Borac uz potporu sudaca, zaleđa, penale i isključene igrače do naslova prvaka

TEŠKO KOMPROMITIRANO PRVENSTVO BIH U KOJEMU SE, PO SVIMA, SVE ODVIJA PO OČITOJ REŽIJI

Kada me je prošle godine u jednom razgovoru dugogodišnji novinar, dapače doajen sportskog novinarstva, “upozorio” da će banjolučki Borac zbog odnosa unutar Saveza, sudaca i “usklađenosti” s određenim klubovima ove godine posve sigurno biti prvak Wwin lige BiH, pomislio sam da je u pitanju pretjerivanje jer je za postati prvak ipak potrebno pokazati najviše na travnjaku, piše Večernji list BiH.

I doista, ovogodišnji sastav Borca je respektabilan tim sastavljen od ozbiljnih profesionalaca iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore koji vodi iskusni Vinko Marinović, čuvar više naslova prvaka i s drugim momčadima. Veći dio prvenstva Borac je igrao odlično, osim ulaska u prvenstvo i u njegovu okončanju. Prvih osam kola nakon što je poražena od Sarajeva, suci su šakom i kapom pomagali momčadi iz Banje Luke, da bi se stvari primirile dok je Borac za pratiteljima povećavao bodovnu zalihu koja je dosegnula i, činilo se, nedostižnih 12 bodova. Uslijedio je “kiks” protiv Zrinjskog i Sarajeva.

Veza sa Savezom

U posljednja četiri prvenstvena kola toj momčadi suci sigurno donose naslov prvaka BiH odlukama kojima se smije cijela regija, no nažalost, unutar Bosne i Hercegovine i ovdašnjeg Nogometnog saveza ne poduzima se ništa kako bi se ova očita korupcijska nogometna hobotnica zaustavila. U Borcu su veći dio proljeća bili uljuljkani u uvjerenju da su već osvojili naslov prvaka, sve do susreta u Banjoj Luci s prvim pretendentom Hrvatskim športskim klubom Zrinjski iz Mostara. Tada su im Mostarci održali nogometnu lekciju i slavili s tek 1:2. Nakon toga kreće horor, očito u režiji Nogometnoga saveza i sudačkog povjerenstva koje Borcu delegira provjerene suce, koji čak i ne kriju da navijaju za prvaka, ili pak nekoliko federalnih sudaca koji su povezani s jednim od vodećih ljudi Saveza Irfanom Durićem, a čija se pak sudbina usko vezuje uz prvog čovjeka Nogometnog saveza BiH Vicu Zeljkovića. Prvi u nizu susreta zbog kojih se prvenstvo s pravom može nazvati upitnim zbog sudačkih kriterija i odluka je onaj između Sarajeva i Borca koji se igrao u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Na tome susretu odigranom 21. travnja djelitelj “pravde” bio je Mirza Kazlagić, upravo blizak Duriću. Kakav je bio njegov kriterij, najbolje su pokazali navijači Sarajeva koji su u jednom trenutku pokušali ući na teren, no to ipak nije uslijedilo jer su na taj dio tribine stali zaštitari pojačani specijalnom policijom. O tome susretu vjerojatno najbolje govori detalj pred kraj susreta, kada je Kazlagić dosudio prekršaj nadomak gola Borca iako igrač Sarajeva nije bio ni blizu protivničkom. Omjer domaćih i gostujućih prekršaja iznosio je 33:11, što je jednostavno nevjerojatno, ponajprije za one koji prate domaću ligu i znaju da Sarajevo nije ekipa koja čini puno prekršaja i ima puno žutih odnosno crvenih kartona. Gotovo ni jedan dvoboj između igrača Sarajeva i Borca Kazlagić nije dosudio za domaće iako je to gotovo pravilo u ligama na rubu Europe. A da jesmo itekako na rubu, pokazao je sljedeći susret koji je Borac 24. travnja okončao jednim golom u vratima Posušja. Ovdje je djelitelj pravde bio Sabrija Topalović, no daleko su važniji pomoćnici, i to – gle čuda obojica iz Republike Srpske, Davor Maksimović iz Doboja te Aleksandar Smiljanić iz Laktaša. Maksimović nije signalizirao zaleđe krilnog napadača Alena Jurilja od najmanje jednoga metra. Možda bi se ova sudačka odluka mogla i progledati kroz prste da je u pitanju eventualno bila akcija te da sudac nije mogao istrčati liniju, no ovaj je zgoditak, koji je ujedno bio i konačni rezultat susreta, postignut iz slobodnoga udarca, gdje se Topalovićev pomoćnik nalazio doslovno u liniji zaleđa, a što je vidljivo i na skraćenim snimkama.

Sviraj penal

Nova nogometna lakrdija i puni plijen Borca slijedi četiri dana poslije, 28. travnja. U pitanju je susret Širokog Brijega i Borca, koji se igrao na Barama u Čitluku zbog toga što se na Pecari još uvijek postavlja hibridni travnjak. Ovdje je još “sigurnija” bila sudačka trojka za vodeću ekipu. Delegirana su trojica srpskih sudaca: Dragan Kesić iz Gradiške, Goran Ilinčić iz Prijedora i Damir Lazić iz Brčkog. Za pobjedu Borca i puni plijen pobrinuo se u ovome susretu glavni sudac Kesić. On je u 50. sekundi susreta dosudio nepostojeći kazneni udarac za Borac nakon što se sjajni mladi Jakov Blagaić prostro po travnjaku bez ikakva kontakta i time zaslužio žuti karton. No, uslijedio je šok i oštar prosvjed navijača modre momčadi iz Širokog, koji su nakon svakog Borčeva ulaska u njihov šesnaesterac izvikivali: “Sviraj penal!”. No, sudac nije promijenio ovu odluku i tako je usmjerio još jedan susret u korist Borca. I za posljednji susret protiv GOŠK-a Borcu je pravdu dijelila sudačka trojka iz Republike Srpske: Dražen Marić iz Bijeljine, Sreten Udovičić iz Prijedora i Bojan Makarić iz Bijeljine. Krajnje prijeporni crveni karton igrač GOŠK-a, inače posuđen iz Borca, dobio je već u trećoj minuti susreta. A kod situacije koja je u drugome dijelu GOŠK dijelila od izjednačenja pomoćni sudac je označio zaleđe iako je napadač momčadi iz Gabele bio doslovno metar iza zadnjeg igrača Banjolučana. Procjenjuje se da su suci ove godine donijeli Borcu najmanje 15 bodova i bacili sjenu na njegov unaprijed dirigirani naslov prvaka, na prvenstvo, ali i na cijeli Nogometni savez BiH.