Potomci hrvatskih iseljenika pozivaju se na “pravo krvi” jer žele EU putovnicu

Prije toga Hrvatska je zahtijevala od podnositelja zahtjeva koji su mogli dokazati svoje nasljeđe iz Hrvatske da polažu ispit iz poznavanja jezika, između ostalih kvalifikacija, kako bi mogli podnijeti zahtjev za državljanstvo.

Pradjed Lise Wixon koja živi u New Yorku u Ameriku je doputovao 1906. iz Rijeke, odakle se otisnuo brodom u potragu za boljim životom. Zahvaljujuću njemu, književnica Lisa može doći do hrvatske putovnice, a time i slobodno kretanje zemljama članicama Europske unije. Priču o Lisi Wixon objavio je putopisac Terry Ward na portalu CNN Travel, opisujući tzv. pravo krvi (jus sanguinis) za stjecanje državljanstva. Hrvatska je, piše Ward, koji i sam ima pretke u Italiji, točnije prapradjeda po ocu, 2020. godine pojednostavila neke uvjete za državljanstvo po podrijetlu, za razliku od tzv. prava na zemlju (jus solis), koje to pravo daje samo na mjestu rođenja neke osobe.

Prije toga Hrvatska je zahtijevala od podnositelja zahtjeva koji su mogli dokazati svoje nasljeđe iz Hrvatske da polažu ispit iz poznavanja jezika, između ostalih kvalifikacija, kako bi mogli podnijeti zahtjev za državljanstvo. – Kao zaposlena mama i netko tko nema vremena otići živjeti u Hrvatsku, nisam mogla zamisliti da ću tečno govoriti hrvatski. Činilo mi se to previše zastrašujućim – rekla je Wixon, koji pet do šest tjedana godišnje provodi u Europi. Nakon što se ove godine vratila s putovanja u Irsku i Francusku, odlučila je pronaći način kako da duže ostane u Europi, pa je pretraživanjem interneta doznala da je Hrvatska ukinula uvjet o poznavanju jezika za kandidate za “jus sanguinis”. Angažirala je odvjetnika koji joj je pomogao u papirologiji, kako bi se izbjegla bilo kakva kašnjenja u procesu. Sličnu mogućnost nude još neke europske države, navodi Ward. – Većina zemalja EU-a dopustit će državljanstvo na temelju podrijetla, ali točni uvjeti prihvatljivosti uvelike se razlikuju od zemlje do zemlje – rekla je Sophie Jo Wasson iz ureda imigracijske pravne tvrtke Fragomen.

– Prema našem iskustvu, najprometnije rute su Italija, Španjolska, Austrija, Poljska, Irska i Rumunjska – rekla je za CNN i dodala kako su Češka, Mađarska i Hrvatska među zemljama koje nude put do državljanstva putem prava krvi. Svaka država ima vlastite kriterije za državljanstvo na temelju podrijetla, a obrada zahtjeva može potrajati godinu ili dvije, pa i više. Ne postoje generacijska ograničenja u tome koliko se daleko unatrag može pratiti obiteljsko stablo kako bi se nekoga moglo uzeti u obzir za hrvatsko državljanstvo. No, ako je predak, tumači Wasson, podnositelja zahtjeva emigrirao iz Hrvatske nakon 8. listopada 1991. ili se preselio u zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, ne može po toj osnovi tražiti hrvatsko državljanstvo.

Irska dopušta državljanstvo po podrijetlu od roditelja ili bake i djeda rođenih na otoku. Djeca čiji su roditelji rođeni u Irskoj automatski imaju pravo podnijeti zahtjev za irsku putovnicu i mogu se jednostavno prijaviti online. Unuci pak prvo moraju podnijeti zahtjev za irsko državljanstvo kroz propisani proces preko Ministarstva vanjskih poslova. Njemačka nudi državljanstvo ljudima koji mogu dokazati da su njihovi preci bili bivši njemački državljani koje su nacisti progonili između 30. siječnja 1933. i 8. svibnja 1945. i time im oduzeli državljanstvo. Austrija također nudi pojednostavljen put do državljanstva za potomke ljudi koji su bili prisiljeni pobjeći za vrijeme nacističkog režima.

– Relevantni predak ne mora biti sam Austrijanac, ali mora biti stanovnik Austrije prije bijega i biti državljanin bivšeg Austro-Ugarskog carstva – rekla je. Mađarski zakon o “jus sanguinis” pojednostavljen je 2011. kako bi se proširio na ljude koji žive u regijama koje su ranije bile dio Mađarske te potomke Mađara koji govore mađarski jezik, a mogu pružiti podastrijeti dokaz o mađarskom podrijetlu. Ferenc G. Koszorus nedavno je dobio mađarsko državljanstvo, a američki je državljanin iz Washingtona. Njegov djed je rođen u Mađarskoj i služio je kao pukovnik u mađarskoj vojsci, no bio je prisiljen pobjeći iz zemlje tijekom Drugog svjetskog rata nakon što je njegova Prva oklopna divizija spriječila državni udar pronacističkih snaga. Zaslužan je za spašavanje tisuća mađarskih Židova od deportacije u nacističke logore smrti. U Italiji je uvjet za prijavu je da je predak rođen ili već živio u Italiji nakon 17. ožujka 1861., kada je nastala moderna talijanska država, piše Ward. Privatna Facebook grupa pod nazivom “Dvojno američko-talijansko državljanstvo” ima više od 70.000 članova. I neke baltičke zemlje također nude put do državljanstva.

Janna Graber iz Colorada, urednica Go World Travel Magazina, imala je djeda rođenog u Rigi u Latviji. Tijekom Prvog svjetskog rata kao 14-godišnjak je ostao odvojen od obitelji i 1919. završio u SAD-u. Sada Janna traži latvijsko državljanstvo preko djeda. Janna Graber traži latvijsko državljanstvo preko svog djeda. Obično je najveća prepreka prikupljanje i ovjera potrebnih dokumenata. Klijenti agencija koje pomažu u stjecanju državljanstva često se muče s dobivanjem točne i potpune dokumentacije o rođenju, vjenčanju ili druge osobne dokumente, osobito ako su dokumenti stari ili izgubljeni. Wasson je onima koji znaju da vuku porijeklo iz Europe, dala i nekoliko savjeta.

– Naš najbolji savjet za one koji započinju proces je da provedu vrijeme istražujući svoju lozu ili čak kontaktirajući genealoga – rekla je. Ljudi koji traže europsko državljanstvo morat će saznati što je više moguće o svojim precima. Mnogi dolaze u Nacionalni muzej imigracije Ellis Island na otoku Ellis u New Yorku, kamo su stizali imigranti iz Europe. – Možemo pretraživati ​​lokalne matične urede i gradske vijećnice u potrazi za kopijama matičnih knjiga, ali bez točnih informacija te pretrage neće biti uspješne – istaknula je Wasson. Na tom putu do druge putovnice mogli biste naučiti mnogo o sebi, zaključuje putopisac Ward koji živi u Tampi na Floridi.