Eh, što je CIA nekad lijepo pisala…

Vrijeme:7 min, 34 sec

 

Prvi američki obavještajac na brdovitom Balkanu

CIA-in dokument iz 1970. naslovljen je Jugoslavija – potrošen oblik, što su, doduše, Amerikanci posudili od Milovana Đilasa, komunističkog disidenta koji je i prije „Tvrtke“ znao kamo ide Brozova tvorevina. A BiH su nekoć tepali kako je Jugoslavija u malom…

Baš kao u filmovima o Jamesu Bondu, posjet šefa američke Središnje obavještajne agencije (CIA) brdovitom Balkanu, njegovim točnije dijelovima gdje je miris baruta kronično prisutan, nije mogao proći bez stanovite tajnovitosti, misterije čak. Tako je Radio Slobodna Evropa u prištinskoj međunarodnoj zračnoj luci detektirao američki vojni zrakoplov kojim je William Burns navodno dan-dva ranije putovao u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Međutim, u Veleposlanstvu SAD-a u Prištini nisu odgovorili na pitanje RSE posjećuje li (to) prvi čovjek tvrtke što stoluje u Virginiji Kosovo?! A ni Ministarstvo unutarnjih poslova te potencijalne zemlje domaćina visokoga gosta su slijedili (američku) omertu glede ovoga slučaja.

Povratak na mjesto zločina

Tako je bilo i sa Srbijom – slijedom čega Politika, primjerice, piše kako nema niti jednog opipljivog dokaza da je šef CIA-e uopće boravio u balkanskoj Casablanci. A da bi se misterij podigao na višu razinu, piše taj beogradski dnevnik, vodeći mediji u Srbiji nisu objavili niti slova o dolasku (valjda…) najobavještajnijeg čovjeka na svijetu. No, zato su se raspisali mediji s adresom u multi-kulti bastionu.

Započinjući svoj tekst o posjetu „old boya“ iz Langleya, Klix podsjeća kako je taj aktualni gost, tada pomoćnik američkog državnog tajnika, već bio ispod Trebevića 2012. te kako je tada izjavio omiljenu frazu više-manje svih sarajevskih gostiju: „Na svim svojim sastancima jasno sam kazao da ostajemo čvrsto privrženi i da pružamo podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH i Daytonskom mirovnom sporazumu.“

Na što bi se – s ove vremenske distance – moglo samo citirati Aksentija Topalovića: „Ala je opravio, svaka mu čast!“ Pitanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta danas je, naime, aktualnije negoli prije evo 12 godina, uz svu tu američku čvrstu privrženost. Slijedom čega je nekako bilo logično zaključiti kako je Burns u glavni grad Tisućljetne i Nedjeljive banuo baš zato što je k tomu uistinu tako. Nije, međutim, ta okolnost zbunila rečeni portal pa se, kako bi učvrstio gradivo, pozvao na neimenovanog dužnosnika američke Vlade, koji je potvrdio kako je taj važni Amerikanac sa svojim sarajevskim domaćinima razgovarao o zabrinjavajućoj secesionističkoj retorici predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika te vlade toga entiteta.

Potaknut će Baja Bošnjake

Ne vjerujem kako postoji ijedan „američki dužnosnik“ koji bi bilo kojem ovdašnjem portalu referirao o čemu se govorilo na bilo kojem sastanku bilo kojeg – a nekamo li prvog – dužnosnika CIA-e.

Ipak, treba kazati kako je američka Nacionalna obavještajna služba (DNI) u ožujku ove godine objavila Godišnju procjenu prijetnji u kojoj je spomenut eresovski vožd koji, ocjenjeno je, radi na odcjepljenju RS-a, što bi, upozorava se, moglo „potaknuti čelnike bošnjačkog (bosansko-muslimanskog) stanovništva da osnaže vlastite kapacitete zaštite interesa i možda dovesti do nasilnih sukoba koji bi mogli nadvladati mirovne snage“.  Doda li se tomu kako je stari Dodikov prijatelj Michael Murphy još u lipnju „obnarodovao“ kako čelnik RS-a najavama odcjepljenja RS-a prijeti interesima SAD-a u BiH te što se, prije i nakon toga, secesionist iz Laktaša nagovorio tome američkome veleposlaniku u BiH, nameće se pitanje: Pa, što je onda – davno je bio lipanj, a poglavito ožujak – Burns čekao?!

Tri-četiri dana nakon potencijalnoga (sarajevskoga) Dana D, opet imamo dobroga (i poštenoga!) starog Mileta. Ponovno je udario u stare tambure. Ukoliko, veli, bude donesena odluka da imovina pripada BiH, RS donosi odluku o samostalnosti. „Neće vam pomoći ni direktor CIA-e“, poručio je s Kočićeva zbora

Odgovor je zapravo lagan. Nije Bosna – pa ni ovakva nikakva! – američki prioritet. Gori, ali još ne koliko bi moglo, na Bliskom Istoku, ukrajinsko-ruski rat kao da se tek zahuktao, bitka na Kosovu samo što nije počela, Amerika je pred izborima… Pravo je, dakle, čudo što je taj dužnosnik impresivne diplomatsko-obavještajne karijere uopće našao vremena za tamo neki brdoviti Balkan. A da bi sletio u Sarajevo samo kako bi disciplinirao jednoga od balkanskih nacionalnih poglavica… Malo morgen, kazao bi nekadašnji američki miljenik – golub mira iz Daytona – koji je je već stanovito vrijeme pod onom lipom u Požarevcu.

Baš je Kauzlarichu (nešto) žao

Uostalom, i Baju su Amerikanci u siječnju 1998. instalirali „daljinskim“ iz Washingtona uz operacionalizaciju na terenu tadašnjega im veleposlanika Richarda Kauzlaricha, pa bi ga danas na isti način mogli – isključiti. Ne bi se samo zbog njega jedan od najvažnijih ljudi Bidenove administracije zaputio na daleke pute. Slijedom čega treba podsjetiti kako se ondašnji Mićin pokrovitelj, rečeni Kauzlarich, tijekom posjeta Sarajevu 2016. posuo pepelom kazavši da je tužno vidjeti kako se Dodik promijenio od početne faze u kojoj je surađivao s međunarodnom zajednicom i implementirao Daytonski sporazum u trenutačnu fazu u kojoj podriva Bosnu i Hercegovinu. A od toga sarajevskog pohoda toga američkog pokajnika do danas, predsjednik RS-a se baš napodrivao, stanovito vrijeme tvrdeći, kao član Predsjedništva, kako je BiH nemoguća država.

Kako bilo, sam je Dodik dao povoda vjerovati da je Burns uistinu ponajprije zbog njega krenuo na balkansku turneju. „Republika Srpska nikada nije sporila suverenitet i teritorijalni integritet BiH shodno Daytonskom sporazumu, a secesija nikada nije bila naša politika“, napisao je na platformi X samo što je prvi čovjek CIA-e odletio iz Sarajeva. Nakon čega su mediji pod nadzorom bošnjačkih – svejedno vladajućih ili opozicijskih – stranaka zaključili kako mu je Željka Cvijanović prenijela bit razgovora u kolektivnom bh. rukovodstvu, pa se, eto, preko noći pacifizirao.

A vehabije?!

Mnogi su, međutim, previdjeli (…) kako je na bivšem Twiteru isti autor napisao i da je borba protiv terorizma obveza cijelog slobodnog svijeta te kako je u tome kontekstu vrlo značajan posjet direktora CIA-e. Uz opasku da je Srpska posvećena borbi protiv terorizma. Jasno je, dakako, na što, između redaka, aludira laktaški mudroslov. Gotovo da nema nikakve dvojbe kako mu je vjerna druga iz troglavoga bh. rukovodstva Cvijanovićka, dakle, povjerila da je tema u Titinoj 16 bila i – vehabijska mreža u regionu, s naglaskom na BiH. Kontekst je, u biti, očigledan; Nekoliko dana prije Burnsova aktualnoga uprizorenja u okolici je Novog Pazara u obračunu s policijom Srbije ubijen vehabija. A u predvečerje Amerikančeva dolaska u Sarajevu, policija RS-a ubila je, nakon žestoke razmjene vatre, kako je prvotno javljeno, migranta nedaleko od Nevesinja.

Ubrzo je, međutim, službeno ispravljen krivi navod te je obznanjeno da, ipak, nije riječ o migrantu, ali ni naše gore listu. Naime, na temelju otisaka prstiju i uspoređivanjem s bazom podataka, utvrđeno je kako pokojnik nije ni jedno ni drugo. Proces identifikacije, kazano je također, u ovakvim slučajevima traje 15-ak dana. Sam se, međutim, već djelomice identificirao: Dok se obračunavao s policijom u nevesinjskom selu Zovi Do uzvikivao je: „Alahu ekber!“

Dakle, ima Burns, makar iz vašingtonske vizure, ovdje prečega posla od eliminacije američkoga sina razmetnoga. Dodamo li tomu kako ga je i u Beogradu i u Prištini čekala vruća tema deeskalacija tenzija na Kosovu, bjelodano je kako uistinu, usprkos bošnjačkim očekivanjima,  ne bi potegnuo (čak) na Balkan samo zbog jednog čovjeka. Ma kakav on Baja bio.

U biti, vrlo brzo su se oni što su u Dodiku – nakon Burnsa – vidjeli novog čovjeka, ugrizli za jezik. Nije se direktor CIA-e kako treba ni raspakirao nakon balkanske teške ekskurzije, a onaj zbog kojega je, biva, letio u „bermudski trokut“, cijelu je priču okrenuo u svoju korist.

 Vuk je siguran…

Prepričao je zapravo večeru s jednim diplomatom koji mu je, veli, prenio zanimljivo razmišljanje: „Danima čitam kako je gospodin Burns došao u BiH da bi Dodiku prenio poruku. Direktor CIA-e nije poštar pa da nosi poštu. Direktor CIA-e mnogo je ozbiljan čovjek i mnogo ozbiljan dužnosnik koji poruke prenosi samo ozbiljnim ljudima. Ako je imao poruku za vas, onda ste ozbiljna politička ličnost. Ako nije imao poruku ni za koga drugoga u BiH, onda su oni politički bezvrijedni. Ispada da ste vi jedina ozbiljna politička figura u BiH.“

Ovo mi je Dodikovo svjedočenje autentično baš kao izjava američkog dužnosnika za onaj sarajevski portal. Pod, dakako, uvjetom da s „ozbiljnim političarem“ nije večerao ruski veleposlanik, koji o nositelju Ordena Aleksandra Nevskog mora kao o ozbiljnom političaru misliti po službenoj dužnosti. No već tri-četiri dana nakon potencijalnoga (sarajevskoga) Dana D, opet imamo dobroga (i poštenoga!) starog Mileta. Ukoliko, veli, bude donesena odluka da imovina pripada BiH, RS donosi odluku o samostalnosti. „Neće vam pomoći ni direktor CIA-e“, poručio je s Kočićeva zbora. Potom je u Stričićima sa Sinovima Manjače zapjevao – koliko ga, a to nije malo – grlo nosi: „Svaka bi fukara da ubije vuka.“

A sva ova misterija s Burnsom podsjetila me je na tajni dokument CIA-e iz studenoga 1970., koji je deklasificiran 2014., a u komu je predviđen neminovni raspad Jugoslavije. Dokument je bio naslovljen Jugoslavija – potrošen oblik, što su, doduše, Amerikanci posudili od Milovana Đilasa, komunističkog disidenta koji je i prije „Tvrtke“ znao kamo ide Brozova tvorevina.

A Bosni i Hercegovini su nekoć tepali Jugoslavija u malom… Treba zato – tko je, dakako, u mogućnosti – pratiti što će CIA pisati nakon Burnsove balkanske turneje.

Ma, samo neka Đilasa (više) ne plagiraju!

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo