Homilija/Kršćanin i brak, bračne kušnje, raspadi braka i svjedočenje za Krista u svijetu

Što je u središtu današnjih misnih čitanja, na 27. nedjelju kroz godinu B? Propovjednik na portalu Patrologija kaže da su to bračni izazovi i kušnje, u ovo doba kada se toliki brakovi raspadaju kao mjehuri od sapunice. Što znači biti u braku i biti Kristov? Što znači biti Kristvo svjedok u današnjem svijetu? – To znači imati odgovornost pred Bogom, ljubiti jedno drugo bezuvjetno i time se vratiti na ’izvorne postavke’ Stvaranja.

Sveti nam je Marko ostavio u današnjem evanđeoskom odlomku jedno svjedoštvo, ali i ostali evanđelisti u svojim su evanđeljima to potvrdili: da su farizeji često kušali Isusa želeći ga uhvatiti u riječi, ili pak u nekom nauku koji bi bio u raskoraku s njihovim pogledom na svijet i život. Središnje današnjeg spora ticalo se braka, to jest mogućnosti da muž otpusti ženu: A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?” Polazeći od pojavnosti onoga što se događa u ljudskoj praksi, postavili su mu to pitanje bilo da su htjeli ili okrenuti ga protiv ljudi, to jest ljude protiv njega, ili pak da su htjeli okrenuti ga protiv Mojsijeva Zakona. Upravo zato što je prozreo njihove namjere, upitao ih je što je o tome rekao Mojsije. Kao dobri legalisti znali su da im je Mojsije to dopustio, no očito nikada nisu išli dalje od toga da traže dublji smisao. Bili su zadovoljni tim dopuštenjem, pa zato nisu htjeli ‘kopati’ dalje da otkriju pravi sadržaj Božjega plana, te razloge takva dopuštenja koje je Mojsije zapisao u svojim knjigama.

Bračne poteškoći, razvodi, odgovornost za druge i pred Bogom

U zaleđu svega stajale su bračne poteškoći i nesnalaženja koja su dovodila do međusobnog nerazumijevanja supružnika. Najlakši način rješavanja bračnih kriza ljudima je bio prekidanje bračnih odnosa i zajedništva, što je dovodilo do razlaza. A da stvar bude službenija, muž je ženi davao otpusno pismo, čime je i omogućivao da i jedno i drugo idu nesmetano svojim putem, te da slobodno sklapaju nove veze. Nisu se pitali jesu li jedno drugo time nanijeli dodatne rane i otežali životnu situaciju, pa ni što su time učinili svojoj djeci i obiteljima. Nisu se pitali mogu li pronaći načina da se u Bogu vrate jedno drugome, te da prime savjet od Boga za budući život, jer u ovakvim situacijama ljudski savjeti i ljudske odluke nisu dostatni.

Stoga iz Isusovih riječi iščitavamo da bračni život nije samo pitanje biološke okrenutosti muškarca prema ženi i obrnuto, već je riječ o prihvaćanju odgovornosti pred Bogom za spasenje onog drugoga. Tko toga nije svjestan, svede odnose u braku na tehnički suživot ili funkcioniranje, a oni to ne bi smjeli biti, već bi morali u prvom redu biti vođeni snažnim osjećajem za Boga i za spasenje. Upravo to pokazuju njegove riječi kojima vjerodostojno tumači Božji iskonski plan koji su ljudi izokrenuli do mjere da je i Mojsije bio prisiljen ‘napisati takvu zapovijed zbog okorjelosti srca njihova’. No vidimo da Isus nije za to da praksa određenog broja ljudi, pa taman to bila većina, diktira odnose u braku. A ljudi upravo to žele, da njihovo iskrivljeno poimanje koje je prešlo u praksu bude valjan razlog usklađivanja zakona s njihovom tvrdokornošću.

Nešto slično se događa i danas, kada suvremeni čovjek ima izliku napretka. Uvjeren je da je nadišao jednoženstvo i da je pitanje bračne vjernosti do vječnosti danas nadiđeno, te da je to bio oblik bračnoga života za neka prijašnja vremena. Zato ljudi danas ne žele poštivati zakonske odredbe koji nisu sami sebi propisali sukladno okorjelosti svoga srca, pa niti ako takve odredbe dolaze od Boga. Uvjereni su da se čovjek danas promijenio, te da treba imati u vidu njegovo promijenjeno stanje. Navodno bio bi drukčiji – napredniji nego prije, te za njega ne bi vrijedili zakoni iz davnih vremena. On bi danas htio imati svoja prava koja mu nitko ne bi smio onemogućiti. Danas bi trebalo uvažavati i njegovo nesnalaženje i neuspjeh u jednom braku, te mu omogućiti rastave i sastavljanje u nekim drugim, novim vezama, a da on sam sebi neće kritički pristupiti i preispitati se je li on možda odgovoran za sve to neozbiljnim stavom prema Božjem nauku i prema vlastitom životu.

Vraćanje čovjeka na ’izvorne postavke’ Stvaranja

Tako su reagirali ljudi i nekada u Gospodinovo vrijeme kada su ga farizeji kušali postavljajući mu ovo pitanje o bračnim izazovima i kušnjama. No Isus ne pristaje na to da zakonodavstvo ozakonjuje ljudske niske težnje ili pogreške. Jer to nije izvor spasenja, a ni sreće. Gospodin prije svega hoće da ljudi razmatraju Božju volju, te da se naprama njoj usklađuju, te ih zato poučava onomu što je bilo od početka, to jest od stvaranja, kada Bog daje svoj plan za čovjeka. On ne smatra da su za čovjeka mjerodavne devijacije koje nastaju s vremenom, iz ljudske slabosti i okorjelosti, već mjerodavna mora biti Božja riječ, koja jedina vodi čovjeka do spasenja. Glede toga on kao da čovjeka vraća na one izvorne postavke, potičući ih da se sami usklađuju s voljom Božjom, bez obzira što sve zakon dopuštao ili omogućivao. Jer bračna se zajednica ne ostvaruje po provođenju zakona, već po predanju u ljubavi jedno drugome do mjere da postanu jedno dušom i tijelom.

Gospodin hrani njihovo zajedništvo

Njegov nauk je i putokaz nadvladavanja bračnih kušnji koje prate mnoge brakove, te su kršćani i danas pozvani ostaviti svjedoštvo svijetu novoga života, života preporođena Isusovom riječju, te sposobna vratiti se na izvore postojanja i braka, a to je Božja ljubav kojom on združuje muškarca i ženu u neponovljivo zajedništvo u kojemu trebaju prionuti jedno uz drugo do mjere da ostave i oca i majku kako bi bili istinski jedno. Stoga tko želi ispravno i punim plućima i s odgovornošću živjeti bračno zajedništvo, to će najjednostavnije činiti slušajući glas Gospodinov. Jer Gospodin ih ne prepušta hladnom i zakonodavnom odnosu, već hrani njihovo zajedništvo svojom ljubavlju, te to mora biti glavno nastojanje i najvažniji naglasak bračnoga života. Gospodin Isus i njegov nauk istinski su ključ pravoga zajedništva među supružnicima i nadilaženja svih vremenitih kušnji sve do vječne nagrade i vječnoga zajedništva u nebesima.

Patrologija/Hrvatsko nebo