=n%3A283155%2Cp_27%3AMilorad+Tomanic
https://poslanica.weebly.com/knjiga-bdquosrpska-crkva-u-ratu-i-ratovi-u-njojldquo.html
Premreženost hrvatskih institucija nelustriranim jugo-četničkim kadrovima
Osim četništva koje je vidljivije opasnija je, na što dugo ukazuje prof. Jurčević, premreženost hrvatskih institucija (agencija, ministarstava, pravosuđa), nelustriranim jugo-četničkim kadrovima. Uz njih još su i bivši teroristi iz tzv. SAO Krajine zahvaljujući HDZ-SDSS koaliciji tako da mjesto tajnika u državnoj agenciji, primjerice, dobije ’tobdžija’ (hrv. topnik) koji je ispaljivao granate na hrvatska naselja. Osim ’tobdžije’ izvrsno se snašao i jedan snajperist, predsjednik općinskog SDSS-a, nedavno uhićen za ratni zločin nad Hrvatima 1991., 34 godine nakon počinjenihnedjela. Uzgred, na vijest o uhićenju snajperista Milorad Pupovac bio je „zatečen“, što je čudno kada se zna da se za to znalo već 2019. Uzme li se u obzir stanje u pravosuđu te iskustvo u procesuiranju srbočetničkih terorista, ne će biti iznenađenje ako snajperist bude i oslobođen, primjerice zbog nedostatka dokaza.
S velikosrpskim provokacijama o kojima je bilo riječi hrvatska je javnost manje-više upoznata. No ima jedna koja prolazi nezamijećena. O čemu je riječ? Poznato je da Srpsko narodno vijeće (SNV) često obilježava godišnjice izmišljenih ili navodnih zločina nad Srbima u ND Hrvatskoj i da ta obilježavanja izdašno financira Vlada RH . Uz Jasenovac, kao „najveće stratište“, tu su Jadovno, Banski Grabovac, Dječji logor u Sisku, Glina i dr. Osim članova SNV-a, SDSS-a i Documente iz Beograda, dolazi stanoviti Veran Matić, koji je, kako ga predstavljaju, „specijalni izaslanik predsjednika Republike Srbije za rješavanje pitanja nestalih sa Republikom Hrvatskom“. Ustvari, on je agent-provokator zadužen za velikosrpsko propagiranje ciljeva „srpskog sveta“. I u tom svojstvu došao je u Glinu, na 83. godišnjicu, kako je poznato, ustaškog pokolja u pravoslavnoj crkvi u Glini, koji se navodno dogodio 29. srpnja 1941. Kao glavni govornik održao je „čas iz istorije“, u kojem je selektivno isticao dobro poznate velikosrpske laži o genocidu ustaške ND Hrvatske nad Srbima, Židovima i Romima, o negiranju ustaških zločina, o antifašizmu…
https://www.portalnovosti.com/nazor-je-u-partizane-otisao-zbog-istrebljenja-srba-i-zidova
Osvrćući se na stradanje Srba u glinskoj crkvi, nije izbjegao ni ’’mesta stradanja u ratu od 1991.-1995.’’, na koja, kako reče, gledamo kao na „mesta za novu odgovornost jednih prema drugima…“ Zanimljivo, da „specijalni izaslanik“ nije spomenuo govor Aleksandra Vučića, u ožujku 1995., kada je pobunjene srpske teroriste u istoj toj Glini odlučno uvjeravao: „…Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska, nikada Banija neće nazad u Hrvatsku… Vi znate da ćete živeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, tu odstupavanja više neće biti.“ Naravno, u pomno pripremljenom izlaganju, koje mu je, vjerojatno, napisao Pupovac, nije se smio spomenuti Vučićev govor. Uzgred, mogli su prikazati snimku sa skupa (dostupno na YouTube-u) kojemu je nazočio i ratni zločinac Vojislav Šešelj.
Beogradski agent-provokator uči hrvatske Srbe povijesti Hrvatske
Agent-provokator ’očito’ ne zna za Vučićev govor pa se zato radije upustio u „istorijske“ događaje. Jedan od tih je i hrvatska himna Lijepa naša domovino, koju je, eto, komponirao Srbin Josif Runjanin. Istaknuo je da su „tu pesmu pevali zajedno Srbi i Hrvati“. Ako su ju tada „pevali“ zajedno, bilo bi poželjno da nam agent-provokator i Pupovac objasne zašto to ne čine danas. Ne čine zato što većina Srba, kojima je vožd Pupovac, ne prihvaća Hrvatsku kao svoju domovinu. No, nije upitno i povijesno je potvrđeno da Josif Runjanin, po kojemu je nazvan Srpski kulturni centar u Glini, nije bio Srbin, nego je bio Hrvat, Josip Runjanin, pravoslavne vjere.
Zaključujući izlaganje, agent-provokator pohvalio je rad SNV-a i Pupovca, zaslužnih za izgradnju Srpskog kulturnog centra u Glini i u ostalim mjestima diljem Hrvatske, ukupno 40 centara (Plan Z40 umjesto Plana Z4, moglo bi se to i tako razumjeti), koje je financirala Vlada RH. Postavlja se pitanje, prvo, na osnovi čega je Vlada donijela tu odluku, drugo, koliko je to stajalo, treće, koja će biti uloga centarā, i četvrto, tko će plaćati održavanje. Čini se da je Plan Z40 važniji od obnove oštećenih kuća/zgrada u potresu. Nije li se taj novac mogao iskoristiti u nešto neusporedivo korisnije!? Jedno od objašnjenja jest to da je to jedan od ’strateških ciljeva’ kojima se često Plenković razmeće. Na početku svog mandata, negdje 2016., izjavio je da se zauzima za nacionalne manjine sa željom da se integriraju u hrvatsko društvo, iz čega proistječe financiranje njihovih aktivnosti i programa. Čini se da Plenković i njegovi HDZ-apartčici ne shvaćaju ili ne žele shvatiti da izdašnim financiranjem ustvari plaćamo nacionalne manjine da se ne integriraju. Takva politika promašuje svrhu na koju se poziva.
Otkriće dr. Stjepana Razuma o tobožnjem “ustaškom pokolju u glinskoj crkvi” g. 1941.
A što se tiče spomenutog ‘ustaškog pokolja u pravoslavnoj crkvi u Glini, 29. srpnja 1941.’, dugo je bila poznata i širena samo jedna verzija, slično kao i za druge događaje iz II. svjetskog rata. Naime, po velikosrpskoj propagandi i lažima, u pravoslavnoj crkvi u Glinu ustaše su pobile oko tisuću Srba. No u svom znanstvenom radu povjesničar dr. Stjepan Razum pobio je nametnutu/lažnu verziju koju promiču SNV, Documenta i drugi protagonisti ‘srpskog sveta’.
(Stjepan Razum. Rezultati iztraživanja Karla Lipaka o događaju u Glini, Tkalčić, 26./2022., 625-661.)
Svoj rad dr. Razum predočio je na znanstvenom skupu ‘Što se uistinu dogodilo u glinskoj srpskopravoslavnoj crkvi između 29./30. srpnja i 4./5. kolovoza 1941. – svjedočanstva i kultura sjećanja’, održanom 29. lipnja 2012., na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dovoljno je navesti samo sljedeći dio iz rada koji pobija srpske laži:
‘U ovom radu bavim se nekim načelnim pitanjima, koja su podkriepljena mnogim pojedinačnim podatcima. No, žarište rada je t.zv. “pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi”, dokazujući da pokolja u crkvi nije bilo, pogotovo ne planiranoga pokolja. Pokolja je, nažalost, bilo, ali nad izkopanim jamama u Prekopi i na putu prema Novom Selu Glinskom. U crkvi su se dogodila dva ubojstva, poznata imenom i prezimenom, i tri ubojstva na tornju crkve’.
Za one koji se ne slažu s rezultatima tog istraživanja dr. Razum im je dao prigodu da ga ospore nakon što prouče rad koji je javno dostupan.
HIC RHODUS, HIC SALTA!
Anto Periša/Hrvatsko nebo
