Dinko Pejčinović CIA u Sarajevu

Prije nekoliko dana Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Kosovo posjetio je direktor američke obavještajne agencije – CIA-e, William Burns. Uvaženi gost održao je uSarajevu konstruktivne razgovore sa članovima Predsjedništva BiH, ministrom vanjskih poslova Elmedinom Konakovićem i direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) Almirom Džuvom.

Čini se da je posjet imao pozitivan učinak; nakon Burnsovog odlaska u Beograd svoju podršku suverenoj, daytonskoj BiH izrazio je čak i predsjednik srpskog entiteta, Milorad Dodik. Gdje su u svemu tome nestali Hrvati? Sudeći po medijskom izvještavanju Amerikanci nisu razgovarali s predstavnicima hrvatskog naroda (osim ako u tu skupinu ne svrstamo i Željka Komšića?!) Netko bi mogao pomisliti da je to dobra vijest, odnosno da američka politika u BiH nema nikakvih problema s Hrvatima, te da se sve rješava na višoj razini, u NATO-u i diplomatskim krugovima. S druge strane, nisu li upravo Amerikanci tražili intervenciju Zagreba protiv Dragana Čovića, vezano za problem povezivanja BiH tzv. „Južnom interkonekcijom“? Lako je moguće da američka politika, kao i uvijek do sada, nastoji zaobići Hrvate u BiH i tamošnje probleme rješavati preko njihovih leđa. Kako o svemu tome izvještava tipično hrvatsko srednjestrujaško glasilo?

Stručnjaci za „beha“

Novinar Večernjeg lista Ivica Beti osvrnuo se velikim člankom na dolazak šefa CIA-e u BiH, pri čemu je za mišljenje priupitao šaroliku skupinu analitičara, od
notornog Denisa Avdagića i sarajevskog portala Klix.ba, do nekakvog povjesničara Srđe Pavlovića, Margarite Assenove iz Washingtona i Nedžada Korajlića iz Sarajeva. (V.L., 23.8.) Svim tim „stručnjacima za BiH“ jedna je crta zajednička – ne predstavljaju ni na koji način hrvatski narod i njegove interese!
Uostalom, to je sasvim razumljivo; zašto bi Muslimani, Srbi ili stranci o tome uopće razmišljali? Ali, kako je moguće da o tome ne razmišlja ni hrvatski novinar u hrvatskom glasilu za hrvatsku publiku? Slično pitanje moglo bi se postaviti i mnogim drugim stručnjacima. Primjerice, Gordan Akrap i Max Primorac objavili su nedavno svoje viđenje stanja na Balkanu u američkoj publikaciji „The Hill“. U analizi su pozvali na jačanje utjecaja Sjedinjenih Država u regiji, kako bi se suzbio „maligni“ utjecaj Rusije i Srbije. Najveći problem koji spomenuti stručnjaci prepoznaju je navodna nedovoljna usmjerenost SAD-a na prostor bivše Jugoslavije. Kamo sreće da je doista tako!

Iseliti se ili asimilirati?

Jedina konstanta američke politike u regiji je uporno zanemarivanje Hrvata i hrvatskih interesa. „Ameri“ su Albancima dali Kosovo, Muslimanima Federaciju,
Srbima Republiku Srpsku, a svom najpouzdanijem savezniku, Hrvatima, namijenili ulogu korisnih budala?! U proteklih skoro trideset godina od daytonskog sporazuma ne može se navesti niti jedan potez Washingtona koji bi išao u korist bosansko-hercegovačkih Hrvata. (Treba li to uopće dokazivati?) Hrvatska vanjska politika ima težak zadatak uvjeriti Amerikance da s takvom strategijom neće ništa postići, te da će RH odlučno stati iza svog naroda u susjedstvu. Za početak, barem bi neovisni analitičari, novinari i geopolitičari u Hrvatskoj trebali upozoriti na „maligni“ utjecaj američke politike na samu opstojnost Hrvata u BiH; šutnjom o tom problemu neće se ništa postići! Osim toga, koliko puta treba ponoviti da su glavna prijetnja tamošnjim Hrvatima Muslimani-Bošnjaci, a ne Milorad Dodik? Zar je to tako teško shvatiti!

Malo statistike

Prema podacima (nepouzdanog) popisa stanovništva iz 2013. godine, u BiH je živjelo 545.000 Hrvata. U srpskom entitetu popisano je samo 29 tisuća Hrvata,
a, uračunamo li i nekoliko tisuća Hrvata u dijelu brčanskog distrikta koji svojataju Srbi, možemo slobodno reći da velikosrpska politka ugrožava 6% ukupne hrvatske populacije u BiH. ŠEST POSTO! Ostalih 94% Hrvata ugrožavaju Muslimani-Bošnjaci, pa se u skladu s tom činjenicom treba i ponašati. Nikakve priče o zajedničkom neprijatelju, ratnom savezništvu, NDH-aziji, pravaštvu i sličnim zastarjelim glupostima ne mogu promijeniti bit problema, a to su neraščišćeni računi između Hrvata i Muslimana, prisilnih partnera u Federaciji BiH. Tek bi preustroj ili raspuštanje te nakaradne tvorevine mogli odvesti oba naroda na put pomirenja i miroljubive „koegzistencije“. Ali, gdje je tu američki interes?

Dinko Pejčinović

Hrvatsko nebo