Traži se angažiranje SAD-a jer Rusija pretvara Balkan u bure baruta i pojačava aktivnosti Irana

Analiza Maxa Primorca i Gordana Akrapa u uglednom The Hillu

“Balkan je bure baruta koje ključa – vrijeme je da NATO smanji vatru” – naslov je analize koju su u uglednoj američkoj publikaciji The Hill objavili Max Primorac, viši znanstveni suradnik u Centru za slobodu Margaret Thatcher pri Zakladi Heritage, i predsjednik Instituta za istraživanje hibridnog ratovanja iz Zagreba Gordan Akrap. Glavnu prijetnju vide u ruskome utjecaju u regiji, ali i povećanom angažiranju Irana odnosno Kine, piše Večernji list BiH.

– Kao da rat u Ukrajini, nadolazeći sukob između Irana i Izraela i Crveno more u plamenu nisu bili dovoljni, Balkan – bure baruta Europe — sada se topi. A trojka Rusija – Kina – Iran stoji iza toga – upozoravaju Primorac i Akrap. Naveli su nedavni diplomatski sukob između susjeda Hrvatske i Crne Gore baš u trenutku kada je ova zemlja bila spremna za ulazak u Europsku uniju, što inače ne bi bila vijest na naslovnim stranicama.

Ruski proxy

Ali ruski otisci prstiju su posvuda i Bijela kuća mora obratiti pozornost, upozoravaju i objašnjavaju što se zbiva tamo. Prepirka proistječe iz nedavnog glasanja crnogorskog parlamenta da se Hrvatsku okrivi za zločine u Drugom svjetskom ratu koje je počinio pronacistički njemački režim. – Crna Gora mora dobiti odobrenje članice EU Hrvatske za nastavak pristupanja toj organizaciji. Glasovanje je bilo namjeran pokušaj da se spriječe napori prozapadnog premijera zemlje da izvuče malu republiku od 600.000 stanovnika iz političke orbite Moskve. Da Crna Gora, saveznica NATO-a, može biti zarobljena od Rusije, odražava neuspjeh zapadnih diplomata da riješe otvorena balkanska pitanja nakon nasilnog raspada bivše Jugoslavije prije 30 godina – upozoravaju u analizi. Svjesni su, međutim, Primorac i Akrap kako su američki i resursi NATO-a ograničeni kako bi reagirali u regiji, no svejedno smatraju kako ne treba biti tolerancije na ovakva iskušenja. – Upoznati smo s brutalnim naporima Moskve da blokira integraciju Ukrajine u Zapad. Ista motivacija je u pozadini nastojanja Kremlja da ugrozi stabilnost Balkana. Rusija je počela ciljati Crnu Goru kada se pridružila NATO-u 2017. Kroz pokušaje državnog udara, kibernetičke napade, financiranje proruskih političkih stranaka i kampanje dezinformiranja putem medija pod kontrolom Rusije, zemlja je bila pod stalnom opsadom – navode oni i dodaju kako su crnogorski časnici raspoređeni u NATO smijenjeni zbog toga što su bili ruski špijuni. Dodaju, međutim, da ruski rukopis u Crnoj Gori nije bez regionalnog proxyja Srbije, koja je i dalje vezana uz velikosrpsku ideologiju koja je izazvala nasilni raspad bivše Jugoslavije. Takvo što je izazvalo i druge neeuropske i nedemokratske režime da pojačaju utjecaj na području Balkana, upozoravaju autori. “Ovo je izravna prijetnja susjedima Srbije, domovima srpskih zajednica u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji. Srpski šovinizam je gurnuo muslimanske vođe u Bosni i Hercegovini da ožive prošle odnose s Islamskom Republikom Iranom, izdaju prohamasove izjave i ugoste iranskog ministra vanjskih poslova – smatraju Max Primorac i Gordan Akrap. Pri tome predlažu četiri smjera djelovanja američkih čelnika kako bi se Srbiju discipliniralo.

Oslanjanje na Zagreb

– Prvo, mogu otvoreno podržati Kosovo i odbaciti srpske napore da ga destabiliziraju agitiranjem Srba koji tamo žive. Trebali bismo proširiti programe američke vlade koji kataliziraju ulaganja privatnog sektora kako bismo ojačali ovu proameričku zemlju. Sva buduća američka pomoć Srbiji trebala bi biti zamrznuta dok ne prekine svoje prijetnje vojnom invazijom i ne prizna neovisnost Kosova – predlažu oni. Primorac i Akrap smatraju kako se SAD treba osloniti na najpouzdanijega partnera, Zagreb, kako bi se okončala energetska ovisnost istočne Europe o ruskoj nafti i plinu. Prije svega, aktiviranjem nedovoljno iskorištenog naftovoda JANAF i LNG terminala u sjevernom Jadranu koji lako mogu zadovoljiti energetske potrebe Mađarske, Slovačke, Srbije, Bosne i Hercegovine i drugih. Kao treći smjer djelovanja navodi se korištenje diplomatskih alata širenjem sankcija protiv srpskih aktera koji promoviraju destabilizirajuće aktivnosti Rusije u Crnoj Gori i regiji. To bi, po njima, trebalo uključiti lokalne medije pod ruskom kontrolom. Četvrtim prijedlogom se traži pronalaženje načina za razbijanje pritiska proruske Srpske pravoslavne crkve nad pravoslavnom zajednicom u Crnoj Gori.