BISKUP KOŠIĆ, MARKO, STANKO I DRAŽEN
Vrijeme:10 min, 21 sec
Dvije slike na kojima su Marko Perković Thompson i Stanko Šarić s nama Pečarićima su vam se najviše svidjele. Obje su sa Svećane večere Međunarodne konferencije povodom moje sedamdesete obljetnice života (MIA 2018) na kojoj su oni uz Dražena Žanka bili moji posebni gosti. Ali i Stankova izvedba pjesme „Bokeljska noć“ koje vam se također dopala vezana je za tu konferenciju.
Stanko je bio i u Organizacionom odboru konferencije MIA 2018.Tada je na užas moje obitelji otpjevao “Bokeljku noć”. Na užas jer su se ustrašili da kako ću ja reagirati na “himnu” Bokelja, a nisu znale da mi je prije toga Stanko rekao da će je otpjevati. I danas tvrde kako im je to najljepša izvedba “Bokeljske noći” koje su ikada čule.
Konferencija se održavala na FER-u što i nije čudno jer je više mojih suradnika s tog fakulteta (recimo jednom su izabrali tri moja doktoranda za redovne profesore iz matematike), ali puno neobičnih stvari se dogodilo oko te konferencije koje mojim suradnicima nisu bile drage.
Još tijekom organiziranja konferencije pozvali su Predsjednicu RH da bude pokrovitelj Konferencije. Neki njeni savjetnici su me uvjeravali da će ona prihvatiti to pokroviteljstvo, ali kako poslije duljeg vremena natjerao sam organizatore da otklone taj zahtjev. Nedugo poslije toga sam joj se i sam zahvalio. Pismo zahvale dajem u Prilozima:
Organizatori su se kako to i jest uobičajeno o programu Konferencije dogovarali sa mnom. Ja sam tražio da biskup dr. sc. Vlado Košić blagoslovi Konferenciju i da na otvaranju on govori o mom domoljubnom radu.
Poslije nekog vremena doznam da u RH nije uobičajeno da se daje blagoslov, pa kad im to nije prošlo navodno su sa FER-a zabranili da u njihovim prostorijama bude otvaranje ako na njemu sudjeluje veliki HRVATSKI biskup. Može na Svečanoj večeri govoriti o mom domoljubnom radu, ali ne na otvaranje. Vjerovali ili ne!
Organizatore dam upozorio da u tom slučaju ja ču u vrijeme konferencije koja je meni posvećena biti bolestan i neću moći biti nazočan.
Bilo je tu i suza i ‘optužbi’ da mi je važniji biskup nego oni koji su se toliko trudili oko konferencije.
Zapravo je bili sramotno i jedno i drugo: i da je problem biskupov blagoslov i da veliki hrvatski domoljub ne govori o mom domoljubnom radu na otvaranju konferencije nego uz večeru.
U Prilozima je dan u biskupov govor.
Istina na otvaranju je o meni govorio bivši Predsjednik Švedskog matematičkog društva Lars Erik Persson. Govorio je zašto sam u svijetu poznat kao “Kralj nejednakosti” (“The King of Inequalities”), o mom publicističkom radu i završio:
Dragi Josipe HVALA TI za:
-sve Tvoje znanstvene doprinose,
-otkrivanje novih, neistraženih problema u kraljevstvu nejednakosti,
-za sav Tvoj utjecaj na matematičkom i političkom polju,
-za prenošenje Tvog borbenog duha na sve Tvoje suradnike,
-za sve doktorante pod Tvojim (direktnim ili indirektnim) mentorstvom,
– Tvoju kolegijalnost i prijateljstvo.
Iskrene čestitke i najbolje želje za Tvoj 70ti rođendan!
Pokazalo se da je to bio i početak kraja suradnje s većinom onih koji su opstali u znanosti kao doktori proizašli iz Hrvatske ili Pečarićeve škole u teoriji nejednakosti.
PRILOZI
ZAHVALA PREDSJEDNICI RH
Poštovana gđo Predsjednice,
Doista Vam se moram zahvaliti što niste odgovorili na molbu za pokroviteljstvo konferencije
Na taj način ste omogućili Organizacijskom odboru Konferencije da povuče tu molbu:
(Dan je snimak tog Zahtjeva.)
Na taj način je sve ostalo, što se tiče mojih suradnika u okviru znanstvenih razloga što je njima sigurno važno.
Zahvaljujući tome nisam ni ja doveden u neprijatnu situaciju povrediti ih jer mi sigurno ne bi bilo jednostavno imati za pokrovitelja nekoga tko je svjesno išao na uvredu mojih dragih prijatelja kao što su general Sačić i gđa Rozalija Bartolić koja je i ugledni član Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta kojemu sam jedan od podpredsjednika.
A na prosvjedu koji su organizirale udovice naših branitelja, čija je predsjednica gđa Rozarija, sudjelovali su i HOS-ovci, ali i pripadnici 4. Splitske gardijske brigade koji su i Vama nedavno napisali jedno snažno pismo koje je u cjelosti pročitano i u Bujici:
O mojom povezanošću s HOS-ovcima (Peticija ZDS) sigurno ponešto i znate, zato ću ovdje spomenuti samo jednu takvu povezanost s našim splitskim braniteljima: Za knjigu o njihovom legendarnom zapovjedniku Andriji Matijašu Pauku napisao sam jedan od predgovora na prijedlog njegovih suboraca (predgovor je npr. pisao i general, sada i ministar, Damir Krstičević).
Pri tome nije važno jesu li oni politički marginalci ili ne, već činjenica da ste to rekli pred Vašim gostom koji je posjet iskoristio da demonstrira ono Matoševo: „Oni lažu. To je njima od Boga.“, a što je opjevao i Dobrica Ćosić. Jučer na HTV dane su snimke koje su to potvrdile, tj. pokazale kako je Vaš gost lagao.
Kako je to obilježilo ovaj posjet, pitanje je čemu je poslužio. Jasno je da je Matošu srpska laž nešto strašno, a Ćosić je rekao da je laž Srbima najviše pomogla u povijesti. A da je Vučić dobar Srbin to smo i prije znali.
Zašto ste onda željeli povrijediti moje prijatelje?
Meni ste napravili veliku uslugu jer se ne moram dvojiti bi li Vaše pokroviteljstvo bilo crna mrlja na mojoj znanstvenoj karijeri i ugledu koji očito kod nekih, čak i u Hrvatskoj, imam:
S poštovanjem,
Prof. dr. sc. Josip Pečarić
Redoviti član HAZU
Inostrani član DANU
BISKUP VLADO KOŠIĆ
KONFERENCIJA O 70. GODIŠNJICI ŽIVOTA AKADEMIKA JOSIPA PEČARIĆA – ZAGREB, 5.SRPNJA 2018.
Čast mi je, poštovani sudionici ove Konferencije, što me akademik Josip Pečarić pozvao da na početku kažem par riječi i blagoslovim rad ovog skupa. Mogu reći da sam s akademikom Pečarićem i osobno povezan, pa rekao bih i prijateljski, a to je nastalo stoga što sam na nekoliko promocija njegovih knjiga i ja imao čast sudjelovati. Da ne izmišljam neke nove riječi o njemu, poslužit ću se mojim već rečenim i objavljenim biranim riječima kojima sam govorio o njemu, a on zaslužuje to i mnogo više. Premda znam da je ovo konferencija koja govori o plodnoj znanstvenoj djelatnosti našeg Akademika, ja sam ga upoznao kao hrabrog domoljuba koji se bori za istinu o Domovinskom ratu, o povijesti i sadašnjosti Lijepe naše, jednom riječju kao zaljubljeniku u Hrvatsku.
Tako sam na predstavljanju knjige „Vukovar i njegov stožer“ 2013. ustvrdio: „Evo, spomenuo sam i Akademiju i Sveučilište, a naš je autor ove knjige o Vukovaru i akademik i sveučilišni profesor. Međutim, on je jedini! Ili jedan od veoma rijetkih kako akademika tako i sveučilišnih profesora koji diže glas, koji govori istinu, koji ima hrabrosti boriti se i prkositi moćnicima ovoga svijeta. Nije njihov mač jači od pera!
Riječ je snažnija od svakog mača, kako to opisuje i Sveto pismo, kada kaže da je ‘živa Riječ Božja i djelotvorna; oštrija od svakoga dvosjekla mača; dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca…'(Hb 4,12)“
Ili prošle godine 25.X., kada sam sudjelovao u predstavljanju knjige ak. J. Pečarića o Marku Perkoviću Thompsonu, rekao sam:
„Volio bih kad bi bilo više takvih hrabrih ljudi kao što su proslavljeni pjevač Marko Perković Thompson i akademik Josip Pečarić.
Oni koji nemaju argumente željeli bi ih silom ušutkati: tako zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad – ni manje ni više nego fašističkim; također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju. Međutim oba ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba, ljudi su s kojima se naša Domovina treba ponositi. Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja.
Jedno je sigurno: njih obojicu rese hrabrost u zastupanju istine i ljubav prema domovini koja nije fraza ni interes. Također, rekao bih, resi ih i spremnost na podnošenje trpljenja, osporavanja, podmetanja za istinu i pravednost. Dok se Josip uglavnom s tim prijetnjama bori humorom i ironijom, Marko odgovara svojim osporavateljima – pjesmom.
Ova knjiga svjedok je veličine upravo ove dvojice hrvatskih ljudi, svjedok o poštenim ljudima u nepošteno vrijeme, o velikim ljudima u vremenu malih duša, o drskosti nekolicine koji se usudiše biti hrabri u vremenu izdaje. Zato će njihov trag biti nadahnuće budućim naraštajima i za dvadeset i trideset godina o njima će se pisati knjige, snimati filmovi i oni će biti primjer srčanosti u borbi sa zlom koje uništava istinu i našu domovinu.
Da je Marko heroj, prepoznali su i branitelji, među koje se i on ubraja jer je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i prva sad već legendarna pjesma Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu. Branitelji su mu naime nedavno darovali Veliku zlatnu plaketu za hrabrost, na čemu mu i ja ovdje javno čestitam!“
Imao sam čast napisati i pogovor knjizi „General Praljak“ autora M. Međimorca i J. Pečarića, kojom se nedvosmisleno odbacuje nepravedna presuda junaku Domovinskog rata generalu Slobodanu Praljku, u čemu je akademik Pečarić sudjelovao. Pisao je on i o Haagu, nepravdama prema Hrvatskoj na više područja…
Također na predstavljanju knjige Zdravka Tomca „Što to znači biti Hrvat“ rekao sam sljedeće:
„Mislim da bi se čitava nacija tu trebala povesti za primjerom genijalnog akademika Josipa Pečarića koji je, poput pisama bivšem premijeru kojemu je predlagao da se tada zatočeni general Ante Gotovina kandidira za Nobelovu nagradu za mir, to isto sada pokrenuo za generala Slobodana Praljka, pišući pisma predsjednici Republike, predsjedniku Vlade i predsjedniku Hrvatskog sabora. Hrvati se nemaju zašto ispričavati i neprestano udarati u prsa, dok se istovremeno oni koji su nad Hrvatim počinili neizmjerno veća i brojnija zlodjela razmeću nekim svojim tjeranjem pravde, a da nisu ništa učinili da se distanciraju od tih zala. Zato mi se sviđa akademik Pečarić koji ima hrabrosti ‘okrenuti pilu naopako’, kako se to jednostavnim riječima kaže.“
I da zaključim što sam rekao o njemu na predstavljanju knjige „Rasizam domaćih slugu“, čime bih mogao zaokružiti moje mišljenje o akademiku Pečariću, matematičaru i domoljubu:
„Akademik Josip Pečarić jest najbolji predstavnik našega hrvatskoga naroda jer se nije umorio u borbi za istinu kada je to bilo protivno svim tendencijama s pravom javnosti u Hrvatskoj. Tim više je njegova posljednja knjiga (Rasizam domaćih slugu) primjer njegove hrabrosti da se suprotstavi onima koji su prignuli šije i dopustili da ih nepravde lome, i što je još gore, i sami su se bili upregnuli u tu nepravednu rabotu. Koliko je Pečarićeva hrabrost bila velika svjedoči upravo činjenica da je uporno prešućivan u sredstvima priopćivanja i u hrvatskoj javnosti. Međutim, to na žalost govori još više o porobljenoj Hrvatskoj u kojoj smo se našli, a koju sam Bog oslobađa kad na usta Theodora Merona izriče istinu o našim generalima i o našem osloboditeljskom pravednom ratu u kojem je stvorena Lijepa Naša. Držim da je njegov prijedlog – koji je opetovano dvanaest puta pisao predsjedniku Vlade – da se generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču dodijeli Nobelova nagrada za mir bio i jest ne samo krik u nevolji, nego još više racionalni zaključak i da je kod onih koji su ga mogli vidjeti, izazvao veliko poštovanje i ponos.
Zahvaljujem gospodinu akademiku Josipu Pečariću na toj hrabrosti i na upornosti u borbi za istinu. Ovu bi knjigu trebao pročitati svaki Hrvat, razmišljati o njenom sadržaju svaki misleći domoljub. Ona je svjedočanstvo da Hrvatska (još) nije izgubljena, da naša Domovina ima budućnost. Akademik Pečarić priznati je matematičar svjetskog ugleda pa se nadam da je svojim oštrim umom dobro izračunao gdje smo i kamo idemo. Dapače, prokazao je naše vlastite hrvatske grijehe, ali i pokazao put kako ih je moguće okajati. To je put ponosa na istinu i put nasljedovanja najhrabrijih, među kojima je zasigurno na posebno istaknutom mjestu naš akademik Pečarić.“
Čestitam 70. godina života, u kojima je bilo mnogo rada na znanstvenom i domoljubnom planu, dragom Akademiku Josipu Pečariću, čestitam na ovoj konferenciji i svima vama zahvaljujem na pozornosti!
Zagreb, 5. srpnja 2018.
+Vlado Košić, sisački biskup
Hrvatsko nebo
