Velikani su složni: Ukrajinska invazija na Kursk zloporaba je ratne strategije
Vrijeme:3 min, 52 sec
Američki profesor i bivši mornarički časnik James Holmes objavio je zanimljiv tekst u kojem je pokušao zaključiti što bi velikani filozofije ratovanja poput kineskog Sun Tzua i pruskog generala Carla von Clausewitza imali reći o ukrajinskom upadu na ruski teritorij kod Kurska.
Holmes piše da bi velemajstori ratne strategije ukorili ukrajinsko vodstvo zbog pokretanja ofenzive na ruski pogranični okrug Kursk. Pruski general i pisac Carl von Clausewitz, autor legendarne knjige ‘O ratu’, dopuštao je otvaranje sporednih bojišta ili operacija u određenim okolnostima. No to je nevoljko činio.
Clausewitz je upozoravao zapovjednike da preusmjeravaju snage samo ako to ne ometa uspjeh na glavnom bojištu, a koje ima prioritet. To je mudra preporuka, smatra Holmes, jer ako ništa drugo, strategija znači postavljanje i provođenje prioriteta, a to zahtijeva samodisciplinu.
‘Malo je strateškog smisla riskirati ono što je najvažnije zbog nečega što je manje važno, bez obzira koliko primamljivo bilo. Za Ukrajinu – zaraćenu stranu koja je u velikoj opasnosti – prioritet mora biti zadržavanje što većeg dijela ukrajinskog teritorija uz istovremeno nastojanje da se povrati izgubljeno područje. Kursk je sjajan iz perspektive simboličkog udarca, ali osim toga, njegove koristi djeluju oskudno’, piše ovaj autor.
‘Kao i za mnoge druge vojne pothvate, Clausewitz nudi jednostavnu formulu koja pomaže vodstvu razumjeti treba li otvoriti sekundarno bojište. Prije nekoliko godina nazvao sam to Clausewitzova tri R-a, odnosno nagrada (reward), rizik (risk) i resursi (resources).
Novi pothvat, dakle, ne smije samo obećavati poželjne dobitke. Mora biti ‘izuzetno nagrađujući’. Clausewitz ne nudi mjerne jedinice za izuzetnu nagradu, ali njegova poruka je jasna: ako nešto nije potrebno poduzimati, ne poduzimajte’, piše Holmes.
Tko je James Holmes?
Holmes inače drži katedru za pomorsku strategiju na Ratnom koledžu mornarice pri Sveučilištu Georgia. Bivši je časnik američke mornarice i posljednji je čovjek koji ispalio hice s topova bojnog broda u borbi tijekom Zaljevskog rata 1991. godine. Redovito piše za američki National Interest.
Međutim u kalkulaciji ima više od samog predviđanja potencijalnih nagrada. Clausewitz upozorava zapovjednike da ne preuzimaju prevelik rizik na ‘glavnom bojištu’ da bi se ostvarili manji ciljevi drugdje. On definira rizik u smislu dostupnih resursa na glavnom bojištu. Samo ‘odlučujuća nadmoć’ resursa na glavnom bojištu može opravdati preusmjeravanje resursa na sekundarnu operaciju.
Misli li itko da ukrajinske oružane snage imaju odlučujuću vojnu nadmoć nad Rusijom u istočnoj Ukrajini, glavnom borbenom frontu? Ako to nije tako, kako piše Clausewitz, Kijev se izlaže neprihvatljivom riziku u Kursku. Vjerojatno bi osudio ukrajinske vojne i političke vođe zbog strateške nediscipline.
Moguće je, međutim, da kineski general Sun Tzu i autor klasika ‘Umijeće ratovanja’, Clausewitzov suputnik u panteonu ratne strategije, ne bi osudio ukrajinski upad u Kursk. Sun Tzu savjetuje generalima da pristupe bojnom polju oportunistički, s visokom dozom fleksibilnosti, koristeći neortodoksne pravce napada.
Za Sun Tzua postoje beskonačne kombinacije izravnih i neizravnih napora.
Na prvi pogled ukrajinska invazija na Kursk mogla bi nalikovati na neizravni napad o kakvom piše Sun Tzu. Ona je svakako iznenadila Moskvu. No, poput Clausewitza dva tisućljeća kasnije, kineski mudrac se neprestano brinuo o riziku i resursima – ako napadač ima deset puta više vojnika nego neprijatelj, to poziva na okruženje; ako general ima pet puta više vojnika nego neprijatelj, to poziva na napad.
Kako omjer snaga opada, zapovjednik si može priuštiti sve manje avanturizma. ‘Ako si brojčano slabiji’, piše Sun Tzu, ‘budi sposoban povući se. Ako si u svim aspektima inferiorniji, budi sposoban izmicati, jer je mala snaga samo plijen za onog tko je moćniji.’
