Hrvatske udruge traže da sudovi u BiH i regiji isprave nepravdu Haaga

Različiti zakoni

To znači da pravosudna tijela država ustupaju predmete drugim državama ovisno o tome gdje se osumnjičeni za zločine nalaze kako bi se konačno zadovoljila pravda. Na sastanku su, međutim, predstavnici bošnjačkih stradalničkih udruga isključivo inzistirali da se procesuiraju osumnjičeni na području Srbije i Hrvatske, na što su reagirali hrvatski predstavnici inzistirajući da isto pravilo vrijedi i za druge države u kojima su se sakrili osumnjičeni za ratne zločine. Ponajprije u Turskoj te drugim državama u kojima se veliki broj osumnjičenika lažno prijavio skrivajući se od progona. Čelnici udruge nositelja ratnih odličja i hrvatskih logoraša poduprli su nekažnjivost osumnjičenih za ratne zločine, ali su se usprotivili da se po različitim odredbama kaznenoga zakona iz bivše Jugoslavije i BiH procesuira osumnjičene. I to isključivo ovisno o tome kojoj su od vojnih formacija pripadali. Svejedno, smatraju da je posao koji je preostao lokalnim pravosuđima jako opsežan s obzirom na to su brojni slučajevi ratnih zločina prema Hrvatima ostali neprocesuirani. Dapače, Haaško tužiteljstvo i Sud ostali su nijemi. – Unatoč tome što je proteklo gotovo 30 godina od završetka rata, smatramo kako se svi slučajevi ratnih zločina moraju rasvijetliti. Jednako tako, ako ne još važnije, jest da se konačno procesuiraju ratni zločini počinjeni nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini za koje su Haaško tužiteljstvo i Haaški sud ostali nijemi i slijepi – naveli su u priopćenju nakon jučerašnjeg sastanka. Naveli su kako postoje na deseci slučajeva gdje hrvatske žrtve nisu bile obuhvaćene optužnicom ni presudom.

Ostali nijemi

To su Grabovica, Uzdol, Doljani, Hudutsko, Trusina, Orlište, Bugojno, Maline, Buhine Kuće, Busovačke staje, Križančevo Selo, Dusina, Šušanj, Miletići, Čukle, Krpeljići, Vitez (ubijeno osmero djece), likvidacije trojice sinova i supruga Anice Jurić i Serafine Lauš, Drenovnik, Kiseljak (kod Žepča), Zabilje, Vareš, ubojstvo gvardijana i zamjenika samostana u Fojnici, ritualna ubojstva koja su počinili mudžahedini, zločini na području Kotor Varoši, Briševa, Bosanske Posavine… Ili pak postojanje 331 logora u kojima su ubijani i mučeni Hrvati te etničko čišćenje više od 300.000 Hrvata – naveli su u priopćenju. Upozorili su kako su za hrvatske žrtve u Domovinskom ratu u BiH Haaško tužiteljstvo i Haaški sud očigledno imali drukčije kriterije. – Nisu se uklapali u stvorene stereotipe, političke i druge projekcije, dok su pak protiv hrvatskih dužnosnika i pripadnika HVO-a donosili političke i pristrane presude – naveli su. Predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Herceg Bosne Lazar Martinović i predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini Miroslav Zelić, kao predstavnici Koordinacije udruga Domovinskog rata HVO-a, očekuju da će se procesuiranjem ratnih zločina u BiH i zemljama susjedstva ispraviti dio nepravde koju je svojim nečinjenjem počinio Haaški sud te ostao nijem na stotine nevinih žrtava. – No, mi nismo na njih zaboravili i ostaje nam trajni zalog raditi i tražiti istinu te zahtijevati pravdu – stoji na kraju priopćenja iz Koordinacije udruga Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane Herceg Bosne.