Plan rasta je i test spremnosti vlasti BiH za pregovarački proces s Europskom unijom

Aktualna čelnica izvršnog tijela Europske unije Ursula von der Leyen dobila je sredinom srpnja potporu većine članova Europskog parlamenta da još jedan mandat vodi Europsku komisiju, piše Večernji list BiH. No, ostatak kadrovske križaljke u europskoj administraciji nakon nedavnih izbora još uvijek je nepoznanica. Procedura kandidature budućih europskih povjerenika još uvijek traje i vjerojatno će proći još neko vrijeme prije nego što vlast u Bruxellesu bude potpuno operativna.

Ozbiljan proces i reforme

To ostavlja određeno vrijeme i vlastima u Bosni i Hercegovini da se konsolidiraju i krenu u ozbiljan proces proeuropskih reformi bez kojih će zemlja stagnirati na europskom putu. Trenutačno smo u fazi kada je BiH odobreno otvaranje pristupnih pregovora, ali se za njihov istinski početak čeka da BiH i politički i tehnički posloži stvari. Kako to sporo i teško ide, vidjelo se na primjeru ispunjavanja uvjeta za dobivanje prve tranše iz Plana rasta, ambicioznog financijskog projekta potpore zemljama zapadnog Balkana kako bi se reformski u svim segmentima osnažile pred definitivni ulazak u Europsku uniju. Trenutačno funkcioniranje vlasti u BiH ne izgleda dobro i obećavajuće. Sigurno je to djelomično i rezultat rane predizborne kampanje, ali neozbiljno bi bilo sve “svaljivati” na lokalne izbore. No, institucije rade smanjenim kapacitetom, što je već uobičajena praksa u ljetnom razdoblju. Predizborna kampanja, ali više međusobno političko-medijsko iscrpljivanje i podizanje tenzija, samo doprinosi lošoj slici koju BiH nakon dobivanja “zelenog svjetla” za otpočinjanje pregovora proljetos šalje Europi. Europska unija trenutačno je zaokupljena vlastitim političkim procesima, ali taj proces će do jeseni sigurno biti završen, a onda će se Bruxelles okrenuti prema BiH i tražiti rezultate kojih još nema. Cijena koju trenutačno BiH i njezine vlasti plaćaju je 70 milijuna eura izgubljenih sredstava iz prve tranše Plana rasta, ali dio reformskih projekata koji bi tim novcem bili financirani ipak će biti realiziran. Dugoročno, BiH prijeti mnogo veća financijska šteta jer će novac namijenjen BiH biti preusmjeren u druge zemlje regije. Blokade i nadmudrivanje ne vode nas nikamo, što će europska administracija itekako znati prepoznati. Na čelu Komisije ostaje, dakle, njemačka političarka koja je već proteklih godina pokazala privrženost europskom putu BiH, ali i dobro poznavanje ovdašnjih političkih (ne)prilika. Isto bi se moglo kazati i za dosadašnjeg europskog povjerenika za proširenje Olivéra Várhelyija, kojeg je Mađarska opet kandidirala za tu poziciju. Neizvjesno je hoće li doista na njoj i ostati ili će mu u unutarnjoj preraspodjeli pozicija pripasti neki drugi resor u Europskoj komisiji. On se pokazao kao veliki prijatelj BiH i, baš kao i njegova vlada koja trenutačno predsjeda Unijom, snažno zagovara nastavak integracija BiH u Europsku uniju. Međutim, ne može nitko uraditi ono što je posao BiH i njezinih institucija. Nitko, pa ni novi posebni predstavnik i voditelj izaslanstva Europske unije u BiH. Veleposlanik Johann Sattler pet godina bio je na poziciji šefa Izaslanstva Europske unije u BiH, od rujna 2019. godine. Njegov posljednji dan mandata u BiH bit će 31. kolovoza ove godine. Naslijedit će ga talijanski diplomat Luigi Soreca, koji u Sarajevo stiže 1. rujna ove godine. Njemu ovaj prostor nije nepoznanica jer u BiH dolazi iz Albanije, gdje je obnašao mandat veleposlanika. Od njega se očekuje svježa diplomatska energija i to će sigurno biti korisno u nastojanjima da se do kraja godine BiH pokrene na europskom putu.

Prognoze i budućnost

Za buduće pregovore s Europskom unijom važno je znati da će, bez obzira na odnos snaga i političku pozadinu nove Europske komisije, dva pitanja biti u fokusu zanimanja kada je riječ o BiH. Jedno je automatsko preuzimanje pravne stečevine Europske unije u domaće zakonodavstvo na svim razinama, što bi se vjerojatno riješilo kroz tzv. europsku klauzulu u Ustavu BiH. Drugo pitanje na kojem će Europska unija sasvim sigurno najviše inzistirati je pravosuđe. Pokazuje to i iskustvo drugih zemalja koje su prošle proces pristupanja. U toj oblasti Europska unija pokazuje najmanje spremnosti na bilo kakve ustupke i zato će ustavna reforma morati zahvatiti pravosuđe. To nikako ne znači da pitanja koja se tiču izbornog zakonodavstva mogu biti ignorirana. Naprotiv, pitanje izbornog legitimiteta, kao i zabrane diskriminacije na izborima, izravno je povezano s vladavinom prava. Koliko će sam pregovarački proces trajati, nitko ne može prognozirati jer su iskustva drugih zemalja različita i svaka od njih je na putu k punopravnom članstvu u Europskoj uniji imala svoje specifičnosti. Ima ih i Bosna i Hercegovina, ali postoje tehničke stvari koje se ne mogu izbjeći. A bosanskohercegovačka je prednost što možemo učiti na iskustvima i pogreškama drugih. Poglavito onih Europske unije. Prije toga potrebno je politički deblokirati procese i prestati s verbalnim prepucavanjima i uvjetovanjima.