Vladimir Trkmić: Mogući su vrhunci zdravog duhovnog života

Već su stari Grci i grčka filozofija govorili da je čovjek „soma“ i „psihe“: tijelo i duša. A ako je čovjek ne samo tijelo, tjelesan, nego i biće duha, onda nam valja uvijek voditi brigu o zdravlju duše. Činimo li to? Ako da, u kojoj mjeri i sa koliko životne energije i entuzijazma?

Čini mi se da civilizacija 21 stoljeća kojoj pripadamo više brige posvećuje tijelu nego li duši. Pa tako imamo estetske kirurge, raznorazne frizere, brijače, učitelje tjelovježbe u teretanama, one koji su stručni za pedikuru, manikuru, mnoštvo onih koji se brinu oko mogućeg poljepšavanja bilo kojeg dijela tijela žena i muškaraca. Tu se mogu pribrojiti voditelji i reklamatori raznih dijeta po kojima naše tijelo može biti ili postati što vitkije, zdravije i ljepše. I to je dobro. Ali nastaje pitanje, a što sa dušom? Nudi li globalistička civilizacija kojoj pripadamo i hrvatsko društvo stil života barem nešto za održavanje zdrave, lijepe, plemenite i vedre duše? Tu bi se također mogla pribrojiti još mnoga pitanja vezana uz tijelo ili dušu, no to nije namjera i cilj ovog promiščjanja. Mogli bismo nadodati pitanja vezana uz moguće i postojeće bolesti na tijelu i duši. No, to bi za mnoge naše suvremenike danas bilo previše, jer kako kažu treba opušteno živjeti i izbjegavati svaki životni stres.

Katolička duhovnost

Nadam se da je svima poznato kako svaka vjera, pa tako i Katolička crkva njeguje svoju vlastitu duhovnost. Duhovnost koja se zasniva na osnovnim zasadama i postulatima vjere. Poznato je da u Katoličkoj crkvi od samih njezinih početaka ima mnoštvo redovničkih zajednica: muških i ženskih redovnika koji slijede i promiču specifičnu katoličku duhovnost prema načelima svog sveca utemeljitelja. Katolička duhovnost nije i ne bi trebala biti svojstvena i prakticirana samo klericima, redovnicima, onima koji su na neki način „profesionalci“. Katolička duhovnost bi trebala biti svojstvena svakom vjerniku, svakom laiku bez obzira na starosnu dob. Za njom bi trebali težiti i ostvarivati je vjernici koji žive svoj obiteljski život. Zašto? Zato što zdrav život ovisi ne samo o zdravom tijelu, nego ovisi i o zdravoj i njegovanoj duši. I na posljetku kakva je to osobna vjera, ako nema ukorijenjenosti u tijelu i duši,  i ako nije sadržana u stavovima, emocijama i intelektu?

Zdrava katolička duhovnost

Dakako da je svaka duhovnost, svaka briga o duši na putu ostvarivanja općenitog zdravlja čovjeka. Neki kažu da živimo u turbulentnim vremenima. Turbulentan je onaj koji je nemiran, žestok, buran, buntovan, neobuzdan, uzburkan, bučan, uzrujan. Sve te pridjeve koji označuju značenje riječi turbulentan možemo pripisati početku 21 stoljeća. Burna su vremena u kojima živimo. Označena su nemirima, psihološkim pritiscima i nasilnošću prema svemu što su nekada bile katoličke vrednote. Sve je relativno, prolazno i sve se može izokretati. Živi se za danas, za sebe svoje ciljeve, a neki viši duhovni ciljevi kao da uopće ne postoje. Ma kakve duhovne vrednote? Ma kakva duhovnost, kakvi viši duhovni ciljevi? Što će nam to? Ja živim za ono i onako što je danas „cool“, za ono što je prihvatljivo većini. Želim biti i živjeti u ovom modernom, a ne u nekom drugom prošlom i zaostalom vremenu. Ono što je drugima koji su većina važno biti će i meni. Ne „talasaj“, jer ja hoću živjeti kako se danas živi. Pa u 21 smo stoljeću! Nismo u srednjem vijeku. I tako mnogi stvarno žive sa željom da ih nose sadašnji trendovi, ono što je „cool“ i ne žele iskočiti iz takvog vlaka, biti originalni, barem jednako misliti na osobno zdravlje duše i tijela. Najvažnije im je ugađati tijelu. Ta jednom se živi.

Razni pokreti i zajednice za rast u katoličkoj duhovnosti

Na području Lijepe naše, gotovo u svim biskupijama postoje fokolarini, kursiljo, neokatekumeni, zajednica Dobri Pastir, Marijina legija, i različiti stilovi duhovnosti koji su nasljeđe raznih duhovnih obnova koje su se događale u Hrvatskoj od 1982. godine pa sve do danas. Zajedničko svima spomenutima je da žele poboljšati duhovnost onima koji su članovi tih karizmatskih pokreta i duhovnih obnova. U tim karizmatskim pokretima ima puno toga što je lijepo. No, mene uvijek zasmeta kada netko od tih kaže: svi bi trebali to proći, svi se u tom duhu obnoviti. Ili kada s visoka gledaju na druge, pa kažu: on ili ona se nije obratila, prava šteta, ja jesam.  Meni osobno nikako ne odgovara nikakav elitizam unutar Crkve, pogotovo onih koji sebe smatraju boljima jer su prošli neke duhovne seminare, ili jer su dobro pozicionirani. Ili pak oni koji tvrde da su se obratili, a ne žive život svoje župe, nisu u njoj aktivni, te se najviše ili samo kreću unutar zajednice istomišljenika kao neki „pobožni oblak“. Ako si se obratio to mora biti vidljivo u većem osobno duhovnom i pastoralno katehetskom angažmanu u župi. Župa i župna zajednica trebaju biti prostor tvog i mog djelovanja.

Falična duhovnost

Vjerojatno bi netko od crkvenih ljudi zaključio da je svaka duhovnost dobra i da ju treba hvaliti. To je točno. Ja smatram i tvrdim da osobna duhovnost pojedinca može biti unatoč svemu, svih duhovnih obnova „falična“. Što znači riječ, pridjev faličan? Fàličan je duhovno onaj koji se izdaje za nešto što nije; lažan, koji je neiskren, lažljiv, prijetvoran, dvoličan. Ima li takvih? Ima ih u svim porama crkvenog života. Riječ faličan ima i svoje sinonime i široku lepezu značenja. Faličan je: manjkav, nesavršen, nakaradan, konfuzan, zastario, kvaran, nedorađen, nekonzistentan, zbrkan, promašen, nerealan, nedosljedan, neefikasan, nejasan, nemaštovit. I takvih imamo u crkvenim redovima. Mi nismo tu da bilo koga sudimo. Tu smo da vidjevši što ne valja da postajemo i postanemo drugačiji. Falična duhovnost je dakako svaka duhovnost koja izbjegava temeljiti vlastiti ispit savjesti. Ali isto tako falična duhovnost je ona koja kaže: ja sam se obratio na duhovnim vježbama, obnovi, seminaru, a odbacuje ili uopće ne prakticira čitanje sv. Pisma, čitanje duhovne literature. Nažalost u Katoličkoj crkvi u Hrvata se sve manje čita duhovna literatura, te se može zaključiti da je u HR sve manje čitalačke publike. A to nije dobro, jer duhovno štivo obogaćuje i potiče čitatelja na još dublji smisao čovjekova života, postojanja, muke i uskrsnuća.

Katolička duhovnost padre sv. Pia iz Pieltrecine

Mene osobno su oduševili savjeti ili pet pravila sv. padre Pia iz Pieltrecine za kršćansku duhovnost. Netko bi mogao reći: pet savjeta, pa ja nisam redovnik, kapucin, isusovac, franjevac, dominikanac, što će mi ta pravila, ti savjeti. Ne nisi redovnik, običan si vjernik, laik, obiteljski čovjek. Ne znači da moraš u cijelosti, sto posto živjeti savjete i pravila sv. padre Pia. Ta pravila, ti savjeti su ti pruženi kao ideal, kao nešto prema čemu trebaš težiti i ostvarivati prema osobnim mogućnostima. Što se tiče duhovnog života sv. padre Pio je vrlo lijepo rekao: „Tko u duhovnom životu ne napreduje, ide unatrag. To se događa kao sa čamcem koji mora ići naprijed. Ako bude stajao, vjetar će ga otpuhati nazad“. Izrekavši tako dobru misao nije vjerojatno mislio samo na redovnike, nego je mislio na svakog vjernika. A to pak znači da se možemo i trebamo truditi kako bi u vjerničkom životu uvijek bili u pokretu, u obnovi duhovnog života preko pet pravila katoličke duhovnosti.

Pet savjeta ili pet pravila sv. padre Pia iz Pieltrecine za katoličku duhovnost

1. Tjedna ispovijed

“Ispovijed je pranje duše. Na ispovijed morate ići najmanje jednom tjedno. Ne želim da duše ostaju bez ispovijedi više od tjedan dana. Čak i čista, prazna soba skuplja prašinu – vratite se nakon tjedan dana i vidjet ćete da joj je potrebno ponovno brisanje prašine!”

2. Svakodnevna pričest

“Istina je da nismo dostojni toga dara. Međutim, pristupiti Presvetom sakramentu u stanju smrtnog grijeha je jedno, dok pričestiti se poniznim osjećajem nedostojnosti je nešto sasvim drugo. Svi smo mi nedostojni, ali On je taj koji nas poziva. On je taj koji to želi, čezne za nama. Pričestimo se ponizno, srca skrušena i puna ljubavi.”

3. Ispit savjesti svake večeri

Netko je jednom Padre Piju rekao kako misli da je večernji ispit savjesti besmislen, jer ovaj već zna što je sagriješio taj dan. Padre Pio mu je odgovorio: “To je istina. No svaki iskusan trgovac tijekom cijelog dana prati svoje trgovanje: koliko je izgubio ili dobio od svake prodaje. U večernjim satima vodi svoje financijske knjige za taj dan kako bi utvrdio gdje je pogriješio u poslovanju, to jest što bi trebao popraviti sljedeći dan. Zaključujemo da je neophodno napraviti strog ispit savjesti, kratak ali lucidan, svake večeri.”

4. Dnevno duhovno čitanje

“Naježim se od zla koje dolazi dušama zbog nečitanja svetih knjiga… Koju samo snagu duhovna literatura može imati u našem životu, da mijenja naše pravce i svjetovne ljude vodi na put savršenstva.”

5. Misaona molitva dva puta dnevno

“Ako ne uspijete meditirati dobro, nemojte odustati od svog zadatka. Ako vam mnoge stvari odvlače pažnju, nemojte se obeshrabriti; meditirajte strpljivo pa ćete i dalje biti na dobitku. Odredite si trajanje meditacije, ali ne odustajte prije vremena, čak i ako se morate žrtvovati. Zašto se toliko brinete jer ne znate meditirati onako kako biste željeli? Meditacija je sredstvo za dostizanje Boga, a ne cilj sam po sebi. Meditacija teži ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ljubi Boga svom dušom svojom, bezrezervno, i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. I to je već polovina meditacije.”

Gdje smo tu ti i ja, zaključujmo sami.

Hrvatsko nebo