’Kontrolni paket’ srpske i ostalih manjina nad Hrvatskom nedopustiv je – povlašteno biračko pravo mora im se oduzeti!

Onomu tko zlorabi i izigrava smisao manjinskih prava na štetu ukupnoga biračkog tijela mora se za ubuduće oduzeti svaku mogućnost da bude povlašteno zastupljen u Hrvatskom saboru. Bilo je dosta toga drskog i za hrvatski narod uvrjedljiva i ponižavajućeg monopola i nevjerojatne bahatosti osmero ’etnobiznismena’, uzdignutih na rang kontrolora hrvatske demokracije. Bilo je stoga dosta i njihovih zaštitnika i pokrovitelja i njihovih zajedničkih politika na štetu hrvatskog naroda i njegova dostojanstva i probitaka. Bahato postavljanje (tobožnjih) predstavnika manjina i ostalih bezobraznih uzurpatora iziskuje mnogo tvrđi odgovor od onoga što ga zahtijeva DP. Iziskuje promjenu izbornog sustava glede manjinskih biračkih prava – ako nikako drukčije, a ono na referendumu! Ceterum censeo…, manjinama treba ustavom i zakonom oduzeti pravo na povlašten izbor zastupnika u Hrvatski sabor!

Međustranački pregovori o sastavljanju koalicije HDZ-DP i niz popratnih svrstavanja među sadašnjim ili mogućim partnerima istjerali su na čistac lisicu zvanu ’manjinski zastupnici’. Skupina od tri zastupnika izabrana na listi Pupovčeva SDSS-a i pet ostalih odlučila se naime u aktualnim svrstavanjima držati kao monolitan blok. Osim toga, na njihovu kolektivnom sudjelovanju u HDZ-ovoj vladi inzistira Andrej Plenković, a i dvojica pojedinačno-stranačkih koalicionaša HDZ-a. Zašto se petero ostalih manjinskih zastupnika bezuvjetno postavilo uz bok Pupovcu? Zašto su se odlučili udružiti u blok, u interesni konzorcij, osim zato da bi mogli jače ucjenjivati nacionalne političke aktere svojim zahtjevima! Svoj manjinsko-predstavničku poziciju pretvorili su u nacionalno-ucjenjivačku. I svakoga tko u nju dirne napadnu kao na neprijatelja nacionalnih manjina. Tempora, mores!

Smisao dodjeljivanja prava na povlašteni ulazak u Hrvatski (državni) sabor posredstvom tzv. manjinskih lista imao je sasvim drugi smisao i cilj kada je to regulirano u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Smisao je bio u zaštiti manjinskih prava u onomu u čemu bi ona eventualno bila zanemarena ili okrnjena, a ne u stvaranju političkog bloka koji bi arbitrirao u općenacionalnim pitanjima kao što je pitanje tko će biti vlast, a tko opozicija – i tako svaki put.

Smisao Ustavnog zakona nije uopće bio u tomu da manjinski predstavnici nastupaju kao blok koji bi arbitrirao između stranaka i zastupnika izabranih na nacionalnim listama. Smisao dodjeljivanja povlaštenih prava predstavnicima manjina, koje ionako uvelike ne glasuju za svoju manjinsku, nego za nacionalne liste, iscrpljen je i proigran. Proigrali su ga dugogodišnji pa i višedesetljetni, gotovo do smrti nepromjenjivi ’etnobizismeni’. Svojim ultimativnim postavljanjem u stvarima koje nemaju nikakve sveze sa zaštitom nacionalnih manjina dokraja su izigrali svoje povlastice. Zlorabeći dodijeljena im povlaštena manjinska izborna prava, koja su ionako diskriminacijska prema velikoj većini ostalih birača, oni su ta prava u praksi dokraja kontaminirali i kompromitirali.

Još je strašnije da i Pupovac i Štromar i Hrebak i Plenković eventualno nesudjelovanje u vladi HDZ-a prikazuju kao udar na manjine ili kao odustajanje od njihove zaštite ili kao njihov progon ili kao njihovo „ponižavanje“, kako je blagoizvolio prozboriti Pupovac. Zar ustavi svih drugih država time što ne daju manjinama pravo na povlašteni izbor vlastitih zastupnika znače da su sve te države protumanjinske, nacionalističke, nesnošljive, nedemokratske ili fašističke? A upravo se takve kvalifikacije dijele široke ruke Domovinskom pokretu, koji svoje sudjelovanje u koaliciji s HDZ-om uvjetuje neuvrštenjem troje zastupnika SDSS-a u novu koaliciju. Takvo etiketiranje i (dis)kvalificiranje DP-a šokantno je, sramotno i nedopustivo, od koga god dolazilo.

A najstrašnije je to da se spomenuti političari i dužnosnici HDZ-a, HNS-a, HSLS-a i SDSS-a i još neki postavljaju tako da ne dopuštaju kako bi manjinski blok ikada više smio biti izvan vladajuće koalicije, bila ona desna, lijeva ili koja god. Time se zapravo zastupa i prihvaća kao apsolutno polazište to da povlaštenih i nipošto reprezentativnih osam zastupnika manjina ima ’kontrolni paket’ nad hrvatskom državom i njezinom vlašću. Takvo što nečuveno je i nedopustivo. Za hrvatsku državu nije se ginulo i stradavalo u obrani od srpske manjinske pobune i velikosrbijanske agresije zato da bismo se vratili u stanje u kojem se putem partijskih glavara srpske manjine kontroliralo Hrvatsku, i to za račun Beograda.

Onomu tko zlorabi i izigrava smisao manjinskih prava na štetu ukupnoga biračkog tijela mora se za ubuduće oduzeti svaku mogućnost da bude povlašteno zastupljen u Hrvatskom saboru. Bilo je dosta toga drskog i za hrvatski narod uvrjedljiva i ponižavajućeg monopola i nevjerojatne bahatosti osmero ’etnobiznismena’, uzdignutih na rang kontrolora hrvatske demokracije. Bilo je stoga dosta i njihovih zaštitnika i pokrovitelja i njihovih zajedničkih politika na štetu hrvatskog naroda i njegova dostojanstva i probitaka. Bahato postavljanje (tobožnjih) predstavnika manjina i ostalih bezobraznih uzurpatora iziskuje mnogo tvrđi odgovor od onoga što ga zahtijeva DP. Iziskuje promjenu izbornog sustava glede manjinskih biračkih prava – ako nikako drukčije, a ono na referendumu! Ceterum censeo…, manjinama treba ustavom i zakonom oduzeti pravo na povlašten izbor zastupnika u Hrvatski sabor!

Hrvatsko nebo